Ima li smisla procesuirati ljude koji dobacuju političarima

Zbog vike na javnom mjestu prijavljen je za kršenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i to članka 13. Prema toj zakonskog odredbi novčanom kaznom ili zatvorom do 30 dana može biti kažnjena svaka osoba koja tučnjavom, svađom ili vikom, ili pak na neki drugi način remeti javni red i mir.

Ova neprecizna zakonska odredba vrlo je rastezljiva, no do sada je, prema sudskoj praksi, bila korištena u puno drastičnijim slučajevima od ovog, piše Telegram.hr.

Zakon, prema kojem je policija odlučila teretiti mladića iz Poreča, svoju je posljednju izmjenu doživio 1994. godine, a nakon ove prijave mnogi se pitaju bi li dečko prošao na isti način da je vikao nešto pozitivno za premijera i njegovu stranku. Premijer Plenković u svom komentaru o ovoj prekršajnoj prijavi samo je poručio da se zakon mora provoditi.

S iskusnim pravnicima – odvjetnicima Ljubom Pavasovićem Viskovićem i Vesnom Alaburić, te bivšim sucima Rafaelom Krešićem i Brankom Šerićem – koji dobro poznaju i sudsku praksu, novinari ovog portala su razgovarali o mogućem raspletu ovog slučaja, ali i činjenici da se u poljednje vrijeme primjećuje kako policija podnosi sve više prijava zbog verbalnih ispada potaknutih političkom situacijom u zemlji.

“Javne osobe, a posebno političari, moraju pokazivati kudikamo veću toleranciju i prema kritikama i prema uvredama, pa čak i prema neprimjerenim verbalnim napadima. Stvar je vrlo jednostavna, kada pristaješ na ‘igru’ u javnom prostoru kao i na sve počasti koje tvoj položaj nosi, tada moraš pristati i na one negativne strane, a to uvrede i nekakve lakše prijetnje sasvim sigurno jesu. Kaznenopravno je činjenica da prijetnja koja se izriče u afektu te je jednokratna, zapravo ne predstavlja kazneno djelo. Državna odvjetništva vrlo često, kada su u pitanju obični građani, te prijave odbacuju. Obzirom na tu činjenicu, čini mi se potpuno besmislenim procesuirati bilo koga tko pritisnut nekim svojim razlozima, u afektu, jednokratno, napiše ili na račun političara uzvikne nešto što bi se moglo smatrati prijetnjom. S uvredom je stvar još jednostavnija, jer sam stava da bi se političar, koji ima problem s činjenicom da mu netko dovikne nekakvu uvredu, te ne spriječi bilo kakvo postupanje prema takvoj osobi, trebao zbog svoje osjetljivosti ostaviti posla za koji očito nema adekvatnih kapaciteta", kaže Pavasović Visković.

Aktualne, sve brojnije prekršajne i kaznene prijave zbog javnih povika i izjava koje vrijeđaju naše političare nesumnjivo su pokazatelj želje izvršne vlasti da disciplinira sudionike javnog komuniciranja na javnim mjestima, društvenim mrežama, u medijima, kaže Alaburić.

"Ne vjerujem da će te prijave uroditi osuđujućim presudama, jer je većina njih protivna temeljnim načelima otvorenog komuniciranja u demokratskom društvu, a naši će sudovi to sigurno prepoznati. Barem na nekoj od viših sudskih instanci. Dojam je da naši političari ne mogu shvatiti kako građani imaju pravo svoje kritike i mišljenja izražavati i na grub, uvredljiv i omalovažavajući način, a političari su dužni to otrpjeti. Nevjerojatno je da još uvijek nismo savladali ovu abecedu slobode izražavanja, i da se uvijek iznova spotičemo u nespremnost vlasti da demokratske standarde slobode govora prihvati iskreno i u potpunosti", ističe ona.

Bivši sudac Rafael Krešić, koji sada radi kao advokat, u svojoj je donedavnoj sudačkoj praksi imao brojne slučajeve s puno težim verbalnim okršajima od ovog zbog kojeg je mladić iz Poreča zaradio prijavu. Među ostalim je sudio savjetniku Dinama Zdravku Mamiću koji se uvredama obrušio na bivšeg ministra Željka Jovanovića (SDP). Mamić je bio optužen za govor mržnje, jer je Jovanoviću u svom stilu brojao krvna zrcna, no Krešić ga je oslobodio krivnje. Dio obrazloženja presude, koja je postala i pravomoćna, odnosio se upravo na nužnost političara da trpe oštre kritike. Kasnije je Mamić u drugom postupku kažnjen zbog diskriminacije Željka Jovanovića.

“S obzirom na ovo što je stavljeno na teret mladiću iz Poreča, dakle članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, sumnjam da je zakonodavac uopće imao u vidu ovakvu situaciju, da bi iskazivanje nezadovljstva nekom političkom garniturom i njezinom politikom predstavljalo remećenje javnog reda i mira. Mislim da je taj zakon namijenjen za sasvim druge situacije, uglavnom da se sankcionira javno divljanje koje fizički i emocionalno smeta nekome. U ovom slučaju čak ni po izrečenim kvalifikacijama nije posebno jasno na koji su način remećeni javni red i mir. U svojoj sudskoj praksi imao sam slične slučajeve, no ovaj je puno benigniji od njih”, prisjetio se Krešić.

Da slučaj iz Poreča ne predstavlja remećenje javnog reda i mira slaže se i bivši sudac i odvjetnik Branko Šerić. “Svako ima pravo izraziti svoj protest prema političarima. Pa i oni se međusobno časte svakojakim riječima, te su dužni, s obzirom na svoje pozicije, to i trpjeti. Ovo što se sada događa je čisto treniranje strogoće.

Kako će se slučaj rasplesti na sudu? Ovisi o tome hoće li suci u ovom slučaju uzeti u obzir sve okolnosti događaja, kao i osobe koja je za prekršaj prijavljena. Ovisno o raspletu vidjet ćemo kakva će biti sudska praksa i hoće li se na kraju ujednačiti”, zaključuje diplomatski Šerić.