Bijes u Rusiji raste: 'Bili smo sigurni da će nas vojska zaštititi. Ne znam koga mrzim više'

Lyubov Antipova je posljednji put razgovarala sa svojim starijim roditeljima prije skoro dvije sedmice, kada je prvi put čula glasine o ukrajinskom upadu, i molila ih da napuste svoje selo u ruskoj regiji Kursk.

Prijetnja se činila nestvarnom – ruska teritorija nije vidjela invazijske snage od kraja Drugog svjetskog rata – i ruski državni mediji su prvotno odbacili invaziju kao jednokratni "pokušaj infiltracije", pa su Antipovina roditelji, koji drže kokoške i svinju na malom imanju, odlučili ostati u Zaoleshenki.

Sljedećeg dana, Antipova je vidjela fotografije na internetu ukrajinskih vojnika kako poziraju pored supermarketa i kancelarije plinske kompanije. Odmah je prepoznala mjesto: njezini roditelji žive oko 50 metara dalje.

"Sve te godine moji roditelji nisu mislili da će biti pogođeni," rekla je Antipova za Observer putem telefona iz Kurska, pažljivo izbjegavajući upotrebu riječi "rat", koja je službeno zabranjena u Rusiji. "Bili smo sigurni da će nas ruska vojska zaštititi. Zapanjena sam koliko su brzo ukrajinske snage napredovale."

Ukrajinska upad u Rusiju je otkrio očiglednu samozadovoljnost ruskih zvaničnika odgovornih za granicu. Mnogi lokalni ljudi optužuju vladu za umanjivanje ukrajinskog napada ili dezinformisanje o opasnosti.

Do petka, ukrajinska vojska je tvrdila da je poslala oko 10.000 vojnika kako bi zauzela oko 1.100 kvadratnih kilometara regije Kursk, većinom oko grada Sudzha. Ako je to tačno, upad je zauzeo više teritorije nego što je Rusija osvojila u Ukrajini ove godine, prema Institutu za proučavanje rata.

Upad u Kursk zatekao je Alexandera Zorina, čuvara Kurskog muzeja arheologije, na iskopalištu u selu Gočevo, gdje on i njegovi kolege već tri decenije svako ljeto kopaju grobnice iz 10. i 11. stoljeća, objavio je Guardian.

Zorin je mislio da je zujanje dronova, aviona i tutanj artiljerije rutina s obzirom na to da je njegov tim svjedočio sličnim aktivnostima tokom dva prethodna ljeta. Sudzha, epicentar ofanzive, bio je 40 km udaljen.

"Izvještaji zvaničnika uopće nisu bili zastrašujući: '100 sabotera je ušlo' – ali onda je to naraslo na 300, 800… Bilo je nemoguće dobiti jasnu sliku," rekao je. "Odlučili smo da napustimo područje tek nakon što smo vidjeli lokalne ljude koji su evakuisani i rekli nam da idemo."

Mnogi u Kursku krive vladu i državne medije što su ih držali u neznanju pred smrtnom opasnošću, s ogorčenim stanovnicima koji dijele poruke na društvenim mrežama.

"Ne znam čak ni koga više mrzim sada: ukrajinsku vojsku koja je zauzela našu zemlju ili našu vladu koja je dozvolila da se to desi," napisala je Nelli Tikhonova na grupi u Kursku na VKontakte stranici.

U utorak navečer, kada su ukrajinske trupe već bile u Sudzhi, vijesti Channel One su tvrdile da je ruska vojska 'spriječila kršenje granice'.

Sljedećeg dana, predsjednik Vladimir Putin je stalno govorio o 'situaciji u pograničnom području Kurska', izbjegavajući bilo kakvo spominjanje upada na rusku teritoriju.

Već danima, državna televizija prikazuje vojne biltene, izvještavajući o uspješnim ruskim napadima na ukrajinske trupe u 'pogranicnom području' bez navođenja da li je strana vojska još uvijek na ruskoj teritoriji.

Državni mediji su pokrivali nevolje desetina hiljada raseljenih Rusa koji su pobjegli iz svojih domova prije nego što je organizovana bilo kakva evakuacija – ali državna televizija ih uglavnom naziva 'privremeno evakuisanim ljudima', a ne izbjeglicama ili interno raseljenim osobama.