"Ništa bez barkoda": Hrvatica otkriva kako danas izgleda život u Kini

Radiosarajevo.ba
"Ništa bez barkoda": Hrvatica otkriva kako danas izgleda život u Kini

Živim u Kini već sedam godina. Šangaj je od Wuhana udaljen nekih 650 kilometara zračne linije, što je otprilike kao udaljenost od Hrvatske do Njemačke, a toliko se razlikuju i u stilu života. Međutim, stanovnici u svim dijelovima Kine shvatili su situaciju jednako ozbiljno, a ne u stilu 'mi smo daleko od žarišta pa ćemo opušteno'. Zahvaljujući toj međusobnoj solidarnosti i odgovornosti, danas je Kina jedno od najsigurnijih mjesta u svijetu, a ljudi se vraćaju uobičajenim aktivnostima, riječi su kojima nekadašnja novinarka Nacionala, Branka Prica, opisuje kako izgleda kineska svakodnevica.

Iako je u ponedjeljak Kina objavila najveći broj novih slučajeva zaraze koronavirusom u gotovo šest sedmica, Branka Prica će reći da se u Šangaju osjeća potpuno sigurno, baš kao i članovi njezine obitelji.

Šangaj je grad koji djeci nudi mnoštvo sadržaja, internacionalne škole, goleme igraonice s restoranima i parkove. Osim Disneylanda i dostupnosti svih mogućih igračaka za djecu, tu su raznovrsne igraonice pa već i dvogodišnjaci mogu kroz igru pohađati satove znanosti, plesa, slikanja ili ići u posebne dvorane za učenje vožnje bicikla u sigurnim uvjetima.

Kao dobra poznavateljica Kine, osobno se uvjerila kako Kinezi u odnosu na druge narode puno više razmišljaju o podizanju imuniteta i u vremenima kad nema epidemije te nerijetko posežu i za tradicionalnim kineskim lijekovima i metodama. Gotovo svaki Kinez svakodnevno će ponijeti na posao bočicu s omiljenom mješavinom čaja i bilja. Akupunkture, masaže, tretmani zagrijanim staklenim kuglama koje na koži leđa stvaraju vakuum i izvlače toksine, redovito vježbanje u parkovima - sve to je standardna praksa Kineza. Kad pripremaju jela, razmišljaju o balansu namirnica jer, na primjer, jagoda će zagrijati tijelo, lubenica ga hladi, a jabuka je neutralna. Tako vrjednuju sve namirnice, uvijek razmišljaju što tijelo treba i zato su uglavnom vitalni i nema pretilosti.

"E pa kad netko svakodnevno i rutinski razmišlja o zdravlju i potrebama tijela, naravno da svaku ugroženost želi otkloniti što prije. Tako su prema koronavirusu automatski razvili maksimalan oprez i sjajno odradili posao", misli Branka Prica u razgovoru za Jutarnji.

Branka Prica cijeni i da su tamošnje mjere bile stroge, ali izvedive, za razliku od većine europskih zemalja koje nemaju ni približne tehnološke mogućnosti za takvo što. U Šangaju se nije teško samoizolirati jer je dostava brza i učinkovita. Hrana iz supermarketa stiže na kućna vrata u roku od maksimalno sat pa više gotovo nitko i ne kupuje u dućanima.

Restorani također brzo dostavljaju, a svaki blok kuća ili zgrada ima menadžment koji brine o svemu: kontrolira da nema posjeta za vrijeme izolacije, organizira preuzimanje smeća, tako da stanari nemaju izgovore za šetnju, roba koja se dostavlja prosljeđuje se do ulaznih vrata. U većim zgradama svakih nekoliko sati dezinficiraju liftove, a najmanje jednom dnevno postavljaju prianjajuće folije na tipke na kojima se biraju katovi.

Postoje još neke važne razlike. Na primjer, dok se kod nas najčešće plaća gotovinom i karticama, u Kini se svi računi plaćaju skeniranjem mobitela, tako da nema dodirivanja prljavog novca ili tipki za ukucavanje šifri. Osim toga, dvije aplikacije WeChat i Alipay postale su iznimno važne jer za korisnike sadrže QR kod kojim dokazuju zdravstveno stanje.

"Novac ili kartice ne dodiruju, samo se skenira barkod. Tako to funkcionira, a na tim aplikacijama svaka osoba ima svoj barkod sa zdravstvenim statusom. Na ulazima u novi kvart, restoran, frizeraj, shopping centar i sl. morate pokazati svoj barkod, na primjer, moj je zeleni, što znači da mogu ići bilo kamo u Šangaju. Skeniraju ga - ne možete pokazati nečiju tuđu fotografiju barkoda jer će vas razotkriti, zatim vam izmjere temperaturu i tek onda vas puste unutra.

Ako netko izađe iz Šangaja, mislim da se mijenja ako idete u neku drugu provinciju i mora se u samoizolaciju. Tako da ima dosta slobode, ljudi se neometano kreću, a brzo se mogu otkriti eventualni izvori zaraze i zato je ovdje trenutačno vrlo sigurno biti. Rade svi restorani, jedino nisam sigurna za kina i kazališta. Škole su već otvorene u manjim gradovima, a u Šangaju će biti od 26. aprila", ispričala je Prica.

Neke mjere su nadrealne, dodaje pa opisuje kako se, uz standardne mjere kao što su najloni između vozača i putnika u taksijima ili maski na licima frizerki i njihovih klijenata u frizerskim salonima, na ulicama Šangaja mogu vidjeti roboti za dezinfekciju.

"Robota sam vidjela jučer. Mašina koja izgleda kao predimenzionirani usisavač, onaj što čisti sam po kući; sada ide ulicom i nešto priča, ali buka je bila od auta i nisam se zadržavala, samo sam primijetila da gore ima dezinficijens za ruke", zaključila je Branka Prica.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak