Najave ekonomskih stručnjaka: Uskoro će se u penziju ići sa 75 godina?

Ljudi žive duže, a svakodnevni život postaje skuplji. Možda je vrijeme da se preispita vremenski okvir za napuštanje radne snage, piše BBC. 

Predavanje proverbijalne značke kao šezdesetogodišnjak bio je cilj mnogih radnika širom svijeta: napuniti 65 godina otvorilo bi zlatna vrata u penziju. Ipak, ideja o povlačenju iz radne snage u šezdesetima čini se sve manje realnom - ili čak razumnijom - za mnoge ljude, posebno sada. Neke važne financijske figure se slažu.

U martu je investicijska firma BlackRock objavila svoje godišnje pismo investitorima. Njen izvršni direktor Larry Fink uputio je upozorenje radnicima koji se nadaju da će udobno i financijski sigurno uživati u penziji u svojim 60-ima. Kako globalna očekivana životna dob raste, socijalne sigurnosne mreže se raspadaju i troškovi života rastu, Fink je upozorio da penzija u dobi od 65 godina neće biti moguća za mnoge, čak i za većinu ljudi.

"Penzija je mnogo teži zadatak nego što je bila prije 30 godina", napisao je Fink. "I bit će mnogo teži zadatak za 30 godina."

Od 2000. do 2019. godine, globalna očekivana životna dob povećala se sa 67 godina na 73. Do 2050. godine, UN očekuje da će jedan od šest ljudi širom svijeta imati 65 ili više godina. Kako se populacija stari, mnoge zemlje uskoro će dosegnuti tačku u kojoj će više ljudi napuštati radnu snagu nego što će je ulaziti: u Velikoj Britaniji, ta tačka može biti dostignuta do 2029. godine; u Brazilu, do 2035; u Indiji, do 2048; i u Sjedinjenim Američkim Državama, do 2053. godine.

"Očekivana životna dob neprestano raste od sredine 19. vijeka u Velikoj Britaniji", kaže Rebecca Sear, profesorica populacije i zdravlja na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu. "Ali dob za odlazak u penziju nije se toliko promijenila."

Kako se zdravstveni i ekonomski pejzaž dramatično mijenjaju, da li je penzija sa 65 godina potpuno nerealan cilj u modernom svijetu?

Ne samo da se ciljna dob za odlazak u penziju nije mijenjala u skladu sa modernim okolnostima, već je "nejasno zašto su srednje šezdesete postale takva fokusna dob za penziju", kaže Gal Wettstein, viši istraživački ekonomist u Centru za istraživanje penzija na Boston koledžu. Na neki način, to je bio "grub sud" namijenjen da ljude izvuče iz radne snage prema samom kraju njihovih života.

Ipak, mnogi programi vlade i dalje je koriste kao standard. U Sjedinjenim Američkim Državama, Medicare, federalni zdravstveni osiguravajući program, trenutno je dostupan samo odraslima starijim od 65 godina (postoje izuzeci za mlađe ljude s invaliditetom). Amerikanci postaju spremni za primanje svojih punih socijalnih sigurnosnih pogodnosti u dobi od 67 godina, otprilike iste dobi u kojoj građani Velike Britanije mogu ostvariti svoje univerzalne državne penzije.

U sredini 20. vijeka, kada su mnogi od ovih programa doneseni, očekivana životna dob bila je znatno kraća: u Velikoj Britaniji, na primjer, bila je otprilike 66 godina za muškarce i 71 godina za žene. "Ako gledate osnovno, [britanski građani] bi provodili samo 8 posto ili 10 posto svog života u penziji", kaže Chris Parry, glavni predavač za finansije na Cardiff Metropolitan University.

Sada, međutim, "naši životi postaju duži, duže smo zdravi u kasnoj srednjoj dobi i ranoj starosti", kaže on. "Mnogo ljudi sada šeta svojim ranim i srednjim osamdesetima koji su zdravi i uživaju u vrlo aktivnom životu - kako fizički tako i mentalno."

Ukratko, vladini dodaci nisu bili dizajnirani da podrže ljude u njihovim 80-ima i 90-ima godinama, i nisu ažurirani da to učine. Politike koje su nekada bile uspostavljene da podrže umirovljene radnike za ostatak njihovih života sada nisu kalibrirane prema modernim okolnostima.

I dok neki ljudi nadopunjuju svoje vladine beneficije investicijskim vozilima namijenjenim za štednju za penziju, mnogi bivši radnici nemaju dovoljno - ili uopće - lične uštede na koje bi se mogli osloniti. Osim toga, kako troškovi života rastu u inflacionoj ekonomiji, bilo koje nagomilane uštede jednostavno se ne protežu toliko daleko.

Dodatno, generacijsko bogatstvo koje je nekada osiguravalo da mlađi ljudi imaju finansijski jastuk kasnije u životu postaje stvar prošlosti. "Resursi su uglavnom proticali kroz generacije, od djedova i baka, preko roditelja do djece", kaže Sear. "Sada, resurse usmjeravamo prema generacijama. Prvi put u ljudskoj historiji, imamo tokove bogatstva koji sada idu od generacije roditelja do generacije djedova i baka."

Ova nedostajuća tradicionalna sigurnosna mreža prisiljava mnoge radnike širom svijeta da ostanu u svojim poslovima i nakon 65. godine kako bi stvorili dovoljno uštede za penziju. Podaci iz juna 2023. godine američke osiguravajuće kompanije Northwestern Mutual pokazali su da američki radnici vjeruju da je "magični broj" za uštedu za penziju skoro 1.3 miliona dolara - bogatstvo koje većina ljudi ne može akumulirati do svojih 60-ih godina, i ne ogleda ni površno ono što vlada može pružiti u obliku penzija.

Za Finka iz BlackRocka, odgovor na udobnu modernu penziju uključuje agresivnije ulaganje već od mlade dobi - i rad nakon 65. godine. Neki su vlade već prepoznale da je 65 godina zastarjeli cilj; dob za penzionisanje u Velikoj Britaniji već je postavljena da se poveća sa 66 na 67 godina između maja 2026. i marta 2028. godine; nakon 2044. godine, mogla bi porasti na 68.

Neki stručnjaci, uključujući Parryja, slažu se da je penzija u šezdesetima sada više san nego stvarnost. Kada je u pitanju penzionisanje, "mislim da je 75 nova 65", kaže on.