Jezive poruke na komemoraciji krvniku Mladiću: "Samo leševi plivaju nizvodno"

Beograd je danas, 5. septembra, u Domu Vojske Srbije ugostio komemoraciju krvniku i osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, koji je 27. augusta umro iza rešetaka haaškog zatvora, gdje je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

U svečanoj dvorani okupila se tako grupa onih koji u čovjeku - kojem će u biografiji, za vijeke vjekova, ostati, između ostalih zločina, upisan počinjeni genocid u Srebrenici - vide heroja, pa smo slušali niz morbidnih hvalospjeva, a sve je pred kraj zaokruženo jezivom izjavom ministra iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Vrijedi pribilježiti i da se na komemoraciji nisu pojavili ni Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, ni Milorad Dodik, siva eminencija u bosanskohercegovačkom entitetu RS.

No, krenimo redom.

Mitomanija

Prvi je govorio general-pukovnik Branko Krga, nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, o čijoj se ulozi govorilo i u kontekstu mreže koja je pomagala skrivanje Ratka Mladića tokom njegovog višegodišnjeg bjekstva od pravde.

Krga se danas pitao šta bi se dogodilo da Mladić nije "branio srpski narod od progona i uništenja", tvrdeći da su pri tome "stalno imali u vidu progone iz prethodnih ratova". U njegovoj priči, naravno, nije se našlo mjesta za ono što je prethodilo i pratilo agresije nad Hrvatskom i Bosnom i Hercegovino – opsade i rušenje gradova, etnička čišćenja, masovne zločine i sistematsko nasilje nad civilima. Umjesto toga, ponavlja se poznati obrazac prema kojem se počinioci predstavljaju kao zaštitnici, a žrtve kao prijetnja.

Zatim je govorila ruska historičarka Jelena Guskova, koja je godinama otvoreno pokazivala fascinaciju Ratkom Mladićem. Guskova je napisala dvije knjige o Mladiću, više puta ga posjećivala u Haagu, razgovarala s njim i bilježila njegova sjećanja. Njene današnje riječi o njemu, međutim, teško se mogu predstaviti kao neutralna historiografska ocjena čovjeka čiju je odgovornost za najteže zločine počinjene u Bosni i Hercegovini utvrdio Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.

Potom je govorio emisar Vlade RS, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Radan Ostojić. Uz poznatu mitologizaciju ratnog perioda, Ostojić je izgovorio i jednu od najjezivijih poruka današnje komemoracije:

"Ličnost je onaj koji pliva uzvodno, jer samo leševi plivaju nizvodno. A srpski narod od vajkada pliva uzvodno, prema izvoru, tj. slobodi, a među prvim plivačima bio si ti generale Mladiću."

Laži smutljivaca

Teško je i zamisliti grozomornije metaforu u kojoj se osuđeni ratni zločinac, odgovoran za genocid u Srebrenici, predstavlja kao jedan od onih koji "plivaju prema slobodi", dok su u našim sjećanjima i dalje svježe rane i traume od zločina počinjenih u Višegradu, gdje su tijela stotina ubijenih bošnjačkih civila bačena u rijeku Drinu. Iz tog vremena zabilježena su svjedočanstva radnika s Hidroelektrane Višegrad koji su upozoravali da tijela koja plutaju rijekom dolaze do brana i ugrožavaju rad postrojenja. Tijela žrtava kasnije su u velikom broju ekshumirana iz korita rijeke i s obala jezera Perućac.

Na kraju je govorio i general Živomir Ninković, Mladićev ratni drug, koji je, uz očekivane hvalospjeve, ponovio i lažne tvrdnje da oni nisu odgovorni ni za genocid u Srebrenici, ni za masakre na Markalama, ni za zločin na Tuzlanskoj kapiji. Ko je, prema Ninkoviću, onda odgovoran za ove zločine, nije objasnio.

I, upravo je to ono što u cijeloj ovoj beogradskoj priči i danas uporno izostaje: činjenice. Ratko Mladić nije umro kao "general koji je branio svoj narod", kako ga danas pokušavaju predstaviti ovi smutljivci. Umro je kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac, čovjek čija je odgovornost za genocid, progone, teror nad civilnim stanovništvom i druge zločine utvrđena pred međunarodnim sudom. I koliko god se danas pokušavala ispisati neka drugačija biografija, presuđene činjenice ostaju iste, a s ukopom krvnika neće se sahraniti i činjenice o zločinima za koje je pravosnažno osuđen.