Zašto Rusija pokušava osvojiti Donbas na istoku Ukrajine?

Rusija je premjestila žarište rata na istočnu Ukrajinu nakon što je povukla svoje snage iz blizine glavnoga grada Kijeva. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij kaže da je počela bitka za područje poznato kao Donbas i da u tome sudjeluje najveći dio ruske vojske.

Što bi Vladimiru Putinu trebalo da može proglasiti uspjeh u svom "oslobađanju" starog industrijskog srca Ukrajine i je li to moguće?

Najbolje uvježbane ukrajinske snage već su bile raspoređene na istok zbog osmogodišnjeg rata sa separatistima koje podržava Rusija. Smatra se da su ove postrojbe pretrpjele velike gubitke, ali su još uvijek značajan izazov za rusku invazijsku vojsku, piše BBC.

Ruske snage već su izazvale humanitarnu katastrofu na istoku, ali još ne kontroliraju potpuno lučki grad Mariupolj. Ukrajinski predsjednik rekao je da će se "boriti za svaki metar svoje zemlje", a nova ruska ofenziva mogla bi otvoriti dugotrajan sukob.

Šta je ukrajinski Donbas?

Kada ruski predsjednik Putin govori o Donbasu, misli na staro ukrajinsko područje za proizvodnju ugljena i čelika. Ono na što zapravo misli je cjelina dviju velikih istočnih regija, Luganska i Donjecka, koje se protežu od Mariupolja na jugu sve do sjeverne granice.

"Ključ je u tome što je Kremlj identificirao Donbas kao dio Ukrajine u kojem se govori ruski i koji je više Rusija nego Ukrajina", kaže Sam Cranny-Evans iz Royal United Services Instituta.

Ta područja zaista su uglavnom rusko govorno područje, ali više nisu proruska.

"Mariupolj je bio jedan od najproruskih gradova u Ukrajini i zato su takva razaranja neshvatljiva", kaže stručnjak za obranu Konrad Muzyka, voditelj Rochan Consultinga.

Mjesec dana nakon početka rata Rusija je ustvrdila da je preuzela kontrolu nad 93 posto regije Lugansk i 54 posto Donjecka. Ruski predsjednik još uvijek je daleko od pokoravanja cijelog područja, ali čak i ako uspije proglasiti pobjedu, ovo je vrlo velik teritorij koji treba kontrolirati.

Zašto Putin želi kontrolirati Donbas?

Putin je više puta iznio neutemeljene optužbe da je Ukrajina izvršila genocid na istoku. Kad je počeo rat, gotovo dvije trećine istočnih regija bile su u ukrajinskim rukama. Ostatak su vodili ruski sateliti. Na tom području proglašene su države koje je od početka sukoba prije osam godina podržavala Moskva, piše Index.hr. Neposredno prije rata predsjednik Putin je priznao ove dvije istočne regije kao neovisne od Ukrajine.

Ako Rusija osvoji obje velike regije, to bi Vladimiru Putinu dalo nekakvo opipljivo postignuće u ratu. Sljedeći korak bi tada bio aneksija Donbasa, baš kao što je to učinio s Krimom nakon neuvjerljivog referenduma 2014. godine.

A ako pobjedu uspije proglasiti prije 9. maja, moglo bi se održati veliko slavlje na Dan pobjede, kada ruska vojska još obilježava poraz nacističke Njemačke 1945. godine. Ruski marionetski vođa u Lugansku već je govorio o održavanju referenduma u "skoroj budućnosti", iako se ideja čak i namještenog glasanja u ratnoj zoni čini apsurdnom.

Koja je Putinova strategija?

Ukrajinska vojska vjeruje da Putin želi potpunu kontrolu ne samo nad Donbasom već i nad južnom regijom Herson, koja se prostire sjeverno i zapadno od Krima. To bi mu dalo kopnenu poveznicu duž južne obale do ruske granice i kontrolu nad vodoopskrbom Krima.

Velik dio Donjecka i ključna područja Luganska još su u ukrajinskim rukama, pa ruske snage pokušavaju opkoliti ukrajinsku vojsku na istoku, napredujući sa sjevera, istoka i juga. "Ovo je velik teritorij koji treba kontrolirati i mislim da ne bismo trebali podcijeniti geografsku složenost situacije", kaže za BBC Tracey German, profesorica na King's Collegeu u Londonu.

Rusija dosad nije uspjela zauzeti drugi ukrajinski grad Harkiv, južno od ruske granice, ali je preuzela kontrolu nad Izjumom, strateškim gradom niz glavnu autocestu prema istoku koji kontroliraju separatisti.

"Rusi oko Izjuma prate glavne cesta i to ima smisla, s obzirom na to da većinu svoje opreme sele cestom i željeznicom", kaže profesorica German. Gradovi koji su sada u ruskom dometu već su proživjeli godine rata otkako su separatisti s ruskom podrškom prvi zauzeli velike dijelove Donbasa.

Sljedeća velika meta niz cestu M03 je Slavjansk, grad od 125.000 stanovnika koji su 2014. zauzele separatističke snage, ali su ga Ukrajinci uspjeli vratiti. Zauzimanje Kramatorska, koji se nalazi još južnije, također je važan cilj.

Američki Institut za proučavanje rata (ISW) kaže da će ruska kampanja za osvajanje obje regije vjerojatno propasti, ako Ukrajina uspije zadržati Slovjansk.

Ruske snage napale su niz gradova pod kontrolom Ukrajine u Lugansku dok su napredovali sa sjevera i istoka. Ušli su u Kreminu, sjeverozapadno od Sjeverodonjecka i bombardirali gradove kao što su Rubižne, Popasna i Lisičansk.

Ti su gradovi važni jer bi njihovo zauzimanje omogućilo Rusiji da nastavi prodor na zapad i da se poveže s ruskim snagama koje napadaju jugoistočno od Izjuma, smatra ISW. Zato ukrajinska vojska svoje protunapade koncentrira na tom području izvan Izjuma.

Rusi moraju kontrolirati opskrbne linije cestom i blokirati ukrajinski pristup željezničkim rutama sa zapada. Željeznica je najučinkovitiji prijevoz za ukrajinske trupe i teško naoružanje i najbrži je put za civile koji bježe. Kontroliranje dijelova željezničke mreže također bi omogućilo ruskim snagama da premjeste svoje trupe i materijal.

Šef regionalne vojne uprave Serhij Hajdaj vjeruje da je cilj Rusije uništiti sve što je na putu kako bi se ispunio Putinov cilj da dođe do zapadnih regionalnih granica Luganska.

Željezničke linije do Izjuma na sjeveru i do Mariupolja i Melitopolja na jugu su prekinute. Isto je i u Slovjansku, a nijedan vlak nije krenuo ni iz obližnjeg čvorišta Kramatorska otkako je u nedavnom raketnom napadu poginulo 57 ljudi dok su čekali da se ukrcaju u vlak.

Mogu li ukrajinske snage izdržati?

Na početku rata, 10 brigada koje su činile ukrajinske združene snage (JFO) na istoku smatralo se najbolje opremljenim i najbolje obučenim vojnicima koje Ukrajina ima.

"Trenutačno zapravo ne znamo kolika je snaga ukrajinskih jedinica", rekao je Sam Cranny-Evans iz RUSI-ja, koji vjeruje da je posljednjih sedmica njihov broj pojačan dobrovoljcima.

"Glavni cilj Ukrajinaca je nanijeti što veće gubitke ruskoj strani, a Ukrajinci koriste asimetričnu taktiku kako bi izbjegli velike bitke", kaže Konrad Muzyka.

Američki dužnosnici kažu da Rusija na istoku sada ima 76 taktičkih grupa jačine bojne, računajući dodatnih 11 jedinica pristigli posljednjih dana, a još više postrojbi se trenutačno priprema sjeverno od granice. Ove jedinice obično broje 700 do 900 ljudi.

Unatoč pojačanjima, raširen je skepticizam da će ruske snage brzo postići bilo kakav napredak. ISW vjeruje da bi mogli potisnuti ukrajinske položaje, ali vjerojatno uz visoku cijenu, dok ukrajinski vojni stručnjaci vjeruju da su mnoge ruske bojne u lošem stanju.

Ruske snage su već pretrpjele velike gubitke tijekom sedam tjedana sukoba, a smatra se da im je moral nizak. Njihove jedinice čine ljudi koji su unovačeni iz obližnjih separatističkih područja, mnogi pod prisilom, kao i regularna ruska vojska.

Uslovi života u separatističkom Lugansku

Život pod kontrolom separatista koje podržava Rusija je nešto mirniji, iako su separatističke vlasti optužile ukrajinske snage za granatiranje stambenih zgrada i ubijanje civila. Dužnosnici u državi Donjeck kažu da su od sredine veljače poginula 72 civila. Daleko više je ubijeno u ruskim napadima na teritorij pod kontrolom Ukrajine.

Jedna žena u Lugansku izjavila je za BBC kako je vidjela puno ruskih oklopnjaka u gradu i da je sada zavladala atmosfera straha i opreza. Vojno sposobni muškarci morali su se pridružiti lokalnoj ruskoj miliciji, a svi koji žele izbjeći novačenje morali su se sakriti.

"Mobiliziraju muškarce na ulicama, hvataju ih. Nema muškaraca u trgovinama, u gradu, na ulicama. Zbog toga su sve tvrtke u kojima dominiraju muškarci zatvorene. Mi smo već postali Rusija, iako neformalno. Svi imaju ruske pasoše", objasnila je žena iz Luganska za BBC.