Strani mediji tvrde: Treći svjetski rat je već u toku, a evo šta analize kažu

Da ste hodali linijama fronta u ranim sedmicama rata u Ukrajini, možda biste čuli povike na ukrajinskom i ruskom, možda pomiješane s glasovima koji govore regionalnim jezicima kao što su burjatski i čečenski.

Danas, trupe sa obe strane linije sukoba komuniciraju na španskom, nepalskom, hindskom, somalijskom, srpskom i korejskom. Strani jezici koji se govore u blatnjavim rovovima samo su jedan od znakova kako je sukob poprimio sve veću međunarodnu dimenziju. Na nebu iznad bojnog polja, iranski dron Shahed mogao bi biti presretnut od strane američkog sistema protivvazdušne odbrane, dok na zemlji artiljerija njemačke proizvodnje fijuče pored sjevernokorejskih granata. Za skoro tri godine, čak i najtvrdokorniji izolacionisti teško bi prodali rat kao "regionalni sukob" između Rusije i Ukrajine, piše Politico.

Ono što je počelo u februaru 2022. godine, kao najveći evropski kopneni rat od Drugog svjetskog rata, sada se takmiči za titulu najglobalnijeg sukoba od Hladnog rata, u koji su direktno ili indirektno uključene desetine zemalja. Taj aspekt sukoba bi u konačnici mogao zapečatiti njegovu sudbinu jer Ukrajina riskira da izgubi svog najvećeg pobornika s dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika u Sjedinjenim Državama, čak i dok Rusija privlači sve veću podršku drugih neprijatelja Washingtona, prije svega Sjeverne Koreje.

"Posljednji put kada smo vidjeli nešto ovakvo vjerovatno bi bila sovjetska invazija na Afganistan", rekao je istaknuti historičar Hladnog rata Sergej Radčenko. "Kada je postojala podrška za mudžahedine sa Zapada i iz Pakistana, i svi su pokušavali."

Proxy rat

Kada je Moskva pokrenula sveobuhvatni napad na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Kremlj i njegovi propagandisti su to opravdali kao neophodan i odbrambeni potez protiv NATO-a.

Mišljenja su različita o tome da li je ruski predsjednik Vladimir Putin zaista namjeravao da se bori protiv takozvanog kolektivnog Zapada, u plamenu oružja. Ali postoji širok konsenzus da je očekivao da će rat biti gotov za nekoliko dana - i da je, s razlogom, računao na to da će Zapad odgovoriti stavom osude-ali-uglavnom-prihvatanjem koji je pokazao prema njegovoj ranijoj zemlji grabi u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji.

"To bi bio lokalni sukob da se brzo završio", rekao je Radčenko. "Ali nije".

Ukrajinci su uzvratili zubima i noktima, a Putinove trupe su se kolebale dovoljno dugo da Zapad privuče pažnju. Europa je zabrinuta da je njena bezbjednost u pitanju: SAD su imale imidž koji treba podržavati kao pobornika demokratije i europske sigurnosti. U roku od nekoliko dana, zapadno oružje i obavještajni podaci su prispjeli, pomažući Ukrajincima da odbiju rusko napredovanje i internacionaliziraju sukob.

S vremenom, kako su se i Ukrajina i Rusija sputale gladom granata i preopterećenim trupama, ta međunarodna dimenzija je postala vidljivija i važnija. Danas se obje zemlje oslanjaju na spoljnu pomoć: Ukrajina, da ostane, Rusija, da zadrži svoju dominaciju na nebu i na zemlji, a minimizira učinak rata na vlastito stanovništvo.

Kako su lobirali u svijetu za više resursa, obje strane su postavile velike, ideološke tvrdnje. Ukrajina kaže da se bori za "demokratiju": Rusija kaže da se bori protiv onoga što naziva američkom hegemonijom i "kolektivnim Zapadom". Promet Moskve o "multipolarnom svjetskom poretku", koliko god nejasno definiran, bio je dovoljno uvjerljiv da mu Iran obezbijedi dronove Shahed, a Sjevernu Koreju da mu isporuči balističke rakete, milione granata i, u skorije vrijeme, hiljade vojnika.

Takozvani globalni jug, takođe, povinovao se Putinu pod kišobranom BRICS-a, kluba zemalja koje su, uprkos svojim oštrim razlikama, našle zajednički jezik u zajedničkoj ljutnji prema sistemu koji ih je udaljio od ključnih institucija poput Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka.

Najveći spas Moskve je Kina, koja je odigrala ključnu ulogu u pružanju podrške ruskoj ekonomiji od zapadnih sankcija obezbeđujući tržište za svoju naftu i đubrivo, istovremeno joj dajući pristup preko potrebnoj tehnologiji.

"Indija i drugi mogu trgovati sa Rusijom i to je značajno. Ali ništa nije ni blizu onome što Kina donosi na sto", rekao je Aleksandar Gabujev, direktor Centra za Euroaziju Karnegi Rusija.

Odvojeno, Rusija je nastavila i proširila svoju vjekovnu praksu hibridnog ratovanja, izazivajući probleme i šireći postojeće podjele u inostranstvu.

Za razliku od Hladnog rata, međutim, ne postoje posredni sukobi u kojima Moskva može da udari na NATO. Dakle, "Rusija pokušava da traži alate za odbijanje," na druge načine, rekao je Gabujev. "Prikažite troškove, nanesite bol, osvetite se."

To je uključivalo miješanje u izbore, paljenje požara i druge akte sabotaže, te pružanje podrške raznim antizapadnim akterima i grupama; od finansiranja proruskog oligarha koji namjerava da izbaci iz kolosijeka pro-EU kurs Moldavije, do pružanja podataka jemenskim Hutima kako bi im pomogli da napadnu zapadne brodove u Crvenom moru.

Zapadna pomoć

U međuvremenu, ruski protivnici ne stoje mirno. Kijevski teren, koji je emitovao predsjednik Volodimir Zelenski, osvojio je više od 220 milijardi dolara vrijedne pomoći iz Europe, a SAD, zemlje NATO-a su isporučivale sve moćnije oružje: od granata haubice na početku rata, do lovca F-16 mlaznjaci i ATACMS projektili dugog dometa danas.

U toliko jasnom geopolitičkom upozorenju Moskvi koliko Brisel može dati, Evropska unija je uznapredovala u nastojanjima Ukrajine, Moldavije i Gruzije da se pridruže bloku. Bez zapadne pomoći, rat ne bi preživio svoju prvu godinu i završio bi se "sukobnim porazom" Ukrajine, rekao je Gabuev.

Ali Zapad se također držao određenih zaštitnih ograda: birajući strategiju opreznog inkrementalizma u odnosu na eskalaciju. Na veliku frustraciju Kijeva, isporuke oružja su dolazile u fazama i uz priložena pravila. Skoro tri godine, lideri u SAD-u i Evropi su se oglušivali o sve očajnije molbe Kijeva za dozvolu da koriste oružje dugog dometa za gađanje ciljeva unutar Rusije.

S druge strane, uprkos čestim prijetnjama iz Moskve da bi to moglo uništiti zapadni grad, čini se da crveno dugme nije dozvoljeno. I, bez obzira na uzbunu zemalja na istočnom krilu Europe zbog predstojeće ruske invazije, moskovske trupe su se klonile teritorije NATO-a.

Na obje strane, strane trupe na terenu izgledale su kao zabranjene. Dok su neki glasovi, posebno francuski predsjednik Emmanuel Macron, iznijeli mogućnost stavljanja zapadnjačkih čizama na zemlju, ideja nikada nije otišla dalje od brzo odbačenog prijedloga. To ne znači da te crvene linije nisu testirane. Ukrajina je izvršila invaziju na rusku oblast Kursk i koristila zapadno oružje za napad na ruske ciljeve, kao što je njena Crnomorska flota. Sjevernokorejske trupe otputovale su u Rusiju. A odlazeći američki predsjednik Joe Biden konačno je dao zeleno svjetlo za ukrajinsku upotrebu oružja dugog dometa ATACMS koje će se koristiti protiv ciljeva na ruskom tlu.

Ipak, problem s internacionaliziranim sukobima — kao što je Ukrajina otkrila — je u tome što vanjski podržavaoci mogu biti hiroviti, a njihova posvećenost duboka je samo do sljedeće izborne kampanje. Krajem 2024. godine, apetit za podrškom ukrajinskoj pobjedi — definisanoj kao povratak ukrajinskim granicama iz 1991. — smanjen je u Washingtonu i Briselu. Čak i prije Trumpove pobjede, čini se da je ideja da suzdržavanje u obliku sporazuma koji bi zamrznuo sukob i uključio ustupanje teritorije Ukrajine od tabua postala zvijezda broda.

"Od početka je bilo jasno da ako Ukrajina ne pobijedi dovoljno brzo, Amerika će ispasti", rekla je Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa u New School u New Yorku i praunuka sovjetskog lidera Nikite Hruščova.

"Sve se ovo od samog početka gledalo kao holivudska serija", rekla je ona. U početku, dodala je, ukrajinski navijači su mislili da će to biti gotovo nakon jedne sezone. Ali onda je došlo do drugog. "A sada postoji i treći, pa je, naravno, pažnja izbledjela", rekla je. "Ne želimo četvrtu seriju, ali to će se dogoditi."

"Za Sjedinjene Američke Države, izbjegavanje nuklearnog rata s Rusijom uvijek je bio prioritet broj 1 u ovom sukobu. Drugi je pomoć Ukrajini da pobijedi", rekao je Radčenko i dodao: "Ta dva suprotstavljena cilja se nekako moraju pomiriti."

Zatim, tu je i činjenica da se ukrajinski podržavaoci, za razliku od ruskih, moraju suočiti sa javnim mnjenjem. Anketa istraživačkog centra Pew u julu pokazala je da su Amerikanci ravnomjerno podijeljeni po tome da li misle da njihova zemlja ima odgovornost da pomogne Ukrajini, piše Politico.

Kraj rata

Kako se sukob kreće prema početku svoje četvrte godine, nijedna strana ne dobija svu pomoć koju želi. U međuvremenu, sukob više liči na rat iscrpljivanja iz Prvog svjetskog rata nego na treći svjetski rat visoke tehnologije.

"Bilo bi logično vidjeti hiljade Iranaca i kompaktnu vojsku Kineza kako se bore [za Rusiju] upravo sada u Ukrajini", napisao je u oktobru ultranacionalistički ruski mislilac Aleksandar Dugin, koji se smatra jednim od ideologa ukrajinskog rata .

"Logično je da oni koji su protiv zapadne hegemonije i za multipolarni svijet podrže Rusiju akcijama. I Rusija će ih tada podržati u njihovim vlastitim antiimperijalističkim ratovima."

Ruski san o globalnoj solidarnosti do sada nije proizveo ništa više od dima. Procjenjuje se da Rusija iskrvari oko 30.000 vojnika mjesečno i regrutuje samo toliko da ih zamijeni. Sjeverna Koreja (za sada) ne isporučuje dovoljno vojnika da napravi značajnu razliku. Kijev je u još strašnijoj situaciji. Sumnje u dubinu zapadne podrške rastu upravo u trenutku kada se Ukrajinci suočavaju sa još jednom zimom, oslabljeni niskim moralom i pate od deficita u skoro svemu. Prema procjeni Pentagona, zemlja ima samo dovoljno vojnika da izdrži još šest do dvanaest mjeseci prije nego što upadne u ozbiljne probleme.

S obzirom da se i Rusija i Ukrajina bore da mobilišu dovoljno svojih ljudi, dvije strane su kao trijažu koristile hiljade stranaca, uglavnom iz osiromašenih zemalja, da se pridruže njihovoj borbi.

U međuvremenu, Ukrajina, pored finansijskih podsticaja, nudi strancima priliku da budu na pravoj strani istorije.

"Zajedno smo pobjedili Hitlera, a pobedićemo i Putina", napisao je tadašnji ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba na društvenoj medijskoj platformi X 2022. godine. To je dovelo do situacije u kojoj se, više od tri decenije nakon raspada Sovjetskog Saveza i navodnog "kraja istorije", Kolumbijci bore sa Kubancima, zadobivši povrede od gelera i umiru, hiljadama kilometara daleko od kuće.

"Mi se borimo za slobodu dok Latinoamerikanci s druge strane brane opresivni režim ugnjetavanja", rekao je Jhoe Manuel Almanza Chica, Kolumbijac prijavljen u 241. brigadu ukrajinske vojske. Rekao je da nema plemenitijeg razloga za umiranje od slobode. "Ali ako ostanem živ, želim da mogu svojoj djeci reći da sam bio dio istorije."

Konačno, kažu analitičari, ishod rata će vjerovatno zavisiti od odluka primarnih pobornika boraca: NATO-a i Kine. "Ako povučete podršku NATO-a Ukrajini, Ukrajine neće biti", rekao je Gabujev. "Ali ako povučete kinesku podršku ruskim ratnim naporima, to bi primoralo Moskvu da ograniči svoj apetit i umanjilo nade da je vrijeme na njenoj strani. Trenutno se čini da je Kina glavni dobročinitelj sukoba, rekao je Gabuev. Rat je skrenuo pažnju Washingtonom i pomogao Pekingu da ojača svoju vlast nad Rusijom – oslabljenom, ali, pod Putinom, pouzdanim partnerom. To bi se, međutim, moglo promijeniti ako umiješanost Sjeverne Koreje u sukob učini da se on prelije u Indo-Pacifik, koji Peking vidi kao svoje dvorište, privlačenjem Južne Koreje i eventualno NATO-a.

Drugi faktori bi mogli da preokrenu ravnotežu; u SAD, nepredvidivi Tramp. Na Bliskom istoku, sukob Irana sa Izraelom. U Europi, nalet popularnosti za stranke krajnje desnice, od kojih su neke skeptične u pogledu pomaganja Ukrajini. U međuvremenu, uvijek postoji rizik od dalje eskalacije, rekao je Radčenko."Sve dok rat traje, postoji opasnost da se neko drugi pridruži borbi."