Scena iz gradskog prijevoza u Splitu: Kako je vozač posramio cijeli bus

Možda je do ljeta i nesnosnih vrućina, a možda smo samo svi zajedno postali nevjerojatno grintavi. Nikome, čini se, ništa više ne odgovara, svi imaju neku zamjerku i nekoga ili nešto na što se hitno žele požaliti.

Baš zato svaka pohvala zaslužuje barem spomen. A priča o jednom Prometovu vozaču iz Splita zaslužila je biti prenesena dalje, piše Slobodna Dalmacija.

Upravo njihovoj redakciji obratio se korisnik javnog prijevoza kojega je dobrota vozača autobusa potakla da o njemu napiše priču, baš onako, od srca.

Pokazatelj da nismo svi loši jedni prema drugima i da postoji još uvijek trunčica nade za ljudski rod krije se u potezu šofera Ante, junaka koji je u srijedu ujutro odlučio nekome olakšati život i time se upisao u pamćenje svih onih koji su se u to vrijeme našli u "petnaestici" na Duilovu.

Pismo čitatelja prenosimo u cijelosti:

- Poštovani! Ovim putem želim pohvaliti vozača Prometa koji je danas ujutro, 08. kolovoza, vozio liniju broj 15, koja je išla u 10,10 sati s Duilova... Naime, dolaskom na Žnjan, na glavnu stanicu ispod nizbrdice staje bus, a za volanom na prvi pogled vozač malo 'luđe' glave, crne naočale, tetoviran, 'komad čovjeka'... Na prvu možda i zafrkan, nije se za igrati s njim, ali taj vozač, koji nam se poslije predstavio imenom Ante, nije samo čovjek, nego oličenje kulture, dobrote i ljudskosti kakvu je danas teško pronaći čak i kad bi se tražila mikroskopom...

Dakle, staje bus, a na stanici momak u kolicima, 100% invalid. Digne mu ruku, vozač staje zadnjim vratima ispred njega kao pravi profesionalac. Otvara prva vrata i druga vrata za momka u kolicima. Sve bi to bilo rutinski da nije masa ljudi sa stanice uletjela u autobus gurajući jadnog momka u kolicima, ne obazirući se na njega, samo da što prije uđu, da bi za invalida ostala nemoguća misija ući u bus jer su se na rampi za invalide nalazili putnici, pa je dečko u kolicima ostao vani... E sad dolazi vozač na vidjelo svojom dobrotom i srcem!

Kad je sve to vidio, naredio je da se bus isprazni... Da svi izađu van i na fin način rekao putnicima da su sve, ali ne ljudi... Lijepu rečenicu je rekao da se cijeli bus posramio: "Žalosno je da ja od 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad kad se vi ovako ponašate? Vidite li sebe u što ste se pretvorili? Sramite se...".

Tad je u autobusu nastao muk... Neki su izašli, neki nisu htjeli pa je on ugasio bus i rekao da neće krenuti dok svi ne izađu van i prvo uđe invalid u kolicima. Kad su vidjeli da ta 'luda' dobra glava našega vozača misli ozbiljno i da ima muda, svi ti što su se gurali napustili su bus. Tad je jedan čovjek spustio rampu, invalid je ušao, a oni svi su išli na prva vrata gdje ih pola nije pustio jer nisu imali karte... Vozili smo se s njim do pazara gdje je invalid izašao nakon što mu je vozač spustio rampu... Taj osmijeh poštenjačine i ljudine od vozača nikad neću zaboraviti... Toliki čovjek, a iskren dječji smiješak.

Momak invalid stisnuo mu je ruku i zahvalio da su nama došle suze na oči. Vozač je njegov heroj, njegov zaštitnik... Mislimo da to i zaslužuje... Neka vam ovaj vozač bude mjerilo za zapošljavanje ljudi jer takva dobrota i ljudskost ne viđaju se non stop... Što bi mi rekli, svaka majka bi ga za zeta poželjela... Hvala njegovim roditeljima što su odgojili dijete u velikoga čovjeka!".