Rat u Ukrajini: dobri i loši tenkovi?!

Svuda se govori o prijeporu oko slanja njemačkih tenkova Ukrajini. Ali, u Berlinu se prepiru oko još nekih tenkova. I tu se radi o dva rata.

Treba li Njemačka isporučiti Ukrajini teško oružje, dakle i tenkove? Savezni kancelar Olaf Scholz odbija bilo kakve solo-akcije. I njegova stranačka kolegica, ministrica obrane Christine Lambrecht, ukazuje na dogovore unutar NATO-a.

O tomu nije donesena konačna odluka. To vrijedi i za rasprave koje se vode daleko od političke pozornice. I tu se radi o tenkovima, ali ne o nekima koji bi trebali ukrajinskim postrojbama pomoći da pobijede ruske napadače.

Riječ je o tenkovima koji su sudjelovali u bitci za Berlin krajem Drugog svjetskog rata 1945. godine. Kao simbol pobjede Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom oni stoje u Berlinu u sklopu spomenika ni 500 metara od Brandenburških vrata. Je li to još prihvatljivo s obzirom na ruski napad na Ukrajinu?

Stefanie Bung, kršćansko-demokratska zastupnica u berlinskom pokrajinskom parlamentu, izjavila je u vezi s time za DW:

„Spomenici moraju biti očuvani, ali ja zahtijevam uklanjanje izloženih rusko-sovjetskih topova i tenkova koji se nalaze u Njemačkoj." Pritom je ovoj političarki jasno da je to teško ostvarivo. Jer, Njemačka se 1990. u Ugovoru „dva plus četiri", o ponovnom ujedinjenju, obvezala da će čuvati i održavati sovjetske spomenike.

Ratno oružje u javnom prostoru

Pa ipak se Bung, stručnjakinja svoga zastupničkog kluba za europsku politiku, nada da će moći pokrenuti raspravu o ratnom oružju u sklopu spomenika u javnom prostoru. „Ako želimo da nas se kod tog pitanja uzima ozbiljno u Europi, onda se ne možemo skrivati iza pravnih ograda, kad su se politički uvjeti iz temelja promijenili", kaže ova Berlinčanka.

Mora se u moralnom smislu biti na čistu s time, kako svojoj djeci i europskim susjedima objasniti da bi rusko ratno oružje u Njemačkoj trebalo simbolizirati mir, „ako se istovremeno Rusija već godinama bori protiv Evrope i naših vrijednosti, a u Ukrajini vodi rat najbrutalnijom silom".

Primjer baltičkih zemalja

Stefanie Bung veseli da se o toj temi govori i na međunarodnoj razini, osobito u bivšim sovjetskim republikama, a od 1991. ponovo neovisnim državama Estoniji, Latviji i Litvi. Tamo od ruskog napada na Ukrajinu uklanjaju brojne spomenike iz sovjetskog vremena.

„Baltičke zemlje pokazuju da je vrijeme ruskog ratnog oružja i monumentalnih spomenika pobjede prošlo i da ih se dosljedno uklanja", kaže ova 44-godišnja političarka. Tenkovi su „materijalizirani simboli sile" koji su razvijeni radi ubijanja, zastrašivanja i vladanja ljudima, kaže ona. To uvjerenje ona ne dijeli samo s estonskom premijerkom Kajom Kallas, naglašava Stefanie Bung.

27 miliona mrtvih u Sovjetskom Savezu

Ratni karakter tenkova vidi i izdavač historijskih knjiga i pokretač trajne berlinske izložbe o vremenu nacizma Wieland Giebel. Ali, on je ipak protiv toga da se tenk T34 ukloni sa sovjetskog spomenika. „Oni stoje zato tu jer je Njemačka počela Drugi svjetski rat i jer je u Sovjetskom Savezu bilo 27 milijuna mrtvih." Među mrtvima je bilo oko osam miliona Ukrajinaca, podsjeća Giebel u razgovoru za DW da je Ukrajina tada pripadala sovjetskom imperiju.

To su bila druga vremena, kaže autor brojnih knjiga o povijesti Belina i Njemačke. „U najgorim uvjetima sovjetski vojnici su porazili nacionalsocijalizam." Da bi se to poštivalo i priznavalo sovjetski spomenik mora biti sačuvan onakav kakav je, dakle s tenkovima, smatra Giebel.

Znak protiv Putinovog zločina

Da u 2022. godini milijuni ljudi u Ukrajini moraju strahovati za svoj život zbor ruskog napada, to Wielanda Giebela jako boli. Ubrzo nakon ruskog napada pomagao je ukrajinskim izbjeglicama koje su stizale na berlinski Glavni kolodvor, a sad namjerava izložiti jedan ruski tenk usred Berlina. „Želim nešto suprotstaviti zločinu."

Ideju za privremenu izložbu je dobio gledajući zarobljene ruske tenkove koji su u lipnju bili izloženi najprije u Varšavi, a onda u Pragu. Tako nešto mora biti moguće i u Berlinu, kaže Wieland Giebel. A najprikladnijim mjestom smatra ulicu preko puta ruske ambasade „Da bismo pokazali: mi smo protiv rata! Ovi tenkovi donose nasilje u Ukrajinu."

Giebel smatra da bi ti tenkovi slali još jednu poruku: da je Ukrajina u stanju uništiti takve tenkove. „I bilo bi od velike pomoći kad bi Njemačka bolje pomogla Ukrajini teškim oružjem", kaže on. Ali, savezna vlada to i dalje odbija.

Njegov zahtjev za postavljanje olupine tenka nasuprot ruskog veleposlanstva je mjerodavna općinska uprava odbila uz obrazloženje da su „u uništenom tenku poginuli ljudi i da to nije prikladno za izložbu". Ali, on je protiv te odluke uložio žalbu Upravno sudu.

Oporuka iz Buče

On je optimist jer u drugoj berlinskoj četvrti nemaj problema s time umjetnički tematizirati rat u Ukrajini. U četvrti Charlottenburg-Wilmersdorf je prije nekoliko tjedana uz nazočnost bivšeg ukrajinskog veleposlanika Andrija Melnyka otvorena izložba „Oporuka iz Buče". Može se vidjeti olupina izgorjelog automobila u kojem su nakon ruskog napada ubijene tri žene i jedna 14-godišnja djevojčica.

Wieland Giebel je već bio u Kijevu kako bi u tamošnjim ministarstvima vanjskih poslova, obrane i kulture vrbovao za svoju ideju. Ponuđeno mu je da se od „jednog uništenog tenka napravi muzejski primjerak". Da bi ga se moglo dopremiti u njemački glavni grad potreban je dokument iz kojeg se vidi da „taj komad otpada više ne može biti upotrijebljen u ratu". I taj dokument mu je obećan.

Je li izlaganje takve olupine populizam?

Stefanie Bung, koju smeta tenk T34 na sovjetskom spomeniku, protivi se i postavljanju olupine tenka pred rusko veleposlanstvo. „To bi po mom mišljenju bilo čisto populističko sredstvo da se rat iskoristi za medijsku pozornost, a ne bi bilo prikladno ni s etičkog stajališta", kaže berlinska političarka.

Oružje protivnika – bez obzira u kakvom stanju – nije prikladna simbolika protiv rata i za miroljubivu evropsku misao, kaže Stefanie Bung.

„Umjesto toga bi trebale biti izložene slike žrtava rata, dokumentacije ratnih zločina i fragmenti već uništenoga kulturnog blaga kao optužnica protiv ruske vanjske politike", smatra Stefanie Bung.