Njemačkoj hitno trebaju radnici, ali njega žele deportovati: "Već sam izgubio jednu domovinu"

Sertac Akcay želi se školovati za pomoćnika u njezi. Ovaj Turčin živi u bavarskom gradiću Ansbachu i radi u tamošnjem domu za starije Haus an der Ludwigshöhe. No Akcay to ustvari ne smije raditi. Jer, njegov zahtjev za azil je odbijen. A "odbijenom tražitelju azila ne može se dopustiti zaposlenje, a time ni školovanje", obrazlaže nadležna vlada Srednje Frankonije.

Pritom ustanovama za njegu u Bavarskoj hitno treba više ljudi poput Akcaya. Jer stručnog osoblja sve je manje – a 'stanara' ovih domova sve više.

Bijeg iz političkih razloga nije priznat

"Važno mi je da starijim ljudima bude dobro. To je moja životna svrha“, kaže Sertac Akcay. Značajne riječi, no Akcay u svakodnevnom radu pokazuje da ono što govori, to i živi. Stanari ovog doma ga jako vole. Pomaže im dok hodaju, maže kremom po potrebi i pere i umiva. Smiješi se, čeka i sluša. „On je moj broj jedan“, kaže Helga Holik. Ona leži u krevetu, a Akcay joj reže krompir na komadiće. No uskoro njezin omiljeni pomagač možda više neće biti ovdje, piše DW. 

Sertac Akcay dolazi iz Turske i pobjegao je otamo iz političkih razloga. No Turska se smatra sigurnom zemljom porijekla, a njegov je zahtjev za azil sud odbio. Akcay trenutačno radi kao nekvalificirani pomoćni radnik u njezi. Prema podacima Savezne agencije za rad (njemačkog zavoda za zapošljavanje), već sada svaki četvrti zaposlenik u domu za starije ima strano državljanstvo.

Potreba u njezi "ogromna"

Potreba za pomoćnim osobljem u njezi je ogromna, kaže Bettina Plettl, zamjenica predsjednika Saveznog udruženja privatnih pružatelja socijalnih usluga (bpa) u Bavarskoj. Za nekoliko godina u Bavarskoj bit će gotovo četvrtinu manje radnika u njezi nego sada.

Pomoćno osoblje, koje često dolazi iz inostranstva, moglo bi to donekle ublažiti. Školovanjem preuzimaju jednostavnije poslove u njezi, poput osobne higijene i davanja lijekova. Međutim, Agencija za rad ne definira pomoćno osoblje u njezi kao zanimanje s manjkom radne snage – odnosno kao zanimanje u kojemu se potrebe za radnicima ne mogu zadovoljiti.

Dolazi ujednačeno školovanje

Školovanje za pomoćno osoblje u njezi u Njemačkoj još nije jedinstveno uređeno. Od 2027. to bi se trebalo promijeniti: školovanje će biti ujednačeno, a „stranim polaznicima olakšat će se pristup zanimanju“, piše Savezno ministarstvo zdravstva.

"Prema mom mišljenju, pomoćno osoblje u njezi već je sada deficitarno zanimanje. Kada bi se već sada tako definiralo, poduzećima koja upravljaju ovim domovima bi svakodnevica u odnosima s nadležnim tijelima bila lakša“, kaže Plettl. Jer nadležna tijela bi „triput razmislila hoće li deportirati ljude koji rade u zanimanjima s nedostatkom radne snage". U Akcayevu slučaju to bi barem bio dodatni argument. No vjerojatno ni tada ne bi spriječilo njegovu deportaciju.

Desna ruka stručnog osoblja u njezi

Akcayev poslodavac zasad mu je produljio ugovor kao pomoćnom radniku u njezi. „On je desna ruka stručnog osoblja u njezi i potreban nam je ovdje“, kaže voditeljica službe za njegu u ovom domu Nadine Eberhardt-Bendl.

S tim se slaže i Liselotte Brinkmann. „Lotti, možda se moram vratiti u Tursku“, kaže Akcay ovoj stanarki. Oprezno je podiže iz fotelje i pomaže joj napraviti nekoliko koraka kroz prostoriju. „Ne, ti ostaješ ovdje. Dobro radiš“, kaže Brinkmann.

Za vizu mora napustiti zemlju

Vlada Srednje Frankonije objašnjava da Akcay ima „mogućnost ostvariti zakoniti boravak naknadnim provođenjem postupka izdavanja vize za radnu migraciju“. Ipak, Akcay bi zbog toga najprije morao otputovati u Tursku kako bi ondje u njemačkoj ambasadi  podnio zahtjev za vizu. „A ne znam koliko će sve to trajati. Ako mi se ne posreći, trajat će to godinu ili dvije“, kaže.

Njegov sadašnji ugovor o radu istekao bi i vjerojatno bi morao napustiti i svoj stan u Ansbachu. „Već sam jednom izgubio jednu domovinu. Sada mi se doima kao da opet gubim domovinu.“

„Nimalo sigurnosti u planiranju“

I Eberhardt-Bendl želi nebirokratsko rješenje za slučajeve poput Akcayeva. Prijeteća deportacija, između ostalog, stvara joj probleme pri izradi rasporeda. „Nikad ne znamo hoće li možda već sutra morati otići. A njegovo radno mjesto ne bih mogla tako brzo ponovno popuniti. Zbog toga nemam nikakvu sigurnost u planiranju.“

Akcay se sudskim putem bori protiv deportacije. No nema dobre izglede. Sada se nada da će ipak nekako uspjeti dobiti vizu, a da za to neće morati napustiti Njemačku. Kako bi bez prekida mogao biti tu za „Lotti“ i ostale.