Crkva koja fascinira posjetitelje Barcelone: Djelo katalonskog genija Antonija Gaudija

Barcelona, 7. juna 1926. godine. Ulice katalonske prijestonice preplavljene su suncem. Među prolaznicima je i stariji čovjek u iznošenom odijelu.

Dok zamišljeno prelazi preko šina na ulici, na njega naleće tramvaj linije 30. Niko ne prepoznaje starca koji leži na tlu bez svesti. Zbog zapuštenog izgleda prvo mu niko mu ne prilazi, taksisti odbijaju da ga voze u bolnicu. 

Tri dana kasnije, 10. juna, starac umire u bolnici za sirotinju "Santa Kreu". Tek tada gradom odjekuje vest: Barcelona je izgubila svog najvećeg genija, Antonija Gaudija. Sahranjen je nekoliko dana pred 74. rođendan, u kripti Sagrada familije, u samom srcu svog životnog dela. Ispratila ga je cela Barcelona čije je lice trajno oblikovao.

Njegova dfela, u kojima se spajaju priroda, simbolika i duboka vjera, i danas fasciniraju milione. 

Vizionar i ekscentrični čudak

Antoni Gaudi, rođen 25. juna 1852. godine u Reusu na jugu Katalonije u Španiji, rano je razvio arhitektonsko izražavanje koje je daleko iza sebe ostavilo historijske uzore. Njegova stvaralačka energija bila je ogromna: istovremeno je radio na stambenim zgradama, sakralnim objektima i urbanističkim projektima. Stvarao je prostore u kojima statika, ornamentika i simbolika čine jedinstvo.

Njegov stil se svrstava u katalonski modernizam, varijantu secesije koja zanatstvo, umjetnost i simboličko oblikovanje stapa u sveobuhvatno umjetničko djelo.

Fasade koje se izviјaju poput talasa, stubovi koji se granaju kao šumsko drveće i krovovi koji podsjećaju na zmajeva leđa – Gaudi je u svemu tražio zakone prirode, vjerujući da oni pružaju najbolja rješenja za statiku i estetiku.

Kao mladi arhitekta, Gaudi je u Barceloni bio poznat kao pravi dendi. Uživao je u luksuzu, nosio skupocjena odela krojena po mjeri, njegovao bradu sa posebnom pažnjom, jeo u najboljim restoranima i kretao se u visokim krugovima.

Guelj - prijatelj i mecena

U to vrijeme 1878. slučajno je upoznao Eusebija Guelja industrijalca sa istančanim osjećajem za umjetnost. Bilo je to jedno od najplodonosnijih prijateljstava i pokroviteljstava u historiji. Iz ovog odnosa između naručioca i arhitekta razvilo se duboko uzajamno divljenje, i Gaudiju omogućilo da razvije svoj puni umjetnički potencijal.

Radikalna transformacija i okretanje dubokoj vjeri, skromnosti i izolaciji nastupili su tek kasnije, prvenstveno podstaknuti tragedijama, smrću njegove majke, brata i sestre, i prijatelja Guelja, ali i potpunom opčinenošću poslom na Sagrada familiji.

Javnost je još za njegova života bila ostro podijeljena. Za jedne je bio vizionarski inovator, za druge ekscentrični čudak. Njegov pustinjački život, ignorisanje društvenih normi i radikalno novi vizuelni jezik donosili su mu kritike i podsmjeh.

Savremene karikature su njegove kuće ponekad prikazivale kao grotesk­ne građevine ili kulise iz bajki. Uprkos svemu, ovaj vječiti neženja ostao je nepokolebljiv, pronalazeći oslonac u svojoj vjeri. Danas je čak sedam njegovih građevina uvršteno na Uneskovu listu svjetske baštine.

Sagrada familija: "Biblija u kamenu" 

Nijedna građevina ne predstavlja oličenje Gaudijeve vizije kao slavna bazilika Sagrada familija, njegovo posljednje i najznačajnije djelo. 

Gaudi je crkvu zamislio kao "Bibliju u kamenu". Njeni tornjevi, portali i skulpture govore o Hristovom rođenju, stradanju i vaskrsenju. Od 18 planiranih tornjeva, do skoro je bila završena tek polovina, a od 2016. silueta Barcelone počela je ubrzano da se mijenja podizanjem velikih tornjeva posvećenih Bogorodici, evanđelistima i Isusu Kristu.

Upravo ove, 2026. godine, istorija ispisuje nove stranice. Glavni toranj Isusa Krista (Torre de Jesucristo) bit će svečano otvoren tačno na stotu godišnjicu arhitektine smrti, 10. juna. Sa ukupnom visinom od 172,5 metara – uključujući i 17 metara visok krst na vrhu u koji se može ući – ovaj toranj je od sada najviši crkveni toranj na svijetu, svrgnuvši sa trona katedralu u njemačkom Ulmu (162 metra).

Papa Lav XIV će 10. juna svečano blagosloviti toranj, a planirano je da krst težak oko 100 tona, izrađen u Njemačkoj, uveče po prvi put zasvijetli iznad Katalonije. Zanimljivo je da ovaj toranj, po izričitoj želji samog Gaudija, namjerno ne nadvisuje obližnje brdo Monžuik (173 metra). Arhitekta je smatrao da ljudsko djelo nikada ne smeij da "nadmaši prirodna djela koja je stvorio Bog".

Impozantna građevina danas raste u jedinstvenoj mješavini novokatalonske neogotike, secesije i moderne, a njeni dijelovi su od 2005. na listi Uneska. Papa Benedikt XVI osvještao je objekat 2010. A potpuni završetak cjelokupnog hrama planiran je za tridesete godine ovog vijeka, vjerovatno kada se navrši 200 godina od početka gradnje.

Budžet od oko 25 miliona eura (48.87 miliona KM) godišnje danas se u potpunosti pokriva od ulaznica oko četiri miliona posjetilaca koji svake godine dođu da svjedoče ovom čudu.

Kaza Batljo: Anatomija mita i organska estetika

Da Gaudijev stil izmiče svakoj uobičajenoj klasifikaciji, najbolje pokazuje Kaza Batljo u srcu Barcelone. Talasasta fasada, svjetlucavi keramički mozaici i krov nalik zmaju odlikuju ovaj arhitektonski dragulj.

U unutrašnjosti zgrade, organska linija se nastavlja bez ijednog ravnog zida. Tavanice, prozori i stepenice se pretapaju jedni u druge, stvarajući utisak da se krećete kroz živo tijelo ribe ili zmaja. U potkrovlju ovaj princip postaje posebno očigledan: parabolični lukovi nose krov, a često se porede sa kičmom ili ribljom kosti.

Ipak, Kaza Batljo nije samo estetska fantazija; ona je i trijumf inženjeringa. Sistem ventilacije bio je neobično moderan za to vrijeme – cirkulacija vazduha i regulacija temperature bile su precizno planirane kako bi prostorije bile funkcionalno optimalne. 

Pogled u budućnost i Svjetski kongres

Ova godina u Barseloni je proglašena za "Gaudijevu godinu". Pored stogodišnjice smrti i otvaranja monumentalnog tornja, grad krajem mjeseca postaje i epicentar svjetske arhitekture. Od 28. juna do 2. jula održaće se Svjetski kongres arhitekata (UIA), koji će okupiti preko 10.000 stručnjaka, urbanista i više od 250 svetskih predavača. 

Kroz stotine panela i radionica, oni će raspravljati o održivoj gradnji, klimatskim promjenama i rješavanju stambenih kriza, temama koje bi i samog Gaudija, koji je u prirodi vidio održivo rješenje za sve probleme, sigurno duboko zanimale.

Vijek nakon što je tiho otišao, Antoni Gaudi za koga od 2000. godine teče i proces beatifikacije (proglašenja za blaženog) življi je nego ikada. Njegova vjera, pretočena u kamen, i dalje stoji kao vječni most između prirode, ljudske mašte i Božije krive linije, piše DW.