Rusija već vodi tajni rat u Europi: Kvar na avionu, požari u skladištima, dronovi iznad baza

Gledajući pojedinačno, incidenti mogu izgledati kao puka slučajnost. Recimo, tehnički kvar na avionu tokom slijetanja u Vilnius u Litvi. Nekoliko požara koji su izbili u dostavnim skladištima u Leipzigu. Oštećeni podvodni kabel na dnu Baltičkog mora. Eksplozija u vojnoj tvornici u Walesu...

Međutim, slučajeva je previše da bi se smatrali izoliranim incidentima. Promatrajući kartu "incidenata", može se prilično sigurno zaključiti da je riječ o zemljama koje najviše pomažu ukrajinskoj odbrani slanjem vojne pomoći Kijevu i čiji čelnici najglasnije istupaju s porukom o čvrstoj podršci Ukrajini dok se brani od ruske agresije. Mnogi incidenti vrlo su ozbiljni i očigledno je u koga su upereni, naprimjer misteriozni dronovi koji kruže iznad američkih baza na istoku Engleske i spriječeni atentat na direktora Rheinmetalla, njemačkog proizvođača oružja.

Posljednjih sedmica obavještajni šefovi i visokorangirani političari sve češće izlaze u javnost s optužbama da je na tlu Europske unije u toku ruski hibridni rat. Ken McCallum, izvršni direktor britanske vanjske obavještajne službe MI6, prošli je mjesec izjavio da "Rusija sije haos po europskim ulicama" i da u tim "opasnim činovima postaje sve neopreznija". Bruno Kahl, njegov njemački kolega, ove je sedmice zbog toga zaprijetio da "ruski hibridni potezi samo povećavaju opasnost da NATO razmotri pokretanje članka 5. o zajedničkoj odbrani zbog vanjskog napada".

Broj incidenata se naočigled povećava s približavanjem kraja 2024. godine, ali čini se da više nije riječ samo o propagandi i pokušaju političkog utjecaja. Vrijeme napada ukazuje na to da baš kao što Rusija reaguje na sve nepovoljne događaje na ukrajinskom ratištu, tako povećava i prikrivene napade po Europi zbog europske podrške i slanja oružja Kijevu.

"U ruskoj politici postoji stara izreka o kontroliranom haosu", objašnjava Viljar Lubi, estonski ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu, britanskom Telegraphu. Njegova zemlja je među najglasnijim kritičarima Rusije od samog početka rata. "Ali, haos ne možete kontrolisati, Rusi si tu previše laskaju", nastavlja Lubi. "Ovo je rat narativa, vrijednosti i uvjerenja i o tome treba više govoriti. Hibridno ratovanje nije uvijek vidljivo, ali to je ustvari već veliki rat."

Jedna od najpogođenijih zemalja, barem koliko je moguće razaznati prema incidentima koji su završili u javnosti, jest Velika Britanija. Tamo je nedavno osuđen mladić koji je u martu zapalio firmu povezanu s Ukrajinom u istočnom Londonu. Jack Reeves, 23-godišnjak s adresom u londonskoj ne baš elitnoj četvrti Croydon, nedavno je priznao da je "materijalnu kompenzaciju dobio od strane obavještajne službe". Zbog istog požara uhićen je Dylan Earl (20) iz Leicestershirea, a taj je britanski mladić osumnjičen da ga je vrbovala ruska plaćenička grupa Wagner, poznata ne samo iz rata u Ukrajini, nego i po širenju utjecaja u Africi. Zbog toga se u sigurnosnim slučajevima, pogotovo u Britaniji, već govori o potrebi za strožim nadzorom, pa čak i preusmjeravanjem sredstava iz fondova za borbu protiv terorizma na borbu protiv takvih saboterskih činova.

Britanski Kraljevski institut ujedinjenih službi (RUSI) u nedavnom je izvještaju pisao baš o tom trendu, da se za podrivanje stabilnosti i sigurnosti Europe koriste domaći pojedinci, koji ponekad dolaze iz kriminalnih organizacija, a ponekad iz osjetljivih društvenih grupa. U izvještaju se navodi da Rusi trenutačno ovise o tzv. gig ekonomiji, odnosno jednokratnom angažiranju pojedinaca koji prihvaćaju zadatke uzimajući novac ili iz ideoloških razloga.

"Politički su vođe donekle u stanju poricanja ruskog tajnog rata protiv Zapada i činjenice da smo već došli u njegovu agresivnu fazu", smatra Oleksandr Daniljuk, saradnik RUSI-ja i bivši savjetnik ukrajinske vlade. On je jedan od onih koji upozoravaju da Zapad treba međunarodnu platformu kakvu je imao u vrijeme rata protiv terorizma.

Međutim, ruske sabotaže, u koje su obavještajne službe uvjerene iako priznaju da ih je teško fizički dokazati, trenutačno se još smatraju operisanjem u sivoj zoni između rata i mira.

"Nije to ništa novo", rekao je Calder Walton, akademik i historičar, autor knjige Špijuni: Epski obavještajni rat između Istoka i Zapada", britanskom Telegraphu. "Vladimir Putin imao je iz čega učiti. Uostalom, kao bivši agent KGB-a puno zna iz prve ruke", kaže Walton. U vrijeme hladnog rata KGB je imao cijeli odjel specijaliziran za sabotaže u slučaju da bukne Treći svjetski rat između Sovjetskog Saveza i Zapada. Planovi su uključivali raznošenje željezničkih tračnica i unošenje kanistara s otrovom u londonsku podzemnu željeznicu. "Daleko od toga da je Rusija jedina koja je proučavala tu taktiku, ali mogli bismo reći da Moskva ipak ima poseban fetiš na sabotaže", tvrdi Walton.

Rusija nikad nije prestala s napadima na tlu Europe. Grubi podsjetnik na ruske metode atentati su na ruske prebjege poput Aleksandra Litvinenka i Sergeja Skripala. Međutim, za razliku od tadašnjeg lova na vlastite unutrašnje neprijatelje, sada je fokus, čini se, na sijanju panike i haosa u europskim zemljama.

Historičar Walton ne želi prejudicirati smjera li nešto Putin pojačavanjem sabotaža na tlu Europe. "Ne znamo, a postoji mogućnost da ne zna ni Putin, koja mu je šira strategija", kaže Walton. "Ipak, vidim jezive podsjetnike na 1914. godinu kad smo odmjesečarili u globalni sukob. Sabotaže se koristi dok se priprema za veliki sukob", napominje Walton.

Keir Giles, saradnik britanskog Chatham Housea i autor knjige "Ko će braniti Europu", puno je manje suzdržan u izjavama koje je dao Telegraphu. "Ne možemo znati koliko su sabotaže raširene jer znamo samo ono što curi u javnost, a i to ponekad curi slučajno. Neke zemlje to žele prikriti", tvrdi Giles koji se smatra stručnjakom za rusku vojsku. Prema njegovu mišljenju, trebalo bi nas zabrinjavati to što je Rusija "spremna izazvati događaje s velikim brojem žrtava u Europi", na što ukazuju incidenti sa zračnim prijevozom.

"Zanemarimo li neke od nasumičnijih događaja, dolazimo do toga da izvidnički "incidenti", pripremanje na napade na logističke i komunikacijske linije u Europi i potkopavanje kapaciteta za djelovanje u slučaju izvanrednih situacija... da je sve te događaje koje gledamo od 2019. godine naovamo moguće staviti pod zajednički navodnik, a to je da Rusija istražuje na koje se načine može pripremiti za otvoreni napad na Europu i sprečavanje njezine sposobnosti reakcije", poručuje Giles, piše Jutarnji list.