Uticaj SP-a 2006. godine u Njemačkoj: Fenomen "party-nacionalizma"

Svjetsko prvenstvo 2006. obilježili su veselje navijača, zastave i nacija zahvaćena slavljem. Hit benda Sportfreunde Stiller postao je nezvanična himna SP-a. Ipak, taj "party-patriotizam" ima i negativne strane.
 
Kada je njemački bend Sportfreunde Stiller objavio svoju pjesmu "'54, '74, '90, 2006" njegovi članovi nisu imali pojma šta ih čeka. "Ta pjesma bila je sveprisutna u svim segmentima društva", prisjeća se pjevač Peter Brugger u podcastu *ARD Ikonen: Sportfreunde Stiller*. "Nikada ranije nismo doživjeli ništa slično: da apsolutno svi znaju za pjesmu, od male djece do baka."

"Svijet u gostima kod prijatelja"

Organizacija Svjetskog prvenstva na domaćem terenu izazvala je veliku euforiju. Pod motom "Svijet u gostima kod prijatelja", cijela Njemačka slavila je zajedno sa svojim gostima, predstavljajući se kao opuštena i otvorena kulturna nacija. Pjesma benda Sportfreunde Stiller postala je fudbalska himna tih sedmica. Izvedena je čak i na svečanom zatvaranju, zajedno sa nacionalnim timom na bini kod Brandenburške kapije pred kojom se nalazila gomila od 800.000 ljudi obučenih u crno-bijelo, kao i bezbroj njemačkih zastava, koje su se vijorile iznad njihovih glava.

Njemačka je tada eliminisana sa turnira u polufinalu i nije uspjela postati svjetski prvak na domaćem terenu. Ipak, atmosfera je ostala dobra i opuštena. Za Bruggera je baš ta činjenica simbolična: "Slavili smo treće mjesto. Mislim da je to jako dobro za nas Nijemce. Činjenica da se veselje nastavilo i nakon poraza u polufinalu, to je ono što je tog ljeta bilo tako divno." Rođen je narativ "Ljetne bajke", a s njim i novi, nesputani pristup nacionalnim simbolima.

Kada zastave nastave da se vijore 

Nakon Svjetskog prvenstva u medijima se etablirao pojam za ovaj fenomen: "party-patriotizam", koji su kasnije usvojile i društvene nauke. Pri tome se mislilo na navodno apolitičnu proslavu koja uključuje zastave i himne vezane za velike sportske događaje.

Bend Sportfreunde Stiller je na svojim koncertima primijetio da ova euforija ne jenjava ni šest mjeseci nakon Svjetskog prvenstva. I bilo je iritantno, kaže bubnjar Flo Weber u podcastu ARD Ikonen: "Odjednom se u publici našla gomila ljudi koji su mahali njemačkim zastavama."

Takva atmosfera se bez velikog sportskog događaja nije doimala ispravnom. Zato je uslijedila reakcija članova benda, koji su zamolili fanove da sklone zastave, a i oni sami su morali naći neki novi način da se nose sa takvom situacijom.

Nacionalizam proizlazi iz "party-patriotizma"

I sportski novinar prati razvoj te situacije. Godinama je pisao o rasizmu i desničarskom ekstremizmu u fudbalu: "Desničarski ekstremisti mogu da se uključe ne samo u ovaj mentalitet ljetnje zabave, već, generalno, u sam rječnik fudbala", kaže Blaschke. Naročito tokom Svjetskog prvenstva, primjećuje, veliki dio fokusa je usmjeren na naciju i na razdvajanje od drugih: "Na zemlju, na ideju da smo 'mi jači'. Pjevamo našu himnu, ističemo našu zastavu i koristimo izraze kao što su čast, zajedništvo i odanost naciji."

I studije pak potvrđuju da nacionalizam ima tendenciju porasta tokom velikih sportskih događaja. Blaschke se, na primjer, poziva na dugoročnu studiju *Deutsche Zustände* (Njemački uslovi) iz 2007., koju potpisuje naučnik Wilhelm Heitmeyer, u čijem fokusu su sociologija i pedagogija. Ova studija je pokazala da je Svjetsko prvenstvo 2006. služilo kao plodno tlo za nacionalizam, socijalno isključivanje i grupno usmjereno neprijateljstvo prema drugim ljudima.

"Svi politički sistemi koriste fudbalsko prvenstvo"

To je postalo očigledno tokom Evropskog prvenstva u fudbalu 2024. u Njemačkoj, jer su se igrači u nacionalnom timu suočavali s rasističkim stavovima i raspravama o njihovom porijeklu, boji kože i, na kraju, njihovom osjećaju pripadnosti nacionalnom timu.

Akteri, poput Alternative za Njemačku (AfD) koriste takve debate kako bi ojačali vlastite narative o useljavanju. Maximillian Krah, u to vrijeme vodeći kandidat AfD-a za evropske izbore, njemački nacionalni tim je nazvao "Legijom stranaca". U gostujućem komentaru objavljenom u švajcarskom sedmičniku Die Wochenzeitung 2024. godine, Björn Höcke je napisao da se više ne može identifikovati sa reprezentacijom.

Za Blaschkea to nije slučajnost, već prije manifestacija fundamentalnog političkog mehanizma: "Svi politički sistemi, bilo da je riječ o autokratiji, diktaturi ili demokratiji, koriste fudbalsko prvenstveno zato što ima širok domet", kaže on.

Pogled na Svjetsko prvenstvo 2026. godine: više strategije, više insceniranja

Blaschke polazi od toga da će se na Svjetskom prvenstvu 2026. u SAD-u, Kanadi i Meksiku, pokazati nova dimenzija političke instrumentalizacije turnira. Ono se poklapa sa nekoliko jubileja: u SAD-u se ne slavi samo 250. godišnjica nezavisnosti, već i 80. rođendan Donalda Trumpa. A američki predsjednik je poznat po svom medijski učinkovitom insceniranju tokom velikih događaja. Trump će, smatra Blaschke, "iskoristiti" fudbal kao emocionalno nabijenu kulisu za sopstvene poruke, piše DW.