Umiru kod kuće u roku dva, tri dana, kao u ratu

Silviji Bertuletti trebalo je 11 dana da nagovori porodičnog ljekara da dođe pregledati njenog 78-godišnjeg oca Alessandra koji je imao temperaturu i teško je disao. 

Kad je dežurni ljekar 18. marta posjetio njihov dom blizu Bergama, epicentra epidemije koronavirusa u sjevernoj Italiji, već je bilo prekasno.

Alessandro Bertulleti umro je iza ponoći 19. marta, 10 minuta prije nego što je pristigla hitna pomoć koju su satima čekali. Jedina terapija koju mu je doktor telefonski prepisao bili su lijekovi protiv bolova i antibiotici širokog spektra, prenosi RTL. 

"Moj otac ostavljen je da umre sam kod kuće, bez ikakve pomoći. Niko nije zaslužio takav kraj", rekla je 48-godišnja Bertulleti. 

Razgovori s porodicama, ljekarima i medicinskim sestrama u italijanskoj Lombardiji ukazuju da takva iskustva nisu rijetka. Brojni umiru kod kuće, a telefonske konzultacije nisu uvijek dovoljne. 

Kućne posjete

Samo je u provinciji Bergamo broj umrlih vjerojatno duplo veći nego što pokazuju službeni podaci o 2.060 mrtvih u koje su uvršteni samo preminuli u bolnicama. 

I dok se globalna borba za spašavanje života usredotočila na povećanje broja respiratora, neki ljekari tvrde da se nedostatak primarne zdravstvene zaštite pokazuje jednako skupim jer lljekari ne mogu ili neće u kućne posjete. 

"Ljekari porodične medicine nisu sedmicama posjetili svoje pacijente i to je dovelo do ovakve situcije", rekao je doktor Riccardo Munda koji radi dvostruku smjenu, jednu u Selvinu, a drugu u Nembru nakon što mu se kolega zarazio koronavirusom. 

Kaže da su se mnoge smrti mogle izbjeći da im je pružena hitna pomoć, ali ljekarima nedostaje zaštitnih maski i odijela pa ne odlaze u kućne posjete osim kad je to neophodno. 

Pietro Zucchelli, direktor pogrebnog poduzeća u okolici Bergama, kaže da mu se u posljednja dvije sedmice više od 50 posto posla svodi na odlazak po mrtve u njihove kuće.

Koristi zaštitne maske koje je platio 600 eura i svake večeri ih sterilizira parom. 

Više od 11.000 zdravstvenih djelatnika u Italiji zaraženo je koronavirusom, a 80 ih je umrlo. Mnogi od njih suporodični ljekari.

Čak i u Milanu, glavnom gradu Lombardije i italijanskom financijskom središtu, liječnici mole vlasti za zaštitnu opremu.

Bez zaštite

"Radimo bez zaštite i niko nas ne testira", govori Roberto Scarano, hirurg i porodični ljekar.

Vozila hitne pomoći koja su ranije dolazila par minuta nakon poziva sada se čekaju satima. Boca s kisikom toliko je malo da medicinske sestre žure po njih čim pacijent umre.

"Navikli smo gledati ljude kako umiru. Ali sada nam pacijenti umiru za dva, tri dana. To je iscrpljujuće. Nalik je ratu", kaže Maura Zucchelli, medicinska sestra u privatnoj klinici Itineris.