New York Times: Znamo ko će biti sljedeći predsjednik SAD-a

Njeno vodstvo ispred Donalda Trumpa od sedam do osam postotnih bodova moglo bi malo skliznuti u nekoliko idućih dana, ali to neće biti veliki padovi kakvi se događaju nakon što prođu konvencije. Što Trumpa dovodi do idućeg scenarija – niti jedan kandidat u modernoj historiji koji je toliko dugo zaostajao nakon konvencija, nije postao predsjednik, analizira The New York Times. U takvoj situaciji može se očekivati niz natpisa o tome kako je predsjednička utrka, ustvari, gotova.

To bi još uvijek bila prejaka tvrdnja, ali procjene su da Hillary Clinton ima 88 posto šanse za pobjedu. Ako na kraju Clinton pobijedi, analitičari će kasnije vjerovatno reći kako je pobjedu odnijela već ovoga trenutka, javlja Telegram.hr.

“Ako izgubi, o događajima iz iduća dva mjeseca raspravljat će se još godinama”, piše NYT.

Precizno je kazati kako Hillary Clinton uvjerljivo vodi. Prednost koju je Clinton dobila pokazala se trajnom i dolazi iz država koje naginju demokratskoj opciji te se čini malo vjerojatno da će se prikloniti Trumpu. Nedavne ankete pokazuju kako je podržava 90 posto simpatizera Bernieja Sandersa i više od 90 posto svih pripadnika Demokratske stranke – za razliku od Trumpa, koji republikance nije uspio konsolidirati.

Postoji samo jedna stavka koja pokazuje kako njezino vodstvo možda ipak nije toliko čvrsto – Clinton ima oko podršku svega 48 posto elektorata, a u vodstvu je samo zato što je Trump zapeo na 40 posto. Trump s polariziranim glasačkim tijelom ima dosta malenu podršku zato što nije ujedinio glasače koji naginju prema Republikanskoj stranci. Zapanjujuć je rezultat nekih anketa koje pokazuju kako Donalda Trumpa podržava manje od 70 posto glasača republikanaca.

Ovakva vrsta razjedinjenosti stranaka već se dogodila, a dovela je do dva najveća preokreta rezultata u modernoj američkoj povijesti. Riječ je o Hubertu Humphreyu 1968. i Geraldu Fordu 1976. godine. Oba ova kandidata nisu uspjela ujediniti vlastite stranke na konvencijama. Obojica su zaostajali za svojim protukanidatima u anketama, prema kojima su imali manje od 35 posto glasova.

Na kraju su se glasači vjerni republikancima ipak vratili svom kandidatu Geraldu Fordu, a većina demokrata Hubertu Humphreyu. Ford je svoje izbore ’76. izgubio za samo dva postotna boda, a Humphrey ’68. za manje od jednog.

Najveći Trumpov problem je u razjedinjenosti republikanskih glasača. Mnogi od njih imaju negativan dojam o Trumpu, mnogi smatraju kako nema dovoljno znanja, temperament niti kvalifikacije da bi bio predsjednik. Osim glasača u anketama, ni republikanski političari ne ponašaju se srdačno prema svom predsjedničkom kandidatu; sedam senatora iz te stranke još uvijek nije podržalo Trumpa. To je vrlo neobično, a problem bi se mogao pogoršati jer bi ga kao u lančanoj reakciji još više Republikanaca moglo napustiti.

Ako Trump ne može ujediniti svoje glasače, moguće je da Clinton pobijedi ogromnom većinom. Mnogi Republikanci mogli bi preskočiti glasanja, glasati za treću opciju. Mali, ali ipak važan dio bi, pak, mogao glasati za Hillary Clinton, predviđanja su da bi mogla osvojiti 54 posto glasova i izvući pobjedu u Južnoj Karolini. U slučaju da Trump ujedini svoje glasače, Clinton bi se vrlo brzo našla u mnogo neizvjesnijoj utrci.

Da bi pobijedio, Trump bi se trebao okrenuti bijelim pripadnicima radničke klase, pogotovo muškarcima bez diplome, te osvojiti većinu njihovih glasova. Na taj bi način kompenzirao gubitak među visoko obrazovanim glasačima kao i onima koji pripadaju Latino zajednici, a pogotovo kod visoko obrazovanih žena. To su rezultati dobiveni još u maju i junu, kada je Trump imao mnogo bolje rezultate.