Italijan ubijao migranta četiri minute, prolaznici se okupili i snimali

Alika Ogorchukwu (39) ubijen je na ulici dok je prodavao robu za koju je imao propisnu dozvolu.

Doselio se u Italiju iz Nigerije prije deset godina i radio kao fizički radnik, sve dok ga jednom nije vozilom neko "pokosio". Izašavši iz bolnice, dobio je 35.000 eura odštete, jer nije bio kriv, te štaku, jer više nije mogao hodati bez pomagala. Opredijelio se za uličnu prodaju, dozvolu je dobio i platio. Nudio je prolaznicima upaljače i maramice, zimi možda čarape, ne znamo tačno.

Lovio, pa napao

U Italiji je upoznao migranticu također iz Nigerije. Ona se zove Charity Oriachi (35). Ubrzo su se vjenčali. Imaju sina Emmanuela (8). Majka radi kao čistačica u San Severinu gdje žive. On je svaki dan odlazio u Civitanovu Marche, gdje je umro.

Ulični prodavači znaju biti veoma uporni, možda nasrtljivi. Bore se za svoju egzistenciju, pa često nije dovoljno samo jedno "ne, hvala". Čini se da je pokušao zaustaviti jednu gospođu, uhvativši je za ruku. Ona je produžila i ušla u neku prodavnicu.

Njezina partnera Filippa Claudia Ferlazza (32) obuzeo je bijes. Napao je Ogorchukwua, udario ga. Nigerijac je ustuknuo, počeo bježati, Ferlazzo je za njim trčao oko 200 metara dok ga nije uhvatio, oteo mu štaku, iskrivio je na Ogorchukwuovoj glavi, srušio ga, uzjahao na njega, tukao dalje i davio, dok ga nije ubio. Ubijanje je trajalo četiri minute.

Kako znamo? Jednostavno: ljudi su se okupili i snimali, njih barem trideset, sudeći po snimcima. Nisu se upleli. Jedna cura (28) koja je snimala, iz Moldavije, rekla je da ju je bilo strah. Ali bilo je ondje i jačih od nje. Jedan jedini je viknuo: "Pusti ga, ubit ćeš ga!". Ostali ni to. Ali snimali su i slali na Internet. Ubijanje je, eto, spektakl vrijedan snimanja, ne i sprečavanja.

Mirni ljudi

Istina, kad je bilo gotovo, pokušali su žrtvu reanimirati, zvali hitnu.

Ferlazzo se mirno udaljio, samo jedan se sjetio poći za njim i zvati policiju. Kad je uhvaćen, Ferlazzo je tvrdio da je Ogorchukwu nasrtao na njegovu zaručnicu, da joj se nabacivao. Lagao je. Poslije je rekao da ima binarni poremećaj. Bio je liječen, ali nije dobio lijekove. Dobio je tutora, koji ga očito nije pratio u kobnom trenutku.

Načelnica San Severina kaže da su Ogorchukwu i njegova porodica bili mirni ljudi, bez ijednog ekscesa. Udovica plače, moli pravdu, ne osvetu. I pita kako će opstati sama s djetetom, kako će njemu objasniti da se otac neće vratiti.

Neki italijanski suverenisti i suprematisti brutalno kažu da nije posrijedi rasizam šta je bijeli luđak ubio crnca. Upravo tim grubim riječima. Može biti da to nije rasizam, nego obično oduzimanje života ni za šta bitno. Može biti da je ubojica zaista neubrojiv. Navodno je već bio kažnjavan, piše Jutarnji list.

Ostaje ipak pitanje: bi li nekoliko desetaka osoba, pretežno Italijana, mirno gledalo da je, ne daj Bože, crnac četiri minute ubijao bijelca? Bi li u nekoj članici Unije pokušali zaustaviti pomahnitala nasilnika?