Pakao na zemlji - rat koji su svi zaboravili: Djeca umiru od gladi, žene siluju, a svijet šuti

U građanskim ratom poharanom Sudanu prijeti glad, a građani izmučene zemlje svjedoče o strahovitim zločinima nad stanovništvom. Novinarska ekipa BBC-a uspjela je doći do prve linije borbi u blizini glavnog grada Khartouma, dok su im civili vrlo slikovito pričali šokantne priče o silovanjima, pogubljenjima i etničkom nasilju.

Najviši dužnosnici Ujedinjenih naroda ističu da je sukob doveo zemlju u "jednu od najgorih humanitarnih noćnih mora u novijoj historiji" te da bi mogao izazvati najveću svjetsku krizu gladi. Također, postoji strah da bi se u Darfuru, na zapadu zemlje, moglo ponovno početi događati ono što su SAD prije 20 godina nazvale genocidom.

Ekipa BBC-a iz prve je ruke svjedočila i minobacačkom napadu na ulicu u gradu Omdurmanu. Ljudi su vrištali i trčali na sve strane vičući jedni drugima da se sklone jer će doći do nove eksplozije. Samo nekoliko trenutaka ranije ulica je bila prepuna ljudi koji su kupovali rižu, kruh i povrće u trgovinama koje su se tek nedavno ponovno počele otvarati, da bi potom bila razorena.

Pištolj u glavu

Sredinom februara sudanska vojska ponovno je preuzela grad, jedan od njih tri smještenih uzduž rijeke Nil, koji tvore proširenu prijestolnicu Sudana, Khartoum. Civili su se počeli vraćati u grad, ali projektili i dalje svakodnevno padaju. Nekoć užurbano središte Omdurmana pretvoreno je u rijetko naseljenu pustoš. U nemilosrdnoj borbi za moć između vojske i njezinog bivšeg saveznika, paravojne skupine Snage za brzu potporu (RSF), ubijeno je najmanje 14.000 ljudi širom zemlje, a moguće je da ih je zapravo mnogo više.

Gotovo godinu dana borbe traju oko Khartouma i obližnjih gradova. RSF je preuzeo kontrolu nad područjima južno od glavnog grada, kao i nad velikim dijelovima Darfura, koji je već godinama nemiran zbog nasilja između različitih afričkih i arapskih zajednica. Žene koje su pobjegle iz Darfura u susjedni Čad pričaju da su ih pripadnici milicije silovali, ponekad i više puta. Muškarci u logorima svjedoče kako su izbjegli ulična pogubljenja i otmice.

Na prvoj liniji borbi s vojskom u Omdurmanu, kretanje novinarske ekipe bilo je pažljivo kontrolirano - imali su čuvara i nije bilo dopušteno snimati vojne aktivnosti jer vojne snage strahuju da bi mogle procuriti informacije o njezinim aktivnostima. Svjedoče kako su snimatelja, kada je počeo snimati, okružile naoružane osobe u civilu, a jedna od njih uperila mu je pištolj u glavu. Ispostavilo se da se radi o pripadnicima vojne obavještajne službe, ali to samo pokazuje koliki je nivo napetosti.

Unatoč tome što je vojska osvojila Omdurman, s vremena na vrijeme i dalje se čuje razmjena vatre, a dio linije fronta sada ide uz Nil, koji odvaja Khartoum na istočnoj strani od Omdurmana, koji je zapadno od rijeke. Snajperisti RSF-a stacionirani su u stambenim blokovima preko puta položaja sudanske vojske u teško oštećenoj zgradi parlamenta. Stara tržnica u Omdurmanu je sada ruševina, trgovine su poharane, a većina vozila na cestama su vojna.

Tabu, stigmatizacija, marginalizacija

Više od tri miliona ljudi napustilo je Khartoum u proteklih 11 mjeseci, ali neki stanovnici Omdurmana odbili su otići. Većina su starije osobe. Otvoreni prostor preko puta džamije prekriven je improviziranim grobovima - humcima obilježenim slomljenim ciglama, daskama i betonskim pločama. Sudansku vojsku kritizira se zbog intenzivnog zračnog bombardiranja, što uključuje i civilna područja u kojima se skrivaju borci RSF-a, dok vojne snage tvrde da poduzimaju "nužne mjere opreza" kako bi zaštitili civile.

Stanovnici smatraju obje strane odgovornima za razaranja u glavnom gradu i oko njega, no mnogi optužuju RSF za pljačke i napade u vrijeme kada su kontrolirali to područje. "Očistili su kuće od stvari, krali su automobile, televizore, tukli su stare ljude, čak i žene", kaže mještanin Muhammad Abdel Muttalib. "Ljudi su umirali od gladi, neke sam izvukao iz kuća da tijela ne istrunu unutra", dodaje. Kaže kako je "opće poznato" da su žene silovane u svojim domovima.

Afaf Muhammad Salem, žena u svojim kasnim pedesetima, živjela je sa svojom braćom u Khartoumu kada je izbio rat. Kaže da se preselila preko rijeke u Omdurman nakon što su ih napali borci RSF-a. Kaže da su opljačkali njihovu kuću i upucali joj brata u nogu. "Tukli su žene i starce i prijetili nevinim djevojkama", kaže ona. To je prikrivena referenca na seksualno nasilje, koje je u Sudanu tabu tema. "Uvreda časti čini više štete nego otimanje novca", dodala je.

Žrtve silovanja mogu se cijeli život suočavati sa stigmom i marginalizacijom od svojih obitelji i zajednica. Mnogi ljudi u Omdurmanu ne žele pričati o tome. No, više od 1000 kilometara zapadno, u velikim izbjegličkim kampovima preko granice, u Čadu, otvorenost je veća. Amina, čije je ime promijenjeno zbog zaštite identiteta, došla je u privremenu kliniku koju vodi dobrotvorna organizacija Liječnici bez granica tražeći pobačaj. Ta 19-godišnjakinja, koja je pobjegla iz Darfura u Sudanu, ne podiže pogled. Tek je dan ranije doznala da je trudna. Očajnički se nada da njezina porodica nikada neće saznati. "Nisam udata i bila sam djevica", kaže.

Na rubu gladi

Dvojica muškaraca novinarskoj ekipi detaljno su opisali kako su ih u istom razdoblju u Ardamati oteli i povrijedili naoružani ljudi za koje vjeruju da su povezani s RSF-om. Jedan od njih, 55-godišnji Yussouf Abdallah, kaže da je uspio pobjeći nakon što su ga držali naoružani ljudi. Kaže da je vidio kako ubijaju majku i njezino novorođenče. "Pitali su jesmo li iz zajednice Masalit i, ako jesi, automatski te ubijaju", dodao je.

Sudan je ušao u novo razdoblje nestabilnosti 2019. godine, kada su ulični protesti i vojni udar okončali skoro tri desetljeća dugu vladavinu Bashira. Uspostavljena je zajednička vojno-civilna vlada, ali je i svrgnuta u drugom puču vojske i RSF-a u oktobru 2021.

No, dva su se saveznika sukobila oko predloženog prelaska na civilnu vladavinu i toga da bi se RSF trebao integrirati u regularne oružane snage. Prošlog aprila, kada je RSF prerasporedio svoje pripadnike po zemlji, sudanska vojska je taj potez shvatila kao prijetnju i krenulo je nasilje, pri čemu se nijedna strana nije htjela odreći unosnih plodova moći.

Gotovo godinu dana kasnije, humanitarne agencije upozoravaju da humanitarna situacija izmiče kontroli, a UNICEF, UN-ova agencija za djecu, kaže da su neke zajednice na rubu gladi.

Trogodišnja Manasek jedno je od stotina hiljada djece koja već pate od teške pothranjenosti. Nema snage hodati i jedva drži glavu uspravno. Njezina majka Ikram lagano je ljulja u UNICEF-ovoj bolnici u Port Sudanu, gradu na Crvenom moru u kojem su hiljade ljudi bježeći od borbi u Khartoumu potražile utočište i u koji se preselila većina vladinih institucija i humanitarnih organizacija.

Ikram ne zna ima li Manasek neku bolest, a ne može platiti medicinska ispitivanja kako bi to otkrila. "Izgubili smo živote, izgubili smo posao", kaže ona, objašnjavajući da je njezin suprug otišao u sjeverni Sudan potražiti posao na farmi i kako su cijene hrane skočile preko svih granica. Potom saginje glavu i briše suze, nesposobna reći više.