Ko su najvažniji ljudi egipatske opozicije

Protesti protiv diktatora Hosnija Mubaraka traju sedmicama, a sve je izvjesniji njegovi mirni odlazak nakon dogovora sa opozicijom, koja je do sada uspijevala održati kontinuitet u jedinstvenosti zahtjeva.

Međutim, još uvijek nema naznaka ko bi mogao biti prvi lider opozicije, kako u pregovorima i eventualnoj tranziciji vlasti, tako i u vremenu kada Mubarak ode s vlasti.

Dugo bio van zemlje

Najpoznatije je lice, svakako, Muhammad El-Baradei, dugogodišnji prvi čovjek Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i dobitnik Nobelove nagrade za mir. On se u Egipat vratio već na početku protesta i pridružio se opoziciji. New York Times, u analizi mogućih novih egipatskih lidera, piše kako Baradei ne uživa baš veliku popularnost među narodom, a na ruku mi sigurno ne ide i činjenica da je godinama bio van zemlje.

Također, mnogi ga vide kao zapadnog igrača, koji vrlo lako može postati marionetom Sjedinjenih Američkih Država i drugih zapadnih sila. Ipak, mora se priznati da je El-Baradei trenutno prvo lice miliona nezadovoljnih Egipćana, koji traže smanjenje siromaštva, otvaranje radnih mjesta i više ličnih i društvenih sloboda.

Mladima se ne vjeruje do kraja

Mnogo popularno lice među demonstrantima i svim Egipćanima je mladi Wael Ghonim. Ovaj tridesetogodišnjak je izvršni direktor Googlea za Bliski Istok i Sjevernu Afriku. Neformalno je prvo ime Facebook-grupe Svi smo mi Khalid Said, koja okuplja uglavnom mlade Egipćane. Grupa je posvećena mladiću kojeg je policija mučila, i na kraju ubila.

Wael Ghonim se u Egipat vratio početkom protesta, uprkos upozorenjima iz njegove matične kompanije da to ne čini. Dvije sedmice se nije znalo gdje je, da bi se kasnije pojavio i otkrio da je bio pritvoren. Unio je novu energiju među demonstrante jednim svojim emotivnim intervjuom na televizij.

Njegov problem u dosezanju liderske pozicije rezultat je problema s kojim se suočava i cijeli omladinski pokret u sklopu protesta. Ozbiljniji političari i aktivisti nemaju puno povjerenja u omladinu i ne oslanjaju se na njih kada su u pitanju pregovori, mada su oni glavna snaga višesedmičnih protesta.

Lider Muslimanske braće

Još jedno bitno ime je svakako Muhammad Badie, lider islamističke političke organizacije Muslimanska braća, koja je godinama zvanično zabranjena u Egiptu, mada njeni predstavnici sačinjavaju najveću opoziciju u parlamentu jer se, ipak, kandidiraju na izborima kao nezavisni kandidati.

Muslimanska braća nisu pokrenuli proteste, ali su im se zdušno priključili već na samom početku. Upravo činjenica da su u protestima i zahtjevima jedinstveni i islamisti, i sekularisti, i liberali, i anarhokomunisti... svjedoči o snazi egipatske pobune.

Badiea i njegovu stranku se neće moći zaobići u formiranju vlasti, ali teško da će biti glavna snaga. Muslimanska braća često posluže kao argument neodlučnim zapadnim zemljama, koje još uvijek nisu otvoreno i direktno zatražile Mubarakov odlazak.

Zabranjeni liberal

Nakon Mubarakove partije i Muslimanske braće, treća najjača partija, iako je mala, jesu egipatski liberali okupljeni oko Hizb-ul-Ghada (Partija sutrašnjice).

Njihov lider Ayman Nour je bio protukandidat Mubaraku na predsjedničkim izborima 2005. godine i dobro je poznato političko lice među Egipćanima. Zvanično, Nouru je zabranjeno političko djelovanje, što mu može biti otežavajuća okolnost u pregovorima sa Mubarakom.

Njegova je partija godinama suzbijana i uništavana, ali ipak su se uspjeli održati, a nakon velikih protesta sigurno će predstavljati značajan politički faktor u Egiptu.

Drugi nobelovac

Na kraju, kao jedno od mogućih imena koje će stati na čelo opozicione koalicije, spominje se i dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1999. godine, Ahmad Zewail. Već je stekao značajnu popularnost u Egiptu, a često javno istupa otkako traju protesti.

Već je govorio kako je njegova zamisao napraviti vladu od pametnih ljudi te skupiti mudre glave da naprave novi ustav. Njegova je mana što teško može biti čovjek iz naroda.