Koji su događaji bili ključni za širenje koronavirusa i šta je "pravilo 20/80"

U crkvama, na brodovima za krstarenje, pa čak i u Bijeloj kući - događaji "superširitelji", koji su razboljeli desetine, pa i stotine ljudi, prikazali su potencijal koronavirusa da zarazi ljude u dramatičnim intervalima.

Stručnjaci kažu da ovi veliki klasteri nisu samo ekstremne situacije, već, vjerovatno, glavni motor prijenosa ove pandemije.

A razumijevanje gdje, kada i zašto se događaju moglo bi nam pomoći da ukrotimo širenje virusa dok vakcina ne postane široko dostupna.

Istraživanja sve više sugeriraju da se koronavirus SARS-CoV-2 ne širi ravnomjerno među populacijom, već u nekim slučajevima ide do krajnjih granica u gotovo "sve ili ništa" obrascu. Mnoga istraživanja sada sugeriraju da većina ljudi s COVID-om rijetko prenesu zarazu, ali kad se infekcije dogode, eksplozivne su.

Tada virus može zaraziti "10, 20, 50 ili čak više ljudi", rekao je Benjamin Althouse, naučnik pri Institutu za modeliranje bolesti.

To odgovara "pravilu 80/20" epidemiologije, gdje 80 posto slučajeva dolazi od samo 20 posto zaraženih, ali Althouse je rekao da je ovaj koronavirus možda još ekstremniji, s 90 posto slučajeva koji dolaze od, potencijalno, samo 10 posto nosača.

Ovaj način prijenosa je poput "bacanja šibica na hrpu za potpalu", rekao je on za AFP.

Bacanje šibice

"Baciš jednu šibicu, ona se ne zapali. Baciš drugu šibicu, ona se ne zapali. Baciš još jednu šibicu i ovaj put vidiš kako bukne potpala", rekao je.

"Za SARS-CoV-2 to znači da mu je teško zauzeti neki novi prostor no jednom kad to učini može se brzo i daleko proširiti".

Događaji opisani kao superširitelji osvojili su naslovnice i zauzeli veliki prostor u pričama o razvoju pandemije.

U februaru, kruzer Diamond Princess i njegovih 4000 putnika provelo je sedmice u karanteni u luci u Japanu dok je broj zaraženih rastao dosegnuvši 700. Istog je mjeseca 61-godišnja žena poznata kao "Pacijent 31" prisustvovala misama u crkvi u južnokorejskom gradu Daeguu. Korejski centar za kontrolu i prevenciju bolesti povezao ju je s više od 5000 zaraženih u toj vjerskoj zajednici.

Nedavno se virus probio u Bijelu kuću uprkos nizu mjera koje su to trebale spriječiti.

Politička okupljanja, poslovni skupovi i sportski događaji svi su djelovali kao inkubatori zaraze no ti razvikani događaji mogli bi biti tek vrh sante leda.

Američka studija temeljena na jednoj od najvećih svjetskih operacija praćenja kontakata i objavljena u septembru u žurnalu Science utvrdila je da "superširitelji dominiraju" u prenosu virusa.

Analizirajući podatke prva četiri mjeseca pandemije u državama Tamil Nadu i Andhra Pradesh u Indiji autori su utvrdili da je samo osam posto zaraženih bilo odgovorno za 60 posto novih slučajeva bolesti, a da 71 posto zaraženih nije nikome od svojih kontakata prenijelo virus.

Možda to ne bi trebalo biti iznenađenje.

Maria Van Kerkhove, stručnjakinja za zarazne bolesti u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji tvitala je u oktobru da je "superširenje" glavno obilježje koronavirusa. Ta pojava uočena je kod mnogih zaraznih bolesti.

Tifusna Mary

Jedna od najpoznatijih superširiteljica bila je Mary Mallon, kuharica u New Yorku početkom 1900-ih koja je prva evidentirana prenositeljica tifusa u SAD-u. Prenijela je bolest desecima ljudi i dobila je nadimak "Tifusna Mary" te je godinama bila zatvorena. Isti se obrazac vidi i kod ospica, velikih boginja, ebole kao i kod drugih koronavirusa koji izazivaju SARS i MERS.

Na početku epidemije mnogo se pažnje posvetilo temeljnom reprodukcijskom broju virusa SARS-CoV-2 koji pomaže izračunu brzine širenja bolesti uzimanjem u obzir broja ljudi koji zarazi neka osoba. No promatranje samo kroz tu prizmu ne otkriva čitavu priču, kaže Althouse. Na primjer ebola, SARS-CoV-2 i gripa imaju vrijednost R između dva i tri. No, dok ljudi oboljeli od gripe obično zaraze dvije do tri osobe obrazac prijenosa ebole i koronavirusa je drukčiji i većina neće zaraziti druge, a neki će zaraziti desetke ljudi.

Stoga se druga vrijednost "K" koristi kako bi se procijenilo to "skokovito" ponašanje, objašnjava Akira Endo, naučnik na London School of Hygiene and Tropical Medicine.

Njegov model ponašanja virusa SARS-CoV-2, objavljen u Wellcome Open Research, pokazuje upravo takvo eksplozivno ponašanje. Ono što je ukazivalo na takav obrazac širenja bilo je da su neke zemlje prijavile veliki broj uvezenih slučajeva bez stalne lokalne transmisije, a drugi su izvijestili o velikim žarištima s tek nekoliko uvezenih slučajeva.

Znanstvenik Felix Wong s Massachusetts Institute of Technology kaže da čak ni vrijednost K ne daju punu sliku.

Njegovo istraživanje poznatih događaja - superširitelja koronavirusa, čiji su rezultati objavljeni u časopisu PNAS, utvrdilo je da su se događali češće nego što se to moglo predvidjeti tradicionalnim epidemiološkim modelima.

Koga tražiti?

Ne zna se ima li s tim veze broj virusa koji nosi određena osoba, ali ono što znamo je da ljudi mogu prenositi SARS-CoV-2 bez da imaju simptome i da se taj virus može munjevito širiti u loše ventiliranim mjestima s mnogo ljudi posebno onih koji govore, viču ili pjevaju.

To je možda razlog zbog kojeg je istraživanjem objavljenim ovog mjeseca u časopisu Nature utvrđeno da na restorane, teretane i kafiće otpada najviše infekcija COVID-19 u SAD-u.

Koristeći podatke o mobilnim telefonima 98 miliona ljudi naučnici su utvrdili da je oko 10 posto mjesta bilo povezano s više od 80 posto slučajeva infekcije COVID-19. Stoga eksperti upozoravaju da se treba koncentrirati na takva mjesta i tu smanjiti mogućnost širenja virusa na veliki broj ljudi. Wong kaže da bi se prijenos brzo smanjio kad bi se svakog pojedinca ograničilo na deset kontakata.

Takvo ponašanje virusa otvara još jednu mogućnost - umjesto da se traga za kontaktima osobe koja se zarazila kako bi se spriječilo dalje širenje virusa, trebalo bi tragati unatrag i pronaći superširitelja, kaže Wong. I Japan i Južna Koreja koristili su tu metodu kojoj se, uz druge epidemiološke mjere pripisuje uspjeh u borbi tih zemalja protiv virusa.