Žrtve prvog zločina nad Bošnjacima u Srbiji država ne smatra svojima

Sjeverin pripada teritoriji Srbije, zarobljeni civili nisu bili učesnici rata, već su autobusom krenuli u firme u Priboju u kojima su radili. Ni 24 godine kasnije njihovim porodicama nije priznat status civilnih žrtava rata, a zahtjev da budu obeštećene, nakon maratonskog sudskog procesa, definitivno je odbijen.

"Ovo je bio prvi zločin nad Bošnjacima Republike Srbije i jedan od najčistijih sudskih slučajeva koji se mogao procesuirati. Međutim, do danas ništa nije urađeno. Republika Srbija zatvorila je vrata za porodice žrtava. Oni te ljude ne smatraju svojim državljanima i prilikom žalbe koju smo uputili ona je odbijena i vrata pravosudnog sistema Srbije su zatvorena prema svima nama. Sljedeća instanca je sud u Strazburu, ali to je priča kojoj se ne vidi kraj, jer veliki broj porodica koje su izgubile svoje najmilije nisu dočekali ovosvjetsku pravdu", kaže Omer ef. Hodžić, imam u pribojskom naselju Čitluk i sin otetog i ubijenog Meda Hodžića.

Po prvi put obilježavanju godišnjice zločina u Sjeverinu prisustvovala je i Jasmina, supruga ubijenog Hajrudina Sejtarevića. Živi u Austriji, sa djecom Halkom i Belmom, a o sjećanjima teško i kroz suze govori.

"Tada smo otišli u Austriju. I on je imao namjeru da dođe, ali ostao je da čuva kuću, pa da kasnije dođe. Nikad više... Teško nam je i nikad ga ne možemo zaboraviti. Duša nas boli, neopisivo. Željela bih da se jednom to okonča, da se zna gdje su i da se pravda istjera na vidjelo", kaže Jasmina.

Pravni analitičar Fonda za humanitarno pravo Relja Radosavljević rekao je da se i ovog 22. oktobra isti zahtjevi iz Sjeverina šalju istim institucijama, jer "već pune 24 godine doživljavamo ignorisanje i pokušaj zaborava od strane države" i "gledamo kontinuirano nipodaštavanje patnje porodica žrtava i nepriznavanje njihovih prava".

"Mi smo dužni da tu poruku iznova šaljemo i 24. put zaredom. Dužni smo to prema sjeverinskim žrtvama, prema sjeverinskim mučenicima. Ni dan danas ne znamo gde su oni, a to pre svih treba da znaju njihovi roditelji, braća i sestre, supružnici i deca. Predsednik Srbije je pre dve godine potpisao deklaraciju, zajedno sa drugim predsednicima iz regiona, u Mostaru. Obećali su da će pronalaženje nestalih biti apsolutni prioritet. Od tada, međutim, Komisija za nestale u Srbiji nije rešila nijedan jedini slučaj, nije pronašla nijedno jedino lice sa spiska nestalih", rekao je Radosavljević.

Sudski postupak po zahtjevu porodica za nadoknadu štete vođen je skoro deset godina i okončan je presudom Ustavnog suda.

"Oni tvrde da nema mesta odgovornosti države Srbije, ni u tome, ni u podršci zločincima i njihovim jedinicama, ali takođe tvrde da Republika Srbija nije bila obavezna da zaštiti svoje građane. Zanemareni su svi dokazi, a dokazi su mnogi izvedeni i pred sudom u Hagu i pred domaćim sudovima. Zanemarena je obaveza zaštite ljudi i imovine, koja je u zakonu bila tada, a i danas je. Pored toga žrtve zločina u Sjeverinu ni danas se ne računaju kao civilne žrtve rata, zato jer im se taj status ne priznaje jer su oteti na teritoriji druge države. Pri tom, takav uslov u zakonu nigde ne postoji", istakao je Radosavljević.

Kraj spomen-obilježja u Sjeverinu položeno je cvijeće, proučen jasin i pročitana imena žrtava, a u majicama sa imenima ubijenih pojavili su se članovi Bošnjačke omladine iz Priboja.

Obilježavanje godišnjice zločina u Sjeverinu okončano je bacanjem ruža u Lim, sa mosta nedaleko od danas obnovljene kafane Amfora, pred kojom je zaustavljen autobus sa sjeverinskim radnicima. Obilježavanju godišnjice prisustvovali su predstavnici Bošnjaka u institucijama Srbije, Mešihata IZ Srbije, Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji, Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, predstavnici nevladinih organizacija, glavni imami, imami i predsjednici Medžlisa IZ sa područja Sandžaka, predstavnici Skupštine opštine Priboj i drugi gosti.