Ostavština Nelsona Mandele na ispitu

Nasljeđe Nelsona Mandele, slobodna Južna Afrika, ima visoku cijenu: nedostatnu preraspodjelu bogatstva. Frustracija stanovništva izbija u ksenofobnim napadima a borba protiv tzv. afrofobije se nastavlja.

U Južnoafričkoj Republici se Nelson Mandela svake godine iznova slavi 18. jula.  Na rođendan bivšeg predsjednika i dobitnika Nobelove nagrade za mir, koji se obilježava kao međunarodni „Mandela Day", ljudi diljem svijeta pozvani su boriti se za pravednije društvo, piše DW.

Nekadašnji junak oslobođenja Južnoafričke Republike borio se protiv isključivanja ljudi na temelju boje kože i porijekla. Tri desetljeća nakon kraja apartheida mnogi Afrikanci u Južnoj Africi ipak doživljavaju odbacivanje i nasilje od strane svojih susjeda.

Konkurencija za radna mjesta

„Živimo u svijetu u kojem su mnogi mladi frustrirani jer su im mogućnosti ograničene a frustracije se lako usmjeravaju protiv stranaca, koji se često doživljavaju kao konkurenti za radna mjesta", kaže Mpho Tsotetsi za DW. Ova tridesetdvogodišnja Južnoafrikanka socijalna je radnica i živi u jednom od siromašnih naselja (township) blizu Johannesburga.

Mandelin san ona doduše ne smatra zauvijek izgubljenim – ali smatra da se nalazi na probi. „Mandela je vjerovao u Južnu Afriku izgrađenu na pomirenju, poštovanju ljudskog dostojanstva i afričkoj solidarnosti", kaže Tsotetsi. Bio je svjestan, dodaje, da su mnoge afričke zemlje stajale uz Južnu Afriku u borbi protiv apartheida. „Bio je uvjeren da budućnost Afrike ovisi o jedinstvu, a ne o podjeli."

No eskalacija mržnje prema strancima, pljačke i nasilje nad migrantima koji dolaze upravo iz tih susjednih zemalja, pokazuju drugačiju stvarnost. Mnogi su migranti u posljednjim sedmicama iz straha napustili Južnu Afriku – desno-radikalne građanske straže poput „March and March" i „Operation Dudula" prijetile su daljnjim nasiljem i zastrašivale ljude.

Today we remember Nelson Mandela, a leader who opposed apartheid and became a symbol of courage, forgiveness, and hope.

Mandela was South Africa's first black president. 'Madiba', as he was affectionately known, is among the great heroes of history. He was born on this day in… pic.twitter.com/V3pCjRyZ6Y

— The Nobel Prize (@NobelPrize) July 18, 2026

Nedavni marš „Mabahambe" („Moraju otići!"), ksenofobni napadi i napetosti oko teme migracija, smatra Tsotetsi, odražavaju stvarnu frustraciju mnogih Južnoafrikanaca. Imaju osjećaj, kaže ona, da se vlada nije na odgovarajući način obračunala s nezaposlenošću, kriminalom i neregularnom migracijom. Kritiziraju se i nedovoljne javne usluge.

Mandelino nasljeđe „nije statična vrijednost"

Frustracija stanovništva legitimna je, smatra i Verne Harris, saradnik i bivši arhivist Mandele u istoimenoj zakladi. Ljudi postaju nestrpljivi, a istodobno su protesti i politički motivirani: u novembru se održavaju lokalni izbori, pa je opozicijskim strankama korisno raspirivati raspoloženje protiv vlade.

„Nasljeđe Nelsona Mandele nije statična veličina, nego dinamičan javni resurs otvoren za nova tumačenja. S vremenom iznova je oblikovano i preoblikovano, ono je nešto živo. Može se koristiti za dobro, ali i za zlo", kaže Harris za DW.

𝗨𝗡 𝗰𝗵𝗶𝗲𝗳 𝘂𝗿𝗴𝗲𝘀 𝗴𝗹𝗼𝗯𝗮𝗹 𝗮𝗰𝘁𝗶𝗼𝗻 𝗮𝗴𝗮𝗶𝗻𝘀𝘁 𝗽𝗼𝘃𝗲𝗿𝘁𝘆 𝗼𝗻 𝗡𝗲𝗹𝘀𝗼𝗻 𝗠𝗮𝗻𝗱𝗲𝗹𝗮 𝗗𝗮𝘆

𝗥𝗲𝗮𝗱 𝗠𝗼𝗿𝗲: https://t.co/oAuzkHq1nY pic.twitter.com/i25Mg1qvz5

— Punch Newspapers (@MobilePunch) July 18, 2026

Madiba, kako je Mandelu narod nazivao, prema Harrisu je prvi put javno govorio o afrofobiji i ksenofobiji ubrzo nakon stupanja na dužnost predsjednika Južne Afrike 1994. godine. „Godine 1995. vrlo je jasno iznio svoje stavove: takvi oblici mržnje neprihvatljivi su u demokratiji. I upravo taj poziv, koji je iznio već u ranoj fazi naše demokratije, fondacija Nelson Mandela zastupa sve do danas."

„Afrofobiju u Južnoj Africi 2026. godine se ne može razumjeti bez osjećaja za strukturnu stvarnost južnoafričkog kapitala", objašnjava Verne Harris. Taj kapital, kaže, s ostatkom kontinenta stoji u duboko izrabljivačkom odnosu.

„To podsjeća na kolonijalne oblike izrabljivanja i objašnjava – slično kao što vidimo evropske i sjevernoameričke zemlje kako patroliraju svojim granicama kako bi ljude iz Afrike držale podalje, zašto sada Južna Afrika čini isto."

Elitno vodstvo stranke

Ekonomski kompromisi Mandeline vlade na početku njegova mandata, prema Mametlweu Seipeiju, u skladu su s idejama kapitalizma Afričkog nacionalnog kongresa (ANC): „Ekonomija obilježena stranim monopolima na minerale i jeftinom radnom snagom iz inostranstva nas je dovela do toga gdje se sada nalazimo", kaže on za DW. Seipei radi u organizaciji Kopanang Africa Against Xenophobia, koaliciji civilnih organizacija, radnika i migracijskih grupa.

Nelson Mandela spent 27 years in prison, and during that time, we visited him regularly. Not to negotiate. Not to judge. But to ensure humane conditions, for him and for all detainees.

What struck our colleagues most? Mandela cared much more about others than himself👇🏽… pic.twitter.com/JRtaqnQR7r

— ICRC (@ICRC) July 18, 2026

ANC je u oslobodilačkoj borbi protiv bijele vlasti doduše ujedinio nadu masa u bolji život, a vodstvo stranke pripadalo je političkoj eliti. Uspon crnog kapitalizma uz zadržavanje ekonomske arhitekture bivše apartheidske države nije unaprijedio društvo, kritizira Seipei.

Tessa Dooms, sociologinja i osnivačica nevladine organizacije Rivonia Circle, ovako gleda na trenutno stanje u Južnoj Africi: „Poseban oblik apartheida i dalje postoji, kao da se od 1994. ništa nije promijenilo. Ljudi i dalje žive kao bogati i siromašni, kao crni i bijeli, to je dio problema", kaže ona za DW.

„Pravi razlog zašto ova zemlja nije uspjela prevladati podjele jest taj što nismo uklonili nejednakost", nastavlja Dooms. „Dopustili smo da se bogatstvo nagomilava. Jedina je razlika danas u tome što se to bogatstvo sada koncentrira u rukama političke i ekonomske elite." Ona zanemaruje većinu siromašnih, koji su, dodaje, slučajno također crni.

Preraspodjela bogatstva nije uspjela

Prema riječima Obakangua Arieja, mladog knjigovođe, ksenofobija je doduše u snažnom kontrastu s Mandelinom vizijom – to njegovo nasljeđe ipak ostaje vidljivo utoliko što se Južna Afrika i dalje drži demokratije: „Imamo mogućnost birati vladu po vlastitom izboru, raspolažemo snažnom zaštitom ljudskih prava i dobro smo pozicionirani kao građani i civilno društvo", kaže on za DW.

Today we mark International Nelson Mandela Day.

Madiba believed that each of us has the power to make a difference. Whether through service, compassion or standing alongside others, every act matters.

At a time when many people continue to face poverty and inequity, no act of… pic.twitter.com/RU8enZ696I

— Nelson Mandela Foundation (@NelsonMandela) July 18, 2026

„Cilj i dalje postoji, ali se ne ostvaruje", smatra knjigovođa Arie. „Prošlo je 30 godina, a mi smo zemlja u razvoju koja raste sporije od inflacije i koja je u tom pogledu još vrlo nerazvijena." Mandelina se vizija i dalje mjeri realnošću koja vlada u razdoblju koji je nastupio nakon apartheida – upravo to, kaže, jasno pokazuje pokret „March".

Socijalna radnica Mpho Tsotetsi uvjerena je: „Mandelin san nije mrtav – sada je na mojoj generaciji odgovornost. Moramo pokazati hoćemo li dopustiti da strah i podjela obilježe Južnu Afriku ili ćemo se odlučiti za saosjećanje, pravdu i odgovornost. O tome ovisi hoće li se njegova vizija ostvariti."