Potresna priča učiteljice iz Maroka: "Nijedno dijete iz mog razreda nije preživjelo zemljotres"

Misli jedne marokanske učiteljice odmah su se okrenule svojim učenicima kada je prije sedam dana osjetila potres magnitude 6,8.

Nesreen Abu ElFadel bila je u Marakešu, ali Adaseel, planinsko selo u kojem su bili njena škola i učenici, bilo je bliže epicentru... Učiteljica arapskog i francuskog jezika otišla je u Adaseel i otkrila da su svih 32 učenika - u rasponu od šest do 12 godina - preminuli.

"Otišla sam u selo i počela se raspitivati o svojoj djeci: 'Gdje je Somaya? Gdje je Youssef? Gdje je ova djevojčica? Gdje je onaj dječak?' Odgovor je stigao satima kasnije: 'Svi su mrtvi'.", rekla je za BBC.

Oni su među gotovo 3.000 ljudi koji su poginuli u najsnažnijem potresu ikada zabilježenom u Maroku, koji se dogodio 8. septembra ove godine. Najteže su pogođena područja južno od Marakeša, gdje su mnoga planinska sela potpuno uništena. Adaseel je bio jedno od tih mjesta.

ElFadel se prisjetila kako je čula što se dogodilo šestogodišnjoj Khadiji.

"Spasioci su pronašli tijelo djeteta kako leži pored njenog brata Mohameda i njene dvije sestre, Mene i Hanan. Svi su bili u svojim krevetima - vjerojatno su spavali tokom potresa i svi su išli u moju školu. Khadija mi je bila najdraža. Bila je jako fina, pametna, aktivna i voljela je pjevati. Dolazila je kod mene kući, voljela sam učiti i razgovarati s njom", priča potresena učiteljica.

Učiteljica je opisala svoje učenike kao "anđele", djecu punu poštovanja koja su željna učenja. Unatoč borbi sa siromaštvom i velikom krizom troškova života, djeca i njihove obitelji smatrali su da je odlazak u školu "najvažnija stvar na svijetu".

"Naš posljednji čas bio je u petak navečer, tačno pet sati prije potresa", rekla je ElFadel. "Učili smo himnu Maroka i planirali smo je pjevati pred cijelom školom u ponedjeljak ujutro."

Unatoč mirnom glasu, ElFadel pati. Još uvijek ne može shvatiti što se dogodilo učenicima: "Ne spavam, još sam u šoku. "Ljudi smatraju da sam sretna jer sam živa, ali ja ne znam kako ću nastaviti živjeti."

ElFadel je podučavala arapski i francuski djecu u selu naseljenom Amazigima - koji uglavnom govore svoj jezik, Tamazight: "Arapski i francuski su jako teški za naučiti, ali djeca su bila vrlo bistra i gotovo su tečno govorila oba jezika."

Planira nastaviti svoju karijeru u nastavi i nada se da će vlasti obnoviti Adaseelovu školu - koja se srušila tokom potresa.