Crna Gora i Hrvatska od raspada Jugoslavije do danas: Agresija na Dubrovnik, logor Morinj, Jadran...

Hrvatska je prošle sedmice proglasila personama non grata dva visoka crnogorska funkcionera i jednog poslanika, što je odnose dvije susjedne zemlje dovelo na najniži diplomatski nivo posljednjih godina.

Ti odnosi su od raspada Jugoslavije '90-ih godina prošli različite faze, od učešća Crne Gore u agresiji na hrvatski Dubrovnik do njihove normalizacije.

Iz tog perioda ostala su otvorena pitanja: granice na Prevlaci, zločina u logoru Morinj, vlasništva nad brodom "Jadran"... koja su dobila na težini posljednjih godina – nakon promjene vlasti u Crnoj Gori 2020. godine.

Tada je na izborima smijenjena trodecenijska vlast Demokratske partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića sa kojom je zvanični Zagreb imao odlične diplomatske odnose.

Pojedini potezi nove parlamentarne većine, predvođene prosrpskim partijama, poput usvajanja Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, doveli su do zahlađenja u odnosima dvije države.

Obje države su danas članice NATO-a. Hrvatska je članica Evropske unije od 2013., a Crna Gora država kandidat.

Od 2000. bilo je više državnih posjeta na visokom nivou, a Hrvatska je Crnoj Gori ustupila i prevode obimne evropske regulative potrebne u procesu pridruživanja.

Šta je obilježilo hrvatsko-crnogorske odnose od rata na ovamo?

Napad na Dubrovnik počeo je 1. oktobra 1991. Izvele su ga snage tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) uz učešće crnogorskih rezervista kojima je komandovao general Pavle Strugar. Stradao je i dubrovački Stari grad koji je pod zaštitom UNESCO-a. Opsada je trajala do maja 1992. Poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore. Prognano je 33.000 civila i uništeno više od 2.000 stambenih objekata. U vrijeme napada u Crnoj Gori je na vlasti bila DPS. U to vrijeme predsjednik je bio Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović.

Izvinjenje za stradanje i gubitke koje su Hrvatskoj prouzrokovali crnogorski vojnici, posebno na području Dubrovnika, uputio je Milo Đukanović 2000. godine sa funkcije premijera Crne Gore. Procjenjuje se da je oko 7.000 crnogorskih rezervista učestvovalo u napadu na Dubrovnik. Crna Gora do danas nije pokrenula nijedan krivični postupak zbog ratnih zločina na dubrovačkom području, niti je ko od tadašnjih crnogorskih zvaničnika procesuiran zbog tog napada.

Za ratne zločine počinjene tokom opsade Dubrovnika pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu osuđeni su general Pavle Strugar i viceadmiral Miodrag Jokić. Strugar je osuđen na osam godina zatvora, zbog uloge u granatiranju grada, čime je prekršio zakone i običaje ratovanja a Jokić, komandant Vojno-pomorskog sektora Boka, na sedam godina. Pred Tribunalom je bio optužen i admiral Milan Zec, koji je oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Logor Morinj, nadomak Kotora je formirala Crna Gori u vrijeme opsade Dubrovnika. Tu su dovođeni i mučeni zarobljenici mahom hrvatske nacionalnosti, iz dubrovačke regije. Za zlostavljanje zarobljenih su odlukom Apelacionog suda Crne Gore iz 2014. osuđene četiri osobe - rezervni oficir, vojni policajac, kuvar i stražar - na ukupno 12 godina zatvora. To je je bila prva pravosnažna presuda za ratne zločine koju je izrekao jedan sud u Crnoj Gori. Uz to je sudskom odlukom Crnoj Gori naloženo da isplati 319.000 eura odštete za 13 hrvatskih državljana koji su bili zarobljeni u logoru.

Spomen-ploču, posvećenu hrvatskim zarobljenicima u logoru Morinj, otkrila su u oktobru 2022. dva crnogorska ministara, vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević u prisustvu hrvatskih kolega, ministra Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Odmah po postavljanju spomen-obilježja tadašnji crnogorski premijer Dritan Abazović optužio je ministre, sa kojima je već imao narušene odnose, da su ploču postavili bez znanja Vlade. Optužio ih je da su odgovorni za natpis na ploči kojim su, kako je ocijenio, amnestirali tadašnju crnogorsku DPS vlast za učešće u napadu na Dubrovnik i formiranje logora Morinj. Iako je Abazović obećao uklanjanje, odnosno zamjenu ploče uz adekvatan natpis, prvobitna spomen-ploča je danas na objektu nekadašnjeg logora Morinj, kraj Kotora.

Pitanje odštete logorašima i potreba procesuiranja ratnih zločina za Hrvatsku je i dalje otvoreno pitanje u odnosima sa Crnom Gorom, rekao je u junu 2023. hrvatski premijer Andrej Plenković, tokom posjete Podgorici. On je ukazao i na neophodnost rješavanja pitanja 14 nestalih Hrvata iz tog ratnog perioda.

Neriješeno je ostalo i pitanje granice dvije države na Prevlaci. Nakon ratnih sukoba, Prevlaku koja se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv, su do 2002. preuzeli posmatrači Ujedinjenih nacija. Tada je Protokolom o privremenom graničnom režimu utvrđeno da Hrvatska ima kopneni dio poluostrva i morski pojas ulaza u Boku, dok je dio akvatorijuma uz lijevu obalu poluostrva proglašen "ničijim morem". Taj status je na snazi i danas, iako su vlade dvije države još 2008. pristupile traženju trajnog rješenja. Formirana je i Komisiju za razgraničenje koja se nije sastajala od 2015. Evropska komisija je u posljednjem izvještaju o Crnoj Gori, konstatovala da nema napretka u procesu razgraničenja sa Hrvatskom. Za Hrvatsku je mogući predmet spora more, a za Crnu Goru granica i na moru i na kopnu.

Školski brod "Jadran", usidren u Tivtu je pitanje zbog koga je Hrvatska najmanje dva puta upućivala protestnu notu Crnoj Gori. Prvi put 2018. a posljednji u avgustu 2023. povodom proslave 90 godina broda. Spor dvije države zbog vlasništva nad brodom kulminirao je u januaru ove godine kada je otkazan susret ministara odbrane dvije zemlje koji su prethodno razmijenili oštre opaske na temu kome pripada brod. Do raspada Jugoslavije "Jadran" je bio u vlasništvu Ratne mornarice JNA sa bazom u Splitu. Nakon rata je dogovoreno je da se zajednička imovina Jugoslavije, može smatrati vlasništvom republike na čijoj teritoriji se zatekla u momentu izbijanja sukoba. A brod "Jadran" se 1991. zatekao u Tivtu na remontu. Tako je ostao u posjedu Crne Gore što Hrvatska osporava jer mu je matična luka bio Split.

Hrvatska je u oktobru 2023. uputila protestnu notu Crnoj Gori, zbog prikazivanja "poznatih ličnosti iz hrvatske istorije" na bilbordima koji su u susret popisu stanovništva u Crnoj Gori promovisali srpski identitet. Na bilbordima su bile fotografije naučnika Ruđera Boškovića i Baltazara Bogišića, kao dio kampanje "Ponosni na svoje srpsko", koju je pokrenuo prosrpski portal IN4S iz Crne Gore. Oštro osuđujući kampanju Hrvatska je navela da je riječ "o pokušaju pripisivanja srpskoj kulturi istorijske i kulturne baštine Hrvatske i hrvatskog naroda".

Za Hrvatsku je sporno i pitanje naziva bazena u Kotoru. Bazen je 2021. nakon rekonstrukcije dobio naziv po Zoranu Džimiju Gopčeviću, koji je bio jedan od najboljih vaterpolista u Crnoj Gori, ali i čuvar u logoru Morinj u kome su mučeni Hrvati, zarobljeni tokom opsade Dubrovnika. Hrvatska je to tada osudila, ali je tek 15. jula ove godine svojim vaterpolo klubovima preporučila da u tom bazenu ne igraju do promjene njegovog naziva.

Hrvatska je 25. jula proglasila personama non grata predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, poslanika Milana Kneževića i vicepremijera Aleksu Bečića. Mandić i Knežević su lideri partija rasformiranog proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta (DF) koje su inicirale donošenje Rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Rezoluciju je Skupština Crne Gore usvojila 28. juna, iako je mjesec ranije Hrvatska na najavu usvajanja reagovala protestnom notom Crnoj Gori. Hrvatska Rezoluciju smatra instrumentalizacijom zločina starog 80 godina koji se dogodio na njenoj teritoriji. Hrvatska je navela da su proglašeni nepoželjnim zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa i kontinuirane zloupotrebe te države za unutrašnje političke svrhe, piše Slobodna Evropa.