Trumpova agresivna politika: "Kuba je malo tvrđa nego što smo mislili"

Donald Trump je sredinom marta objavio da može sa Kubom da radi šta god hoće. On ne bi bio prvi američki predsjednik sa takvim ekspanzionističkim željama, kaže istoričar Mihael Cojske, profesor u Centru za studije zavisnosti i ropstva Univerziteta u Bonu. "Još sredinom 19. vijeka Sjedinjene Američke Države su posegnule za ostrvom", kaže on.

Kuba nije na prodaju

U to vrijeme Kubaje još kolonija evropske sile Španije. Godine 1820. Tomas Džeferson, treći predsjednik tada još mlade države, izjavio je da treba iskoristiti prvu priliku da se Kuba pripoji Sjedinjenim Američkim Državama. To je navelo njegovog tadašnjeg državnog sekretara Johna Quincyja Adamsa na sljedeću izjavu:

"Postoje zakoni fizičke kao i političke gravitacije i kao što jabuka koju oluja otrgne sa drveta nema drugog izbora nego da padne na zemlju, tako i Kuba, ako bude nasilno odvojena od svoje neprirodne veze sa Španijom i nesposobna da se sama zaštiti, može samo da slijedi gravitaciju Sjevernoameričke unije koja po istom prirodnom zakonu ne može da odbaci Kubu iz svog naručja".

Godine 1848. James K. Polk, jedanaesti predsjednik SAD, ponudio je Špancima 100 miliona dolara (169.23 miliona KM) za Kubu, ali kolonijalna sila je navodno poručila da bi radije potopila ostrvo u more nego da ga proda. Španija želi da zadrži jednu od svojih malobrojnih preostalih prekomorskih kolonija.

Samo šest godina kasnije američke diplomate sastavljaju tajni dokument: Sjedinjene Američke Države imaju pravo da silom uzmu Kubu ako Španija nastavi da odbija da proda ostrvo. Međutim, ni od toga ne biva ništa.

"Jabuka" je zrela

Svi ovi planovi zasnivali su se na takozvanoj Monroovoj doktrini. U njoj je predsjednik SAD James Monroe europskim kolonijalnim silama poslao poruku: "Amerika Amerikancima."

Na prvi pogled radilo se o suverenitetu mladih država u Sjevernoj i Južnoj Americi; ali Sjedinjene Američke Države su već bile na kursu ekspanzije. I zar nije bilo logično da konačno uberu jabuku koja je bila udaljena svega 160 kilometara od Floride, dakle praktično pred sopstvenim vratima?

Godine 1898. konačno se pojavio povod da se ostrvo preuzme. Kubanci su se godinama ogorčeno borili da zbace španski kolonijalni jaram. Washington pokazuje snažno vojno prisustvo u zemlji, uz poruku: štitimo svoje građane koji su ovdje na licu mjesta. Tako je nedjeljama američka oklopna krstarica USS Main bila usidrena u havanskoj luci.

Dana 15. februara 1898. dolazi do snažne eksplozije koja razdire trup broda. On tone za nekoliko minuta. Da li je uzrok bio tinjajući požar koji je stigao do skladišta municije? Ili su Španci torpedovali brod, kako su tvrdile Sjedinjene Američke Države? "To nije dokazano, nikada nije bilo dokaza da je riječ o napadu", kaže Cojske. Sjedinjene Američke Države objavljuju rat Španiji.

Kuba postaje kvazi-protektorat

Rat traje jedva četiri mjeseca i završava se porazom Španije, koja gubi svoje posljednje velike kolonije: Portoriko, ostrvo Gvam, koji je sve do danas američka teritorija, Filipine i Kubu. Na karipskom ostrvu sada glavnu riječ vode Sjedinjene Američke Države.

To što Kuba nije postala američka savezna država prije svega može da zahvali američkom senatoru Henriyju Mooreu Telleru. On je u Washingtonu djelovao protiv aneksije Kube; vjerovatno i zato da kubanska proizvodnja šećera ne bi konkurisala proizvodnji iz njegove matične države Kolorado.

Ipak, Kuba ne postaje nezavisna. Sjedinjene Američke Države ne žele da povuku svoje trupe ako nova vlada ne pristane na dodatak nazvan "Platov amandman". "Morali su da ga unesu u svoj ustav", kaže Cojske. Taj dodatak definiše buduće odnose dvije države.

Što konkretno znači: SAD mogu da učestvuju u odlučivanju o spoljnoj politici, državnom dugu i zdravstvenom sistemu, da vojno intervenišu i da na licu mjesta grade pomorske baze. Gvantanamo postoji i danas.

Dana 20. maja 1902. završava se američka vojna okupacija i Republika Kuba dobija svog prvog predsjednika. Međutim, faktički Kuba ostaje kvazi-protektorat velikog sjevernog susjeda, pri čemu se Sjedinjene Američke Države prije svega vode ekonomskim interesima. Godine 1926. oko 60 procenata kubanske industrije šećera nalazi se u američkim rukama, a poslovni ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država masovno ulažu novac u hotele, barove i kazina u Havani.

Duga ruka mafije

Naročito od 1920. godine, kada je u SAD proglašena prohibicija, turisti dolaze u velikom broju. Ubrzo zatim dolazi i mafija. Ostrvo je dovoljno blizu Sjedinjenih Američkih Država, ali i dovoljno daleko da bi se izbjegao FBI.

Havana postaje svjetski centar kockanja, trgovine drogom i oružjem, pranja novca i prostitucije. Milionski profiti završavaju u džepovima američke mafije i klana Fulgencija Batiste. Mafijaški bos Meyer Lansky  pronalazi zajednički jezik sa diktatorom Fulhencijom Batistom, postaje mu blizak poslovni partner i neformalni savjetnik.

Međutim, dok jedni postaju sve bogatiji i zabavljaju se, stanovništvo gladuje, 1953. Fidel Castro sa pobunjenicima pokušava prvi državni udar koji je brutalno ugušen. Nakon toga "Pokret 26. jul" vodi gerilski rat koji se završava tako što Batista 1959. bježi.

"U početku je Kastro još tražio dobre odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama", kaže Cojske, ali tamo nije bilo interesa za pregovore sa socijalističkim revolucionarom. Pogotovo zato što Castro naređuje nacionalizaciju rafinerija i plantaža šećerne trske u američkom vlasništvu i približava se Sovjetskom Savezu.

Godine 1960. predsjednik Dwight D. Eisenhower uvodi trgovinski embargo protiv Kube. Godine 1961. kubanski emigranti koje tajno podržava CIA pokušavaju da se iskrcaju u Zalivu svinja kako bi srušili Fidelov režim. Doživljavaju potpuni neuspjeh.

Kuba je javno ponizila Sjedinjene Američke Države: "Fidel, campeón, te comiste el tiburón!", uzvikivali su ljudi na ulicama Havane – "Fidele, junače, pojeo si ajkulu". Ova akcija još više gura Kastra u zagrljaj Rusa. Pred pragom Washingtona nastaje tropski sovjetski satelit.

Kada Sovjetski Savez 1962. postavlja nuklearne rakete na Kubi, svijet se nalazi na ivici atomske katastrofe sve dok Rusi ne povuku oružje, jer Sjedinjene Američke Države zauzvrat garantuju da neće vojno intervenisati na Kubi. Ipak, žele da eliminišu Castra: najprije angažovanjem plaćenih ubica. Kada to ne uspijeva, obavještajna služba eksperimentiše sa otrovanim cigarama, ronilačkim odijelom zaraženim bakterijama i školjkom napunjenom eksplozivom.

Kod kubanskog naroda američki pokušaji atentata na Kastra dovode do toga da se ljudi još čvršće okupljaju oko svog državnog vođe.

Da li je Kuba "spremna da padne"?

Dva puta je izgledalo kao da se obje zemlje približavaju: za vrijeme američkih predsjednika Džimija Kartera i Baraka Obame dolazilo je do perioda popuštanja napetosti. Donald Tramp to vidi drugačije. Nakon što je početkom januara izjavio da je Kuba "ready to fall" (spremna da padne) i zatvorio joj dotok nafte, u martu je pred kamerama dodao: "Mislim da ću imati čast da zauzmem Kubu."

Kubanski odgovor stigao je odmah: Kuba je suverena država, izjavio je kubanski zamjenik ministra spoljnih poslova Karlos Fernandes de Kosio za američki televizijski kanal NBC News. "Kuba neće prihvatiti da postane vazalna država ili zemlja zavisna od neke druge države."

Situacija na ostrvu nije jednostavna. Otkako poslije Trumpovog vojnog udara protiv Venecuele više ne stiže nafta iz te prijateljske države, energetsko snabdijevanje se redovno urušava. Turisti izostaju, smeće se gomila na ulicama, hrana se kvari jer frižideri ne rade.

"Što se tiče rukovodstva, vojske i kontrole teritorije, Kuba je izuzetno tvrd orah", kaže Cojske. "S druge strane, ljudi su strašno nezadovoljni svojom vladom, prije svega zbog nestanaka struje. Situacija postaje sve očajnija. Mnogi mladi ljudi žele samo da odu", sažima Cojske aktuelnu situaciju u toj karipskoj državi, piše DW.