BBC: Plan Trumpa i Netanyahua je propao, prijeti duga i iscrpljujuća kriza

Donald Trump i Benjamin Netanyahu vjerovali su da će pobjedom nad Iranom preoblikovati Bliski istok. Regija se doista mijenja, ali ne onako kako su očekivali jer njihov jer plan propao. Islamska Republika Iran nije poražena, a sada prijeti duga i iscrpljujuća trajna kriza koja će se povremeno pretvarati u otvoreni sukob, piše u analizi BBC.

Pogrešna procjena i njezine posljedice

Iranski se režim pokazao znatno tvrđim orahom nego što su Trump i Netanyahu pretpostavljali. Njihova procjena bila je pogrešna i izgubili su kontrolu nad posljedicama. Najnovija od njih je iransko rušenje američkog helikoptera Apache, što je još jedan podsjetnik da iranski vladari i dalje mogu nanositi štetu Amerikancima te da neće odustati od svoje odlučnosti da iz ovog rata izađu kao pobjednici. Za njih pobjeda znači opstanak i jačanje sposobnosti odvraćanja, i to u obliku priznanja njihove kontrole nad Hormuškim moreuzom, jednim od najstrateškijih plovnih puteva na svijetu.

Američki predsjednik i njegovi generali pokušat će uravnotežiti svoj odgovor na gubitak helikoptera kako bi jednako snažno poručili da se njima ne može manipulirati, ali istovremeno i sačuvali spor i dosad neproduktivan diplomatski proces. Posada Apachea je preživjela. Da su poginuli, odgovor bi vjerovatno bio mnogo oštriji.

Trump je računao na dogovor s Iranom o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza i uvjetima za dugoročnije pregovore o ključnim pitanjima, počevši od iranskih zaliha obogaćenog uranija i širih nuklearnih planova. Rat je nepopularan u Americi i on želi izlaz koji može predstaviti kao pobjedu, što se pokazuje kao velik izazov.

Obećanja o brzoj pobjedi

Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu uče staru lekciju. Otkako su ljudi otkrili umijeće i prokletstvo ratovanja, vođe su shvatili da je rat lakše započeti nego ga okončati čistom pobjedom. Kad su posljednjeg dana februara poveli svoje zemlje u rat s Iranom, obojica su objavila videoizjave, birajući riječi koje su odražavale uvjerenje da dolazi trenutak histoirjske promjene i da režim koji vlada Iranom od svrgavanja šaha 1979. odlazi s vlasti.

U ranim jutarnjim satima u Mar-a-Lagu, svom odmaralištu na Floridi, Trump se osvrnuo na obećanje koje je u januaru dao protivnicima iranskog režima da je "pomoć na putu".

"Velikom i ponosnom iranskom narodu večeras poručujem: kucnuo je čas vaše slobode. Sklonite se. Ne izlazite iz kuća. Vani je vrlo opasno, bombe će padati posvuda. Kad završimo, preuzmite svoju vlast. Bit će vaša. Ovo bi vam mogla biti jedina prilika za naraštaje."

Sljedećeg jutra Netanyahu je na krovu Kirije, izraelskog ministarstva odbrane u centru Tel Aviva, snimio svoje obraćanje. Poput Trumpa, govorio je kao da je pobjeda sigurna.

"Ova koalicija snaga dopušta nam da učinimo ono što priželjkujem već 40 godina: da teroristički režim uništimo iz temelja. To sam obećao i to ćemo ispuniti."

Šta je pošlo po zlu?

Tokom cijelog svog političkog života Netanyahu je tvrdio da stvarna prijetnja Izraelu dolazi od Irana, a ne od Palestinaca ili arapskih susjeda. Bezuspješno je pokušavao nagovoriti druge američke predsjednike da mu se pridruže u napadu na Iran. Trump je bio drugačiji. Više od dvije godine, otkako je Hamas napao Izrael 7. oktobra 2023., Netanyahu je Izraelcima govorio da će snaga njihove vojske, uz podršku Amerike, poraziti neprijatelje i donijeti bogatiju i sigurniju budućnost. Sila, a ne diplomatija, bila je odgovor.

Netanyahu je ostavljao dojam čovjeka čiji je trenutak napokon došao. Suprotno tome, kada se suočio s kamerama nakon što mu je Trump u ponedjeljak rekao da otkaže planove za napad na Bejrut, vodeći izraelski kolumnist Ben Caspit rekao je da je izgledao kao "ispuhani balon". Caspit je jedan od najglasnijih kritičara premijera, no jasno je da je Netanyahuova strategija korištenja sile kako bi preoblikovao regiju po svojoj volji doživjela neuspjeh.

Trump je očekivao brzu pobjedu. S oduševljenjem je posmatrao kako američka vojska otima predsjednika Venezuele i njegovu suprugu, šalje ih u zatvor u New Yorku i postavlja poslušnog nasljednika u Caracasu. Vjerovao je da je to ogledni primjer promjene režima, mnogo bolji od vječnih ratova koje su vodili njegovi prethodnici u Iraku i Afganistanu. Iran je trebao biti sljedeći na popisu.

Obojica se sada moraju pitati šta je pošlo po zlu. Sjedinjene Države imaju najmoćniju vojsku na svijetu, a Izrael je bliskoistočna supersila. Trump i Netanyahu vidjeli su režim u Teheranu kako posrće pod ekonomskom krizom izazvanom sankcijama, lošim upravljanjem i korupcijom. Izrael je zadao teške udarce njegovim saveznicima, Hamasu u Gazi i Hezbollahu u Libanu. Njegov drugi ključni saveznik, Bašar al-Asad, svrgnut je s mjesta predsjednika Sirije i pobjegao je u Moskvu. U jauaru je režim ugušio masovne proteste protiv sebe ubivši hiljade iranskih građana.

Podcijenili su otpornost, nemilosrdnost i lukavost islamskog režima. Vjerovali su da će ubistvo njegovog vrhovnog vođe i najbližih saradnika uzrokovati slom režima iznutra. Precijenili su učinkovitost vojne sile protiv režima koji se suočava s prijetnjama gotovo 50 godina, koji je osmišljen da preživi napad i koji je temeljito razradio koncept nacionalne sigurnosti potkrijepljen svojim vjerskim i ideološkim uvjerenjima.

Nova iranska strategija i raskol saveznika

Zaljevske naftne države, saveznice SAD-a, a u slučaju UAE-a i Bahreina i Izraela, pretrpjele su teške udarce. Ne radi se samo o izgubljenim prihodima od petrokemikalija i njihovih nusproizvoda, poput gnojiva. Svoju su budućnost gradile na stvaranju oaze stabilnosti i poslovanja vrijednog milijarde dolara u Zaljevu. Potencijalni investitori i turisti sada vide kako rat tu viziju pretvara u fatamorganu.

Iranski režim vjeruje da se njegov opstanak i lakoća kojom je ugušio svjetsku privredu zatvaranjem Hormuškog moreuza i napadom na svoje zaljevske arapske susjede mogu pretvoriti u dugoročnu polugu odvraćanja protiv SAD-a i Izraela.

Ljudi koji su zamijenili staru gardu iranskih vođa ubijenih od strane Izraela i SAD-a jednako su ideološki nastrojeni kao i njihovi prethodnici, ali su znatno spremniji na rizik u onome što smatraju egzistencijalnom borbom. Vjeruju da same riječi neće spriječiti buduće napade SAD-a ili Izraela. Umjesto toga, žele pokazati da će daljnji napadi na Iran dovesti do bolnih posljedica.

Ključni dio te strategije je povezivanje rata u Libanu s ratom u Zaljevu. Poruka režima Trumpu jest da se ne može nadati nikakvom dogovoru ako Izrael nastavi bombardirati Liban i pokušavati uništiti Hezbollah, miliciju i politički pokret koji je njegovao od 1980-ih kao svoju prvu liniju odbrane od Izraela.

Zatvoreni moreuz i neizvjesna budućnost

Zaustavivši izraelske planove za napad na Bejrut pod izlikom da je dogovor blizu - što je tvrdnja koju je i ranije pogrešno iznosio - Trump je implicitno pokazao da prihvaća vezu između događaja u Libanu i Zaljevu. U ponedjeljak je Netanyahu izjavio da neće prihvatiti tu vezu, nazvavši je "nepodnošljivom i potpuno neprihvatljivom". Njegov je problem što će Trump vlastite interese i želju za okončanjem rata staviti ispred Netanyahuove odlučnosti da se rat nastavi sve dok ne bude mogao proglasiti da je islamski režim u Teheranu slomljen.

Netanyahu je otkazao planirani napad na Bejrut, ali izraelska vojska od tada nastavlja s vrlo snažnim udarima po južnom Libanu.

Hormuški moreuz, nekada jedan od najprometnijih plovnih putova na svijetu, zaustavljen je od februara. Kada je u martu potpuno zatvoren, pojavila su se strašna upozorenja o globalnim ekonomskim posljedicama ako tako ostane do juna. Ne samo da vitalni plovni put, koji je bio otvoren dok SAD i Izrael nisu napali Iran, ostaje zatvoren, nego je bez značajnih diplomatskih pomaka teško zamisliti da će se uskoro ponovno otvoriti.