U Moskvi se ponavlja mračan scenarij iz 1917.: "Putin mora biti svjestan ovoga, to se ne prašta"

Ruski predsjednik Vladimir Putin očito vjeruje da ima neograničen broj ljudi na koje se može osloniti dok pokušava ponovno preuzeti inicijativu u ukrajinskom sukobu.

Ali također mora biti svjestan jedne od lekcija ruske historije: gubici ruskih života na bojnom polju se ne praštaju i mogu vrlo lako imati katastrofalne posljedice za vladajući režim u Moskvi, piše Telegraph.

Prije više od jednog stoljeća, strašni gubici koje su carski vojnici pretrpjeli tokom Prvog svjetskog rata ubrzali su rusku revoluciju i doprinijeli svrgavanju Nikole II. 1917., čija je nekompetentnost rezultirala stotinama hiljada smrti.

Trenutna stopa ruskih gubitaka u Ukrajini možda nije još tolika, ali je ipak dovoljno značajna da od Kremlja zahtijeva da naredi masovnu mobilizaciju kako bi se nadomjestilo 100.000 vojnika koji su izgubljeni tokom rata prošle godine. Pojavili su se i novi izvještaji da bi moglo biti još mobilizacija, osobito ako Putin, kao što vjeruju mnogi zapadni stratezi, planira novu proljetnu ofanzivu.

Premda Putin i dalje vjerojatno vjeruje da je najbolji način da odgovori na bilo kakav vojni neuspjeh žrtvovanjem još više mladih Rusa na prvoj liniji fronta, uskoro bi mogao otkriti da njihova spremnost da budu topovsko meso ima svoje granice.

Unatoč velikim gubicima koje su ruske oružane snage pretrpjele, Kremlj nije ništa naučio i dalje nastavlja gomilati gubitke brzinom rijetko viđenom u modernom ratovanju. Ukrajinski zapovjednici tako procjenjuju da Rusi gube oko 500 vojnika dnevno bez ikakvih opipljivih dobitaka. Primjerice u bitci za Bahmut, strateški važan grad u Donjecku, tijela mrtvih ruskih vojnika služi kao štit preživjelim ruskim vojnicima dok nastavljaju ofanzivu.

Štoviše, što sukob duže traje, postaje jasnije da su mnogi vojnici poginuli – baš kao i u Prvom svjetskom ratu – radi loše opreme i nekompetentnosti njihovih zapovjednika, od kojih mnogi pokazuju bešćutnu ravnodušnost prema sudbina svojih ljudi.

Dobar primjer nesposobnosti ruskih zapovjednika bilo je potapanje krstarice Moskva, admiralskog broda Crnomorske flote, još u aprilu. Naknadna studija britanske obavještajne službe o napadu otkrila je da, iako je djelovao u aktivnoj ratnoj zoni, proturaketna obrana broda nije bila u funkciji.

Čini se da je i nedostatak discipline odgovoran za smrt, navodno čak 600 vojnika, nakon ukrajinskog raketnog napada na vojarnu u Makijevki u novogodišnjoj noći. Rusko ministarstvo odbrane krivicu je pripisalo vojnicima jer su koristili svoje mobilne telefone, čime su Ukrajincima odali lokaciju. Kasnije je otkriveno da su za vrijeme napada zapovjednici baza bili izvan vojarne, na novogodišnjim zabavama.

Čak i kada Rusi kažu da su postigli neki vojni uspjeh, to se najčešće tek kao propaganda s ciljem uvjeravanja javnosti da njihove oružane snage funkcioniraju daleko bolje nego što je to uistinu slučaj. Tako je i tvrdnja Moskve ranije ove sedmice, kako je u osvetničkom napadu na grad Kramatorsk ubijeno 600 ukrajinskih vojnika kasnije odbačena, te se pokazalo da su ruske rakete potpuno promašile cilj. A Jevgenij Prigožin, šef Wagnerove grupe plaćenika, inzistirao je na tome da su njegove snage zauzele Soledar, samo da bi Putinov službeni glasnogovornik odbacio njegove tvrdnje, pružajući rijedak uvid u napetosti između suparničkih frakcija u Kremlju. Valja naglasiti i kako je Putin ponovno promijenio generale zadužene za invaziju.

Kada pravi razmjeri lošeg rukovanja Kremlja vojskom budu postajali jasniji, ruski će narod sigurno biti manje voljan podržati Putinove ratne ciljeve, poručuje Telegraphov urednik za pitanja Con Cughlin.

Ako je išta dosad ilustriralo nevoljkost mladih Rusa da žrtvuju svoje živote za Putinovu "specijalnu vojnu operaciju", bio je to prizor hiljada ljudi koji su pokušavali pobjeći u inozemstvo da bi izbjegli regrutaciju.

Putin gubi svoj rat i, ako Ukrajinci dobe opremu od Zapada koju traže, neće proći dugo prije nego što on bude potpuno poražen, zaključuje Cughlin.