Njemačka kupuje CD s popisom utajivača poreza

Je li u redu da država svjesno kupuje ukradenu robu? Njemačka i Švicarska našle su se zbog tog pitanja na korak od svađe i ozbiljnog zaoštravanja odnosa.

Ove su sedmice, naime, njemački političari javnosti de facto potvrdili da namjeravaju platiti za CD s popisom oko 1500 njemačkih neplatiša poreza koji su ilegalno držali svoj novac u švicarskim bankama, uzdajući se u tamošnje zakone o bankarskoj tajni. Nepoznata osoba, koja im je podatke ponudila za 2,5 miliona eura, do podataka je očito došla krađom i nezakonitim postupanjem, i to u stranoj državi. Ipak, Njemačka je to izgleda voljna zanemariti.

Banka HSBC Holdings

Prema agenciji Bloomberg, riječ je o banci HSBC Holdings, čije je sjedište inače u Londonu i koja nije imala komentara na njihov novinarski upit.

Uprkos visokoj cijeni CD-a, računica se za njemačke vlasti itekako isplati jer bi uz pomoć podataka trebala utržiti oko 100 miliona eura. Za kažnjavanje izbjegavanja nekih da daju svoj dio u zajedničku blagajnu, pogotovo u ovim kriznim vremenima, Njemačka je spremna riskirati ozbiljan sukob sa susjedom.

Opravdava li cilj sredstvo ili je, kako tvrde neki švicarski dužnosnici, riječ o novoj vrsti pljačkanja banaka?

Ponuda za CD je na stolu već neko vrijeme i njemački se političari najprije nisu željeli, bar ne javno, povezati s takvim dogovorom, piše njemački Spiegel. Ipak, kancelarka Angela Merkel izjavila je u ponedjeljak: “Ako su podaci relevantni, treba učiniti sve da ih se dobije”. Time je praktički dala blagoslov nadležnim institucijama da sklope posao.

Slučaj Lihtenštajn

Ubrzo se oglasio ministar financija Wolfgang Schäuble koji je najavio da će se držati prakse iz 2008. kad je na sličan način dobila podatke o neplatišama poreza koji su imali račune u još jednoj alpskoj poreznoj oazi - Lihtenštajnu. Njemačka obavještajna služba BND tada je platila pet miliona eura za ukradene podatke, a investicija presedan se itekako isplatila jer su vlasnici ilegalnih računa na kraju do isteka 2009. platili gotovo 180 miliona eura.

Među njima je bio i Klaus Zumwinkel, direktor Deutsche Posta, koji je zbog lošeg primjera i pohlepe dobio uvjetnu kaznu od dvije godine. Neke zemlje poput Švedske i Danske tada su odbile platiti ukradene podatke.