Kako su tri španska vojnika poginula kod Jablanice 1993. godine

José Antonio Delgado Fernández poginuo je sletivši vozilom u rijeku Neretvu, zajedno sa pripadnicima padrobranske jedinice Agustínom Maté Costom, Samuelom Aguilarom Jiménezom i Isaacom Piñeirom Varelom. Sva trojica vojnika imali su između 18 i 19 godina.

Svi su posthumno promovirani u činove naredika prvog reda i vodnika.

José Antonio Delgado Gómez kaže da je tog dana konvoj krenuo iz Jablanice sa tri oklopna vozila, kojim je komandovao je kapetan Godoy. Kada su stigli do mosta Bijela, koji je bio uništen, oni su išli alternativnim pravcem prema mostu Drežnica, gdje je bila prva linija u sukobu Armije Republike BiH i HVO-a.

“Planinskim putem, koji je bio u veoma lošem stanju, silazili su prema mostu. Put je imao mnogo krivina, a vozila su non stop bila u silaznoj putanji. Diskovi kočnica su se pregrijali. U jednom kritičnom trenutku otkazale su kočnice na vozilu. Vozač Igor Castresana nije mogao ništa učiniti i vozilo je udario prvo u zid, a potom je odletilo u rijeku Neretvu. U rijeci je vozilo plutalo nekih 40 metara prije nego je potonulo”, ispričao je Delgado Gómez.

Vozilo je osim ljudi, bilo natovareno pancirima, municijom, čizmama i oružjem.

Delgado Gómez je spomenuo da su vojnici ostali zarobljeni, a da se jedino vozač uspio izvući jer je iznad glave imao otvor na vozilu, te da tog dana nije nosio pancir koji bi ga eventualno usporio.

“Ostali vojnici iz pratnje su bez ikakve opreme zaronili u Neretvu u potrazi za tijelima. Uskoro su stigli i pravi ronioci, ali jsu potragu otežali mrak, dubina Neretve kao i mine u rijeci. Trebalo je pet dana da se tijela izvuku, a niko tada nije ni obraćao pažnju na opasnosti”, rekao je sin stradalog španskog oficira.

Ovog juna navršit će se 25 godina od tog tragičnog čina.

“Sjećanje na mog oca ostalo je do današnjeg dana kod svih osoba sa kojima je služio u vojsci. Nisam bio te sreće da ga upoznam, jer je moja majka bila trudna kada je on raspoređen u Bosni. Ljudi su znali da ću ja, kada odrastem, raspitivati se o ocu kakav je bio. Hvala im što su mi bar malo pomogli da saznam to”, izjavio je Delgado Gómez za portal ABC Canarias.
Napomenuo je da Inžinjerijski bataljon, u kojem je služio njegov otac, svake godine organizira utrku pod očevim imenom.

“Nakon mog posljednjeg angažmana u Akademiji za oficire iz rezervnog sastava (AGBS) u Talarnu, bio sam ugodno iznenađen kada sam vidio da iznad ulaza u zgradu piše: ‘Graditelji Sargentos Tornel, Delgado i Casas’. To je napisano u čast vojnika i oficira koji su služili u prvoj godini angažmana vojske Španije u BiH. Muzej na Akademiji čuva vrijedne predmete koje su nosili moj otac i njegovi suborci”, naveo je Delgado Gómez.

Kaže da mu je otac idol u svemu i da njega i suborce koji su stradali smatra istinskim herojima Španije, te da je zbog toga odlučio progovoriti u javnosti i napisati.