Osuđen bosanski klan džeparoša u Francuskoj: Detalji sa suđenja Hamidovićima jezivi

Roberto Hamidović (48), vođa klana koji je slao grupe djece džeparoša da kradu od turista u pariškom metrou i na popularnim mjestima poput Disneylanda u Parizu osuđen je na zatvorsku kaznu zbog trgovine ljudima.

Hamidović, kojeg su poredili s Faginom, zloglasnim kriminalnim šefom iz romana Charlesa Dickensa, vodio je mrežu djece kradljivaca (uglavnom djevojčica, od kojih su neke imale samo 10 godina) koja je, prema podacima policije, dnevno donosila prosječno 25.000 eura (oko 49 hiljada KM).

Ako prestravljena djeca ne bi predala dovoljno novca, bila su izložena batinanju, opekotinama ili seksualnom zlostavljanju, rečeno je na sudu u Parizu.

Zaradili bogatstvo

Dok su Hamidović, kako piše Guardian "glava romske porodice bosanskog porijekla, i odrasli članovi porodice živjeli "luksuznim životom" (uživajući u dizajnerskoj odjeći, hotelima s pet zvjezdica, skupim restoranima i automobilima, te razbacujući se novcem u kockarnicama), djevojčice su bile smještene u jeftinim hotelima ili oronulim, nelegalno zauzetim objektima.

Sedam članova grupe koju su detektivi nazvali "klan Hamidović" – četiri muškarca i tri žene – našlo se na optuženičkoj klupi zbog trgovine ljudima, organizovane krađe, navođenja maloljetnika na kriminal, pranja novca i zločinačkog udruživanja u okviru onoga što istražitelji opisuju kao međunarodnu mrežu džeparoša koja djeluje u više evropskih zemalja. Svi su negirali optužbe.

Sud je Hamidovića osudio na maksimalnu kaznu od osam godina zatvora i novčanu kaznu od 500.000 eura (978 hiljada KM); njegova supruga Lejla osuđena je na šest godina zatvora i novčanu kaznu od 300.000 eura (587 hiljada KM). Dvojica njihovih sinova, bratić i dvije ženske srodnice osuđeni su na zatvorske kazne u trajanju od pet do sedam godina, uz novčane kazne. Svima je rečeno da će nakon odsluženja kazne biti deportovani i da će im biti zabranjen ulazak u Francusku.

Za detektive koji decenijama istražuju mrežu Hamidovićevih, ovo je predstavljalo sumoran osjećaj ponavljanja već viđenog scenarija. Francuska policija je 2010. godine uhapsila Roberta Hamidovića i njegovog strica Fehmija (58), koji je već imao presudu za trgovinu ljudima u Austriji, zajedno s Fehmijevim sinovima u blizini Rima, kao i desetak drugih članova klana na jugu Francuske i u Italiji. Tada je šef pariške pravosudne policije Christian Flaesch izjavio: "Imamo osjećaj kao da smo razbili strukturu koja u potpunosti pripada srednjem vijeku." Nakon što je Fehmi Hamidović 2013. godine osuđen na sedam godina zatvora, njegov nećak Roberto preuzeo je kontrolu nad klanom za koji se vjeruje da je odgovoran za čak 75 posto krađa u pariškom metrou. Ipak, pred sudom je Roberto Hamidović tvrdio da se bavi preprodajom polovnih automobila i da mjesečno zarađuje između 2.000 i 5.000 eura.

Javna tužiteljica Alice Guillet iznijela je drugačiju verziju priče. Navela je da je porodica Hamidović koristila maloljetnike "kako bi osigurala svojevrsnu nekažnjivost". Džeparošima je naloženo da policiji govore kako imaju 12 godina, što je godinu ispod granice krivične odgovornosti u Francuskoj, čime su primoravali policiju da ih pusti na slobodu. Svakodnevni život tih djevojčica opisala je kao posebno "težak i bolan".

"To su djeca bez korijena i bez budućnosti, čiji roditelji ponekad čak ni ne znaju datum njihovog rođenja", dodala je.

Istraga koju je proveo list Le Monde otkrila je da je Hamidovićev sin, dvadesetdvogodišnji Roberto Hamidović mlađi (poznat pod nadimkom Gony), u ime svog oca nadgledao bande džeparoša, organizirajući taksi prijevoz do različitih lokacija širom Pariza. Istražitelji su naveli da su grupe od šest do devet mladih osoba svakodnevno slane u Disneyland Paris, na aerodrom Charles de Gaulle i u metro, uz instrukcije da im mete budu strani turisti. U Disneylandu su se miješali s masom okupljenom radi večernjih parada.

Al Capone kojeg čuva dadilja u BiH

Također su se zadržavali u blizini bankomata, čekajući da korisnici unesu PIN kodove, nakon čega bi ih okružili i ukrali im novac i novčanike. Vjeruje se da su Hamidović i njegova supruga stekli bogatstvo procijenjeno na dva miliona eura, od čega je veliki dio navodno sakriven u inostranstvu. Par je dio vremena provodio u Puli, hrvatskom ljetovalištu na Jadranskom moru.

Njegov sin Roberto mlađi, jedno od trinaestero djece u porodici, odrastao je u Rimu pod brigom bake, a u Francusku se preselio sa 14 godina. Poput svoje braće i sestara, nije redovno pohađao školu. Većina članova porodice ne zna čitati ni pisati. On i njegova supruga Alessandra imaju trogodišnjeg sina po imenu Al Capone, kojeg u Bosni čuva dadilja, izvijestio je Le Monde. List navodi da je Hamidović mlađi rekao istražiteljima da ne pije, ali su oni otkrili da je potrošio 1.420 eura na dvije boce šampanjca u jednom pariškom noćnom klubu kako bi proslavio izlazak svog brata Gorana iz zatvora.

Guillet je tu mrežu opisao kao sumoran ciklus. Iskorištavana djeca, koja su slana da kradu, i sama su postajala oni koji iskorištavaju kada bi odrasla.

"Tokom ovog suđenja nametnulo se pitanje determinizma – pitanje koje je očigledno već od prvog retka sudskog spisa", rekao je Guillet, ističući da je sedam optuženih i samo bilo prisiljeno krasti za svoje roditelje tokom djetinjstva. "Kakve su šanse imali da ne natjeraju mlađu djecu da rade čim ona dovoljno odrastu? Šanse su bile male, ako ne i nikakve. Prešli su iz uloge žrtava u ulogu počinilaca... moramo stati ukraj tom defetizmu i fatalizmu."

Djeca nestala

Guillet je rekao da je jedini način da se suprotstavi nekažnjivosti kojim su Hamidovići nastavili djelovati kroz tri generacije, uprkos ranijim osudama članova porodice, bilo je izricanje dugih zatvorskih kazni praćenih protjerivanjem iz Francuske: "Suočeni s takvim sistemom, jedino sredstvo je strogost. To šalje poruku."

Nakon izricanja presude, Emperatriz Aguirre, advokatica Roberta Hamidovića, izjavila je: "Kazne su prestroge jer se odnose na krivično djelo trgovine ljudima za koje nije bilo konkretnih dokaza."

Mnoga od desetina djece korištenih za džeparenje, koja nisu pozvana da svjedoče kako bi se zaštitio njihov identitet, nestala su nakon hapšenja te sedmorke ili su ih preuzele socijalne službe i smjestile u hraniteljske porodice. Vjeruje se da je gotovo polovina njih u međuvremenu pobjegla.