Razlika između 'njemačkih' i 'grčkih' novčanica eura

Već ima onih koje besmisleno paze da njihove kovanice eura na sebi imaju orla, a ne primjerice grčku sovu. No i novčanice zajedničke valute imaju nacionalna obilježja na koja je upozorio i njemački list Die Welt.

Pojavom zajedničke evropske valute je bilo zamišljeno da na kovanicama još budu tradicionalna, nacionalna obilježja pojedinih zemalja eurozone, ali da na novčanicama postoje još samo zajednička, evropska obilježja. U tome se išlo tako daleko da su posebne ekipe stručnjaka provjeravale da slike arhitektonskih djela, koje krase lice novčanica, takve kakve su naslikane ne postoje baš niti u jednoj zemlji, nego da budu umjetnička interpretacija određenog građevinskog razdoblja, prenosi DW.de.

Ipak, i prije članka u Die Weltu nije bilo teško saznati kako i novčanice eura na sebi nose oznake zemlje koje ju je izdala. Tajna se krije u slovu kojim počinje serijski broj novčanica i (gotovo) svaka zemlja ima "svoje" slovo. Ipak, u Evropskoj centralnoj banci su htjeli barem malo sakriti taj podatak, pa su i oznake učinili komplikovanim. Naime, sve evropske zemlje koje su od početka preuzele euro, posložene su po abecednom redu, ali im se onda dodjeljuje po jedno slovo - počevši od posljednjeg slova abecede.

"Opasni" Y, V ili M
Tako je Belgija na prvom mjestu liste zemalja - i ona je dobila slovo Z. Ali onda se pojavio problem s Grčkom (na grčkom 'Ellas) koja je trebala dobiti W - slovo koje uopće ne postoji u tom jeziku. Zato je ona dobila Y umjesto Danske, a novčanice iz Njemačke (Deutschland) se mogu raspoznati po tome što im serijski broj počinje slovom X.

Zapravo postoji još jedna nacionalna oznaka koja je rezultat ostatka koji se dobiva dijeljenjem čitavog broja sa brojem 9. U malo složenijem postupku računanja će tako novčanicama iz Njemačke uvijek ostatak biti 2, ali ta računica je zapravo stvorena iz posve drugog razloga. Naime, i najvještijim falsifikatorima ne uspijeva podesiti svoje novčanice tako da taj kontrolni broj bude tačan, zbog čega je onda za računare u bankama lak posao da otkriju krivotvorinu.

Grčke novčanice iz Njemačke
Bez obzira ostala Grčka - ili Portugal (M) ili Španija (V) u zoni eura, Evropska centralna banka garantuje za sve novčanice i kovanice i čitava ta paranoja je potpuno besmislena. Još besmislenija je i stoga što je dobar dio grčkih novčanica zapravo štampan u Njemačkoj. Mjesto štampe ne mora odgovarati mjestu banke koja je izdala novčanicu i ono se može otkriti na drugom mjestu.

Na licu novčanice od 50 eura je iznad holograma mali kvadratić sa šifrom štamparije, na nižim apoenima je ta šifra sakrivena u jednoj od zvijezda koje su posložene oko motiva novčanice. I tu slovo označava štampariju - u Njemačkoj su to dvije, P za štamparijut Giesecke & Devrient i R za Njemačku saveznu štampariju. Nakon slova slijedi kod koji otkriva, na kojem tačno položaju štamparske ploče je ta novčanica nastala.

Nedjeljivo šarenilo
Zajednička evropska valuta je i svojim - prikrivenim ili jasnim - nacionalnim obilježjima zapravo željela pokazati kako je naš kontinent srastao zajedno i kako ga se ne može dijeliti. Već prvim pogledom u novčanik je očito da je to tako. Kad se euro pojavio, bilo je još onih koji su sakupljali kovanice drugih zemalja, ali nakon više od deset godina postojanja eura takve kolekcije su već odavno potrošene jer su se takve zbirke pokazale besmislenima.

U međuvremenu je gotovo nemoguće da, ako dobijete na primjer desetak kovanica, baš sve budu sa istim nacionalnim znakovima. Novac putuje po Evropi i često, kad se već "preselio" u neku drugu zemlju, tamo još dugo ostaje. Kada je riječ o državnim proračunima i fiskalnoj disciplini, razlike u Evropi su, na žalost, još uvijek velike. Ali kad je riječ o samim apoenima eura, Evropa već jeste unija gdje više nema nikakvih razlika.