Gdje su žene na vodećim pozicijama EU-a?

Ursula von der Leyen mora idućih sedmica riješiti tešku zadaću: s kojim timom će raditi u svom drugom mandatu na čelu Europske komisije. Konkretna zadaća glasi: podijeli dužnosti tako da svaka zemalja članica EU-a bude barem donekle zadovoljna. Nemaju svi resori u Europskoj komisiji jednak uticaj i jednak ugled. Na kraju će biti i razočaranja i utješnih nagrada.

Ali, tu je i dodatna teška zadaća. Ursula von der Leyen želi ponoviti ono što joj je uspjelo u prvom mandatu na čelu Komisije Europske unije. Kad se jednom sedmično sastaje s povjerenicima ona oko velikoga stola želi imati po mogućnosti jednak broj žena i muškaraca. Dosad je odnos bio 14 muškaraca prema 13 žena.

Članice EU-a zajednički odlučuju

Ali, nije sve u rukama Ursule von der Leyen kad želi postići paritet između žena i muškaraca. Ona, istina, kod personalnih odluka ima zadnju riječ, ali prijedlozi za moguće povjerenice i povjerenike dolaze od vlada zemalja članica EU-a. Svaka zemlja ima pravo na jedno mjesto u Komisiji. Njemačka i Estonija su već zastupljene: predsjednica von der Leyen je iz Njemačke, a povjerenica za vanjsku politiku Kaja Kallas iz Estonije.

Kaja Kallas iz Estonije je već dobila svoje mjesto u novom sazivu Europske komisije.

A ostatak? Prošle sedmice je von der Leyen poslala pisma predsjednicima država i vlada i zatražila da joj dostave imena, i to po jednog muškarca i jednu ženu. Iznimke su oni povjerenici koji ostaju na dosadašnjoj funkciji. Slovačka se ponovo odlučila za Maroša Šefčoviča, Francuska za Thierryja Bretona, a Hrvatska za Dubravku Šuicu.

S dosadašnjom ponudom imena teško do cilja

Moguće je da je von der Leyen već ranije predsjednicima država i vlada dala neke sugestije: kod raspodjele različito privlačnih resora moglo bi se isplatiti predložiti ženu i muškarca.

Ali, već sad je jasno da se brojne vlade ne drže želje predsjednice Komisije. Irska je nominirala Michaela McGratha koji je zbog toga već podnio ostavku na dužnost ministra financija.

Predsjednik vlade Harris kaže da u tim okolnostima ne bi bilo fer poslati još jedno ime u Bruxelles. Slovenija i Češka su se odlučile za po jednog muškarca. Švedska i Španska kandidiraju samo po jednu ženu. Prema sadašnjem stanju izgleda da neće biti moguća ravnomjerna raspodjela između muškaraca i žena.

Kompliciran postupak

Ursula von der Leyen je zamolila predsjednike država i vlada da joj odgovore dostave do 30. kolovoza. Koliko je odgovora dosad dobila Komisija nije htjela reći na upit ARD-a. Ali, ni nakon isteka toga roka neće bit jasno kakav je odnos muškaraca i žena u Komisiji. U Komisiju ulazi samo onaj ko prođe višesatno saslušanje u Europskom parlamentu.

U Europskoj uniji dosad ima nesumnjivo puno žena na vodećim pozicijama. Ursula von der Leyen zadržava funkciju predsjednice Komisije, zasigurno najutjecajniju dužnost u Bruxellesu. Iz njezinog prvog mandata potiče strategija jednakosti spolova.

Neke tačke su već ostvarene, kao paket mjera zaštite protiv nasilja ili zakon koji garantuje uravnoteženost u nadzornim odborima velikih poduzeća. Na čelu Europske središnje banke (ESB) je Christine Lagarde, na čelu Europske investicijske banke Španjolka Nadja Calvinho. Prva europska glavna tužiteljica je Laura Kövesi.

Na čelu Europskog parlamenta ostaje Roberta Metsola.

U stručnim odborima uglavnom muškarci

U Europskom parlamentu je drugačije. Za predsjedništvo poslovnik predviđa uravnoteženo odnos spolova. To je funkcioniralo za 14 dopredsjednica i dopredsjednika. Na čelu ostaje predsjednica Roberta Metsola.

Ali, u stručnim odborima i pododborima, u kojima se bira jednog predsjednika ili predsjednicu i četvero zamjenika, stanje je drugačije. Dosad je izabrano 114 od 120 dužnosnika. Udio žena je 43,9 posto. Ako se gleda predsjedničke funkcije, tu je udio žena još manji: 37,5 posto.

[related]https://radiosarajevo.ba/tagovi/%20Ursula%20von%20der%20Leyen#google_vignette[/related]

Borba protiv desničara važnija od ravnopravnosti spolova

Ponekad se cilj ravnopravnosti spolova svjesno krši – iz političkih razloga. Stranke koje se same definiraju kao politički centar namjeravaju spriječiti da desno-ekstremne stranke dobiju bilo kakvu vodeću poziciju.

Konkretan primjer: u Odboru za vanjsku politiku mjesto četvrtog zamjenika je trebalo pripasti jednoj ženi. Zastupnički klub Patrioti za Europu kandidirao je Kingu Gal iz mađarskog Fidesza. Protukandidatkinje iz stranaka centra nije bilo. I onda je izabran kršćanski demokrat iz Rumunjske.

U tom slučaju je odbrambeni zid protiv radikalne desnice bio važniji od ravnopravnosti spolova.