Obama sve više liči na Busha

Piše: Ralph Sina

„Učiti od Busha znači učiti pobjeđivati,“ tako glasi novi moto administracije Baracka Obame. George Bush je započeo rat protiv Iraka na osnovu laži. Pri tome je sumnja u iračko posjedovanje „oružja za masovno uništenje“ odigrala važnu ulogu – baš kao i navodne vjerodostojne informacije jednog insidera iračke tajne službe koji se kasnije pokazao kao lažov.

I sada predstavnici američke vlade ponovo govore o „oružju za masovno uništenje“. Ovaj put riječ je o Iranu. Ova zemlja je navodno uz pomoć meksikanskog kartela drogom namjeravala aktivirati eksploziv ispred izraelske i ambasade Saudijske Arabije i navodno, u jednom poznatom restoranu u blizini Kaptola i Bijele kuće, dići u zrak saudijskog ambasadora u Washingtonu.

Opasno nalik Bushu

Iranski ajatolah Khamnei i predsjednik Mahmud Ahmadinejad su u međuvremenu toliko umišljeni u svoju veličinu da vjeruju da u središtu glavnog američkog grada mogu ubiti predstavnika zemlje koja je najvažniji američki trgovinski partner kada je riječ o nafti i oružju. To je poruka Baracka Obame. I ona je opasno slična kao i Bushev govor o oružju za masovno uništenje iz 2003 godine.

Doduše, Obama je manje raspoložen za izvođenje napada nego što je to bio njegov prethodnik George Bush. No Obamina ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton i ministar pravde Eric Holder su se optužbama protiv Teherana već dobrano nagnuli kroz prozor.

Oni poručuju svijetu sljedeće: „Teheranskim državnim teroristima i proizvođačima autobombi se u bukvalnom smislu sve može vjerovati!“

A onaj kome se sve može vjerovati mora biti zaustavljen prije nego on jednog dana zaista i napadne. Američkog predsjednika predstavnici izraelske Vlade i Saudijske Arabije opasno često pitaju zašto po uzoru na George Busha konačno ne započne tzv. preventivni rat protiv Teherana i njegovih atomskih postrojenja. Sada se Obamina Vlada pobrinula za to da ovo pitanje bude formulirano još oštrije.

Na tankom ledu

Time vojni napad na iranske bunkere oružja postaje vjerojatniji. A jedan takav oružani konflikt je posljednje što trebaju Bliski istok, Amerika i svijet koji i bez toga muče ratovi. Riječi mogu biti oružje. I riječi, kojima su se o Iranu izrazili američko ministarstvo pravde, ministarstvo vanjskih poslova i šefa FBI-a, su oružje čiji je cilj Teheran.

Ovakvi verbalni napadi nisu samo opasni, već bi za dobitnika Nobelove nagrade za mir, kao što je Obama, morali biti tabu. Jer one se u osnovi baziraju na saznanjima koje su agenti američkih vlasti zaduženih za borbu protiv droge dobili od svog iranskog sugovornika. Pa ipak ovaj agent je i sam narkoman i pušten je iz zatvora jer je postao špijun.

Američka Vlada se ovdje nalazi na veoma tankom ledu. I čak i ako je ovaj svjedok vjerodostojan, vlada ne mora svima rastrubiti ono u što ona vjeruje. To je Barack Obama zapravo morao naučiti od George Busha – umjesto da ga sve više kopira.

Tekst prenosimo s portala Deutsche Welle