Sekta u Hrvatskoj: Kako je slavni bokser Mavrović izgubio sve medalje i pehare

Jadranka Škarica dugi niz godina (šapnut ćemo, više od 40 godina u autogenom treningu) predano, s entuzijazmom, vlastitim primjerom i vjerodostojno pruža znanja autogenog treninga. “Želimo pomoći što većem broju ljudi u osvještavanju vlastite vrijednosti ljudskog bića. Vjerujemo da ćemo tim putem pridonijeti stvaranju boljeg i pozitivnijeg svijeta.”

U te vrijednosti, ali i u glavnu zagovornicu ove metode, godinama je vjerovao i poznati hrvatski boksač Željko Mavrović. Ali, onda je došla surova otriježnjenost. Sve do tada on i njegova supruga vjerovali su da će 60-godišnja Jadranka Škarica prije svega pomoći njihovom bolesnom djetetu. Vjerovali su ženi koju sada ponovo istražuje policija u Hrvatskoj, piše Jutarnji.

Klijenti Jadranke Škarice i polaznici njezina autogenog treninga bile su ili su joj još uvijek bliske i neke javno poznate osobe; odvjetnici, poslovni ljudi, bivši političari i članovi njihovih obitelji, pa i kolege iz medija. Ali, o Jadranki Škarici i uspješnosti njezine metode autogenog treninga u medijima nećete pronaći ni retka, ni fotografije. Samo je Željko Mavrović odlučio javno obznaniti svoje iskustvo s Jadrankom Škaricom.

Drži ljude u šaci

"Ona drži ljude u šaci. Kada ih uvuče u program, uvjeri ih da direktno komunicira s njihovim energetskim bićem, s njihovom podsvijesti. Uvjeri ih da na duhovnoj razini ona čuva svoje polaznike, da brine o njima energetskom zaštitom. Većina polaznika njezinih programa ima bolesne članove obitelji, kao što i ja imam bolesno dijete, i Jadranka ih uvjeri da ona ‘čuva’ te bolesne bližnje kako ne bi umrli. Kako ne bi izgubili tu zaštitu za svoje bližnje, ljudi postaju ovisni o njoj i pomažu joj financijski i na sve druge načine. Ja imam djevojčicu kojoj je sada 15 godina, a u drugoj godini doživjela je upalu mozga. Moja je kći u pelenama, ne priča, hrani se na sondu, ima epileptičke napade. Kad je bila u bolnici, zvali smo Jadranku na telefon i ona nas je uvjeravala da će sve biti dobro, da čuva Arijanu. Nakon toga nas je godinama uvjeravala da će Arijana biti dobro, da će ići u školu, da će se sve riješiti. A ništa se nije riješilo. Onda nam je govorila kako čuva Arijanu da ne umre, da je već bila na tom putu, ali ju je ona spasila. Drugima je prenosila poruke njihovih umrlih bliskih ljudi i ‘čuvala njihove duše na drugome svijetu’", ispričao je proslavljeni boksač, pa nastavio:

"Svojim polaznicima Jadranka je govorila za koga da se udaju ili ožene, da se rastanu ili ne, što da studiraju, koji životni poziv da odaberu. Govorila im je gdje da žive, da kupe neku određenu kuću ili stan. Ljudi bi donijeli fotografiju suradnika ili dečka i ona bi na osnovu fotografije govorila je li dobro da ta osoba bude nekome suradnik ili dečko, ili da je se riješi."

"Neki od Jadrankinih sljedbenika postali bi toliko ovisni o njoj da bi je zvali na telefon i pitali koju da majicu nose kada idu na ispit, koje boje auto da kupe, kojeg će dana upoznati svojega bračnog partnera. Ili bi pozvala nekoga od svojih sljedbenika i rekla da zaposli nekog drugog sljedbenika kojeg je ona odabrala. Tako je vršila pritisak na ljude da svoje poslovanje također predaju njoj, jer smo se na kraju družili samo među sobom i radili samo s ljudima s autogenog treninga. A guru cijelog autogenog treninga bila je ona, i ona je donosila sve važnije poslovne i privatne odluke svojih sljedbenika. Uvlačila nas je u svoju sektu, a da toga nismo ni biti svjesni. Srećom, nisam nikada do kraja predao svoj život u ruke Jadranki Škarici, što se ne može reći za mnoge njezine sljedbenike. Zadržao sam svoje prijatelje, svoju neovisnost i zato mi je bilo lakše izaći iz tog okruženja. Zadnji moji susreti s Jadrankom i cijelom sektom sežu u 2011. i drago mi je što sam daleko od njenog i utjecaja Mire Davidović. Sve si spreman učiniti za svoje dijete, da ga spasiš. Tako sam i ja puno toga učinio za Jadranku i poklonio joj puno novca i pomogao joj kad god je trebalo.

Ja sam prodao sve svoje sportske medalje i pokale, Zlatnu rukavicu, pojas prvaka Europe, sve kako bih namaknuo novac za tu udrugu. Organizirao sam dvije velike humanitarne akcije. Na prvoj akciji sakupljeno je gotovo 800.000 kn, a na drugoj i više od 1,800.000 kn. Sve je predano u ruke ljudima okupljenima oko Jadranke Škarice. Dario Šimić je platio 100.000 kn za moju Zlatnu rukavicu. HRT je prenosio te humanitarne događaje."

Kada je kupovala novi poslovni prostor, Mavrović joj je privatno posudio pola miliona kuna i bio joj jamac za kredit u vrijednosti od 2.5 miliona kuna - kaže Mavrović i naposljetku zaključuje:

O Jadranki Škarici, među onima koji su prošli metodu autogenog treninga, mišljenja su podijeljena. Neki sagovornici kažu da se ne usude govoriti o tome. Samo kažu: "To vam je kao sekta!"

Neki o glavnoj protagonistici ove priče govore i sa strahom. Jedna sagovornica (podaci poznati redakciji) kaže da je nekoliko dana nakon što je u policijskoj stainici podnijela kaznenu prijavu protiv Jadranke Škarice srela njenu saradnicu, koja joj je rekla da nije pametno to što čini.

Bilo kako bilo, policija istražuje ima li u metodama Jadranke Škarice elemenata kaznenog djela.

S Jadrankom Škaricom ekipa Jutarnjeg razgovarala je u kafiću preko puta VII policijske stanice Trešnjevka, koja je i istražuje. Njena strana priče potpuno je drukčija od one koju je ispričao Željko Mavrović, ali i još neki polaznici njezina autogenog treninga. Ono što Jadranka Škarica, doktorica komunikologije koja izbjegava svako javno pojavljivanje, ne poriče, jest da je istražuje policija, USKOK, ali ima svoje objašnjenje:

"To su učinili ljudi koji me mrze jer sam drugačija. Ja stvarno ne mrzim. Ja ni Željka ni druge ljude, za koje znam da stoje iza toga, ne mrzim."

"A tko po Vama stoji iza toga."

"Nebitno, nebitno."

"Ali, mislim da je bitno. Na temelju čega tvrdite da vas mrze?"

"Nebitno je. Da, garantiram vam. Mrze me. Jer, ovakve stvari se ne rade. Ne morate se s nekim slagati, ali onda treba razgovarati... Ja stvarno radim kao životinja. Uđem u prostor u 9 sati ujutro, a izađem u 10 navečer", govori kroz suze Jadranka Škarica.

"Ali, vi to ne radite besplatno. Vaši ugovori o franšizi koštaju 34.000 eura i na toliko su zadužnice. Vi imate mogućnost u bilo kojem trenutku zbog kršenja pravila, a pravila propisuju i odijevanje...", govori reporter Škarici.

Pukla ljubav

"Točno. Moj sat je 420 kuna, ali ja se trebam pripremiti, trebam stati pred ljude i pričati im. A što se tiče ugovora i te cijene, to je laž. Cijena školovanja je 10.000 kuna uvećano za PDV, mentorstvo također, a cijena franšize je 5000 eura, i to je plativo kroz sedam godina. Svatko tko želi, može i odustati. Svi koji su potpisali ugovor, a to je sada 30 ljudi, učinili su to u mom uredu u prisustvu javne bilježnice koja im je pročitala svaki članak ugovora. Potpisivanje je trajalo do ponoći. Svi su potpisali i zadužnice, ali iako mi dio ljudi nije platio ni lipe, ja ni jednu zadužnicu nisam aktivirala, iako mi je moj pravni tim rekao da to mogu učiniti. Ali, ja to ne želim, iako te zadužnice posjedujem. Znate, mene zovu budaletina Bursać i stvarno sam budaletina. Ja kažem, neka to ide njima na dušu. Ako će to njima pomoći, u redu", prepričava nam svoj poslovni moto Jadranka Škarica i ispričava se što joj je teško i što plače. O svojem odnosu sa Željkom Mavrovićem kaže:

"Ja sam Željku Mavroviću spasila život, zapravo ne ja, on sam, ali ja sam mu bila podrška. Ja sam s njim popila kavu nebrojeno puta, išla sam barem 50-ak puta na njegovo imanje u Slavoniju i za to nisam naplatila ni lipe. Željko je prošao tu obuku autogenog treninga i to je bilo to. Znate, postoji Udruga Pet plus i mi smo bili pioniri u toj udruzi i stvarno smo puno napravili. On je donirao tu udrugu i zahvaljujući njemu udruga je napravila aukciju prodaje njegovih trofeja", pojašnjava Škarica. Ali već u sljedećoj rečenici kaže:

"Ja od toga nemam ništa. I kako je Željko stvarno puno pomogao, ja sam ga zamolila da vodi tu udrugu i dala sam mu potpuno odriješene ruke. Njegova supruga je vodila tu udrugu i ja se u to uopće nisam htjela petljati. Međutim, kad je do mene došao glas da ona mijenja statut udruge i ime, tu sam rekla ‘stop’ i nisam dala da se promijeni ime i tu je pukla ljubav", kaže Jadranka Škarica. Na pitanje kako to da nikad o svojoj metodi autogenog treninga nije govorila u javnosti, da izbjegava medije, pa čak je odbila i fotografiranje, što je sve čudno s obzirom na to da je doktorirala na temu komunikologije, nudi svoje objašnjenje:

"Ja naprosto ne idem u medije. Moje je pravilo da je usmena predaja najbolja predaja. Ja sam počela 1993. godine i ni sama ne znam koliko je ljudi prošlo obuku autogenog treninga, po metodi koju sam ja usavršila i zaštitila u Zavodu za intelektualno vlasništvo. Jer, ja o tome ne vodim evidencije i imam sve u glavi i ne govorim tko je bio. I da ste vi prošli autogeni trening i da vas negdje vidim, nikad ne bih rekla da vas znam s autogenog treninga. Ja čuvam čovjekovu intimu. Imam puno rezultata. I tko do mene želi doći, taj će naći put. Ja znam jako puno novinara i mnogi su me molili da objave priču o meni. Ja ne želim biti u medijima. Ne volim medije, jednostavno ne volim, evo", pojašnjava Jadranka Škarica svoj zazor prema medijima."