Doktor o masakru u beogradskoj školi: Dječiji mozak se promijenio, telefon uvesti tek od 4. razreda

Na koji način tehnologija utiče na razvoj mozga djece i šta pod hitno treba mijenjati u vaspitanju i obrazovanju? O tome je govorio dr Ranko Rajović, specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije, autor NTC programa koji predaje u Sloveniji i osnivač Mense u regionu.

"Mozak naše djece postaje drugačiji. Već dugo godina učitelji i vaspitači upozoravaju da je svaka nova generacija koja stigne u prvi razred malo slablija u odnosu na prethodnu", izjavio je dr. Rajović.

"Motorički su slabiji, sa slabijim opštim znanjem, sebičniji su, empatija je slabija. Postojala je ideja da se istraživanja iz medicinskog znanja primjene u praktičnu pedagogiju. Mi u medicini dobijamo odgovore šta se dešava u mozgu naše djece, mi nismo bili spremni za ovo što se dogodilo u OŠ 'Vladislav Ribnikar', mada se već vidjelo da nešto nije u redu već godinama sa ponašanjem djece. Vršnjačko nasilje je u porastu u cijeloj srednjoj Evropi", kaže on.

Mame i oksitocin

Dr Rajović smatra da ne možemo da optužimo samo internet i rijaliti programe, jer sve zajedno utiče na ponašanje djeteta.

Prvo ćemo da krenemo od roditelja, oni su najodgovorniji. To prvo okruženje za dijete čine roditelji. Okruženje je važno 100 odsto za razvoj djeteta. Nekada se tvrdilo da je 50 odsto genetika, a 50 odsto okruženje, ali to nije tačno. Genetika je 100 posto potencijal, ali razvoj potencijala zavisi 100 odsto od okruženja –  kazao je on i napomenuo:

"Mi prvo imamo prezaštićenje, to je sociološki fenomen. Da bih objasnio reakciju roditelja, na primjer mame, ja moram objasniti hormone, jer oni upravljaju nama, samim tim na naše ponašanje. Mama kada rodi bebu, dobije ogromne količine hormona oksitocina, to je hormon ljubavi. Biologija je tako napravila da mama zaštiti bebu. Ako beba plače, ko prvi ide da je vidi – mama ili tata? Pa mama. Beba stane na noge – ko prvi skače? Ponovo mama. Oksitocin upravlja mamom, zato se javi prezaštićenje i tata je tu da ga neutralize. Kada mama ima dvoje, troje ili desetoro djece pa to nije tako vidljivo. To izgleda tako da sve najbolje želimo za naše dijete", istakao je on.

Greške tokom odrastanja

Dr Rajović je istakao neke od grešaka koji roditelji prave tokom odrastanja bebe.

"Prva greška: roze soba se kupuje za kćerke, a plava za sinove. Nobelova nagrada je dodijeljena profesoru Vizelu koji je zaključio da je velika stimulacija za mozak djeteta kontrast, beba 30 dana gotovo ne vidi ništa, pa dajte kontraste. Druga greška tipično za mamu je da bebu pritisne na grudi i to je najzaštićeniji položaj, sreća tu je tata koji vrti bebu po rukama. Glava koja se ne pomjera neće povezati ramena i noge, držite glavu bebe ali nemojte da je fiksirate, to je bitno zbog stimulansa. Zaštititi dijete je dobro, ali prezaštićenje nije. Na taj način mozak dobija manje impulsa i neke regije su smanjene, to se već upisuje u neuromedicini. Erih From je u prošlom vijeku pisao o tome da je to dio potrošačkog mentaliteta, i imamo djecu koja žive 'otvorenih usta'. Najbolje patike, igračke… Dijete nauči da ima sve najbolje, ne zna šta znači čekati. Ako dijete onda nešto ne može, u pubertetu dolazimo do problema: frustracije, prag toleranicije je nula… Mi tako podižemo dijete", dodao je on.

On je istakao da roditelji traže uspjeh od djeteta i da zato dijete ide na jednu, tri, ili pet aktivnosti.

"Dijete kao mali robot obavlja stvari okolo, a mozak tog djeteta radi drugačije i ne može da izdrži. Djeca izdrže zato što vole mamu i tatu, da ih ne razočaraju. Dijete ima specifičan mozak koji radi na teta talasima, što znači da mora da živi, vidi, provjeri i uđe u duboke regije mozga. Dijete sa pet godina je na prozoru, gleda u pticu kako je sletjela, uzela par zrna i odletjela, djetetu to traje i pamti svaki detalj, urezuje mu se u mozak – rekao je on  i dodao:

"Nekada je bilo tako da dijete bude tu, da ga vidimo u prostoriji, zbog fizičke bezbjednosti. To je ostalo, ali dijete danas dobije tablet i kompjuter i ulazi u nepoznat svijet. Radio sam sedam godina istraživanja sa mlađim razredima osnovne škole u Srbiji, Sloveniji, Italiji i Hrvatskoj. Već tada je 50 posto naših učenika provodilo po četiri – pet sati zadubljeno u mobilne telefone. Njima su se igrališta i parkovi preselili u telefon i evo šta se dešava.

Virtuelni svijet

Dr Ranko Rajović je govorio i o virtuelnom svijetu i naglasio da odlazak u virtuelni svijet nismo izučavali.

"Mislim da će morati da se mijenjaju postavke i psihijatrije, i psihologije, i pedagogije jer mi takve stvari nismo imali. Taj svijet koji jeste bitan za razvoj mozga se pretvorio u svijet agresije. Da ne ispadne da optužujem internet, ima tu korisnih stvari, ali naša djeca ne idu na te sajtove. Ona idu tamo gdje je negativan sadržaj, agresija, i kada odu u taj virtuelni svijet mozak to obrađuje. Mi znamo da je to izmišljeno ali mozak na to reaguje. Mi bukvalno imamo smanjene regije mozga. Limbički sistem koji učestvuje u reakciji šta je dobro, a šta nije, u kontroli emocija je smanjen kod naše djece sa deset godina u odnosu na starije generacije, i to je veliki problem. Mi moramo da prilagodimo okruženje, ne možemo mi da pustimo dijete da samo sebi traži okruženje. Ima jako dobre djece, međutim, pojavljuju se ekstremi koji nikada nisu bili. Doktor ističe da djeca u virtuelnom svijetu ubijaju ljude i otkidaju im glave", naglasio je on.

"To postaju djeca bez empatije. Mozak je podešen da prima i obrađuje informacije. Prije 100 godina dijete je primalo dve važne informacije tokom jednog dana, došla je baka ili spremamo gibanicu ili ovca je pobjegla u šumu i idemo da je tražimo. Zatim se pojavio radio pa se broj informacija malo povećao, pa televizija… Veće linije informacija, veća dramatičnost, a onda internet. Prvo je bio na kompjuteru, sada je integrisan u telefon, sada nije deset informacija nego rijeka informacija. Ja bih telefon zabranio do četvrtog razreda, jer nikakvu korist nema, samo štetu. Čak i duže, ali niko me ne sluša", dodao je on.

Mozak se brani tako što otupljuje

Dr Rajović je napomenuo da se mozak brani od rijeke informacija tako što otupljuje.

"Onda mi neko kaže druga su vremena, ali mi ćemo izgubiti djecu zbog tog stava. U rijeci informacija mozak otupi. Pravi razvoj mozga je dječja igra, trče i druže se, to je prava socijalizacija – druženje. Igrice smanjuju dinamičku komodaciju oka, imaće problem sa koncentracijom i čitanjem, smanjuju hipokampus (dio mozga zadužen za memoriju i učenje) i bazalne ganglije (dio mozga zadužen za trčanje i skakanje). Internet je štetan jer na njemu djeca gledaju najbolje patike i jakne i tjeraju roditelje da im ih kupuju, i roditelji jadni moraju i postaju robovi djeteta", kaže Rajović.

Dječak ubica je mašina

Doktor Rajović je za dječaka koji je pucao u svoje drugove i čuvara škole OŠ 'Vladislav Ribnikar' kazao da je postupio kao mašina.

Cjelokupan razvoj djeteta je i emotivni i empatičan razvoj, vaspitanje, a ne samo znanje. To dijete je postupilo kao mašina, on je planirao i crtao, to ukazuje na potpuni nedostatak empatije. Bilo je djece koja su to podržala i pravila šalu na društvenim mrežama. To rade bez ikakve empatije, to se zaustavlja prvo sa roditeljima, nema prezaštićivanja i ugađanja. Dositej Obradović je rekao da djecu treba učiti dobroti i empatiji jer od toga sve zavisi. Šta ćemo sa djecom bez empatije? Ovaj dječak misli da je dobio zadatak, on je mašina za ubijanje – rekao je dr Rajović i naglasio:

"Lajkovi su nesreća. Vršačko nasilje je vezano za lajkove, jer kada to snime dobiju lajkove. Nažalost, dijete kome ime ne mogu da spominjem je trend, samo druga djeca nemaju pištolje. Sve više imamo takve djece, to su ekstremni primjeri", zaključio je on.

Mi imamo empatiju, kompjuter je nema

Dr Rajović tvrdi da smo prije 26 godina, kada je Gari Kasparov izgubio od kompjutera, shvatili da mi ljudi ne možemo da budemo bolji od kompjutera po informacijama i znanju.

"Zato moramo da razvijemo empatiju i timski rad, nešto što kompjuter ne može, a tek onda dolazi kreativnost. Kako ćemo stvarati zdravo društvo bez discipline, rada, reda, ljubavi i razumijevanja? Neka djeca u pubertetu nažalost tuku roditelje. To su djeca kojoj smo sve dali i omogućili. Stvaramo generaciju 'otvorenih usta', bez obaveza i radnih navika, podbacili smo", zaključio je on, piše Mondo.

Podsjetimo, u jutarnjim satima 3. maja dogodila se jedna od najvećih tragedija u historiji beogradskih škola. Maloljetnik, 14-godišnji učenik Kosta K., izvršio je krvavi napad na školu Vladislava Ribnikara u Beogradu, koju je i sam pohađao, a u nezapamćenom masakru poginulo je, prema posljednjim informacijama, čak deset osoba.

Ubijen je zaštitar škole, kao i osmero učenika, a još je više osoba, među kojima je i nastavnica historije, povrijeđeno.

Više o masakru u beogradskoj školi čitajte na linku OVDJE.