Njemački mediji o dešavanjima u Srbiji: "Aktiviste tuku, a veličaju krvnika i ubicu"

Njemački novinar i dobar poznavalac srpske političke scene Mihael Martens u izdanju lista Frankfurter Allgemeine Zeitung od ovoga vikenda komentira:

"Čovjek ne može da bude zainteresovan za sve, pa se ne može prebacivati najvećem broju evropskih političara da nisu zainteresovani za Srbiju. Mala balkanska država koja nije član ni Evropske unije ni NATO-a – stvarno postoje važnije stvari za vrhunske kadrove u Briselu, Berlinu i Parizu. Ali katkad se ta nezainteresovanost sveti. Koliko malo Evropa o Srbiji zna, pokazuju ljutite reakcije zbog odnosa Beograda prema smrti ratnog zločinca Ratka Mladića“.

Aktiviste se tuče, a toleriše murale "generala ubice"

Nakon što je konstatovao evropski deficit zainteresovanosti i znanja kada je o Srbiji riječ, autor nastavlja:

"Naravno da je gnusno da je masovni ubica u Beogradu sahranjen sa vojnim počastima i da su se srpski ministri poklonili nad njegovim kovčegom, a da pritom nisu pretrpjeli ni najmanju kritiku predsjednika države Aleksandra Vučića. Ali neke reakcije evropskih političara zvuče tako kao da je odjednom, iznenada iz boce pobjegao neki zao duh. Ali ko prati zbivanja u Srbiji ne može biti iznenađen državnim forsiranjem počasti za jednog zločinca.

Srpski političari iz vlasti stalno relativizuju i veličaju ratne zločine, kako svoje jučerašnje tako i današnje ruske. Nasuprot tome, aktivisti koji se zalažu za obilježavanje genocida u Srebrenici bivaju pretučeni na ulici, dok u Srbiji država u najmanju ruku toleriše murale i transparente koji slave generala ubicu.

Mladićeva smrt je samo sklonila u stranu zavjesu iza koje se već godinama odvija drama na koju iz inostranstva ne obraćaju pažnju.“

Crna Gora kao motivacija Srbiji ili kao EU-šamar?

Nakon konstatovanja stanja autor se okreće analizi evropske perspektive Srbije poslije Mladićeve sahrane i skandala koji je ona izazvala u zapadnim centrima moći:

"Sada postoje pozivi da se prekinu pristupni pregovori sa Srbijom. Ali djelotvornost takvog koraka ne bi trebalo da se precijeni. Razgovori sa Srbijom su faktički zaustavljeni već nekoliko godina. Ono što bi zaista zaboljelo Beograd bio bi uspjeh Crne Gore na putu u EU. To bi pokazalo da članstvo u Evropskoj uniji nije pusto maštanje – moguće je ako se sprovedu neophodne reforme, piše DW. 

Ali i ovdje postoji druga prepreka: Čak i ako bi Crna Gora ispunila sve reformske uslove, nije izvjesno da bi zaista moglo da uslijedi i članstvo, jer je proces ratifikacije ugovora izuzetno stjenovit. U Parizu je, recimo, neophodna dvotrećinska parlamentarna većina ili čak referendum, prije nego što se jedna nova zemlja primi u EU. Malo je vjerovatno da bi to bilo moguće upravo u Francuskoj koja je posebno skeptična prema proširenju."

Za pat situaciju u odnosu na proširenje EU, autor vidi rješenje, koje je već predloženo iz regiona:

"Bh. stručnjak za Balkan (iz Njemačke, op.red.) Adi Ćerimagić predlaže kreativno rješenje: Kako bi bilo da se u pristupni ugovor sa Crnom Gorom unese odredba da Crna Gora odmah poslije ispunjavanja svih pristupnih uslova doduše ne bude neizostavno odmah primljena, ali odmah dobije pristup zajedničkom tržištu i Šengenskoj zoni? To ne bi pomoglo samo Crnoj Gori i proširilo evropsku zonu vladavine prava makar za jednu malu članicu, već bi dalo vjetar u leđa onim snagama u Srbiji koje ne žele da idu putem nacionalizma i veličanja ratnih zločina. Nasuprot tome, zastrašivati Srbiju zaustavljanjem procesa koji je ionako zaustavljen, moglo bi da se pokaže kao prazna prijetnja", poručuje Mihael Martens.