Poznati stručnjak otkriva koliko novca treba imati u štednji: 'Svi rade jednu grešku'

U borbi sa svakodnevnim troškovima i računima, odvajanje novca sa strane mnogima zvuči kao nedostižan luksuz. Krajem mjeseca brojni se građani pitaju gdje je tačno nestao njihov novac i zašto opet nisu uspjeli ništa sačuvati.

Međutim, finansijski stručnjaci neprestano naglašavaju da se dugoročna sigurnost ne gradi od onoga što vam slučajno ostane, već od onoga što prvo svjesno sklonite sa strane. Upravo u vremenima velike ekonomske neizvjesnosti, redovita štednja postaje jedan od najvažnijih alata za zaštitu kućnog budžeta i osiguravanje mirne budućnosti.

Zlatno pravilo poznate američke financijske kompanije Fidelity nudi vrlo konkretan odgovor na pitanje koliko bismo trebali uštedjeti u određenoj životnoj dobi. Njihova računica kaže da bi svaka osoba do svoje tridesete godine trebala imati ušteđen iznos koji je jednak jednoj punoj godišnjoj plaći. Iako takav financijski model postavlja jasan cilj, on u svojoj osnovi ne uzima u obzir značajne razlike u primanjima, troškovima i cjelokupnom životnom standardu pojedinaca. Ipak, on služi kao odličan orijentir i poticaj za usvajanje zdravih financijskih navika u ranoj fazi karijere.

Govoreći o ovoj osjetljivoj temi, finansijski savjetnik i bankar Vladimir Vasić istaknuo je važnost pravovremenog početka. U razgovoru za Blic, Vasić je jasno poručio da svi oni koji se pitaju kada trebaju početi štedjeti, moraju to učiniti odmah, a ako nisu jučer, onda već danas. Objašnjava kako štednja u suštini znači odricanje danas zbog nečega u budućnosti, ali pritom upozorava na jednu veliku pogrešku koju građani često rade. Ljudi često samo ostave novac na bankovnom računu da stoji, dok bi taj novac, prema riječima stručnjaka, trebao "živjeti" i biti pametno usmjeren kako ne bi gubio na vrijednosti, piše Blic. 

Iskustva prosječnih građana često oslikavaju surovu realnost pokušaja štednje s prosječnim primanjima. Dok jedni uspijevaju kratkoročno odvojiti sredstva isključivo za ljetovanje ili manje investicije kako bi izbjegli zaduživanje, drugi iskreno priznaju da im od redovne plaće ne ostane apsolutno ništa. Unatoč tim preprekama, finansijski savjetnici preporučuju stvaranje navike odvajanja deset do dvadeset posto mjesečnih prihoda. Dugoročni cilj ne mora nužno biti odmah ostvarivanje goleme svote, već samo usvajanje discipline koja će s vremenom rezultirati stabilnim finansijskim temeljima.

Kao alternativa strogo određenim iznosima, diljem svijeta sve je popularnije pravilo pedeset-trideset-dvadeset, koje nudi znatno veću fleksibilnost. Ovaj model savjetuje da se pedeset posto prihoda troši na osnovne životne potrebe, trideset posto na osobne želje, dok se preostalih dvadeset posto usmjerava na štednju i otplatu dugovanja.

Takav se pristup može puno lakše prilagoditi različitim razinama prihoda i životnim stilovima, a stručnjaci pritom naglašavaju da je prije svega važno oformiti "fond za crne dane" u visini tri do šest mjesečnih plaća. Tek nakon što se osigura taj osnovni zaštitni sloj, preporučuje se agresivnija štednja za veće životne investicije.