Orašje - Pravi problemi tek počinju

Piše: Vedrana Andrić

Jedinstvena humanitarna organizacija specijalizirana za pružanje pomoći iz SR Njemačke, THW (Technisches Hilfswerk) je prethodne tri sedmice vrijedno radila, a mi smo proveli s njima dio njihovog posljednjeg radnog dana (6. juni) u Orašju. 'Plavi anđeli' kako ih zovu, stigli su sigurno svojim porodicama, a iza sebe su ostavili fantastičan posao odrađen u Bosni i Hercegovini i Srbiji. 

U sunčano jutro kad smo došli u Orašje, na prvi pogled ništa nije imalo miris poplave koja se desila. Na ulici se mogao vidjeti pokoji biciklista koji ide po nabavku hrane u obližnje trgovinske centre, kao da se svakodnevnica ovdje na ravnici nije promijenila. 

Prolaznici kraj zgrade Općine Orašje ljubazno su nas usmjerili prema nogometnom stadionu, gdje je baza THW-a (Technisches Hilfswerk). Rekli su nam da se tamo nalazi i vojska Armije BiH, i da ćemo odmah vidjeti mnoštvo velikih plavih kamiona THW-a, zajedno s crvenim iz Austrije, i ostalim iz Poljske i Belgije.

Kad smo došli, neki su doručkovali, a neki su imali sastanke o aktivnostima što imaju planirane za današnji dan, dok je jedna grupa skoncentrisano sjedila za laptopima i sređivala logistiku. Iza njihovih leđa visoko se nalazila okačena zastava Bosne i Hercegovine.

Bez obzira na sav gust raspored od rane zore, i stroge odgovornosti svakog od njih, THW tzv. plavi anđeli odmah su nas počastili kafom, i rekli nam da ih je upravo oko stotinu ovdje u Orašju na različitim pozicijama, i da im je fokus završno ispumpavanje vode u općini Domaljevcu, gdje je oko 500 kuća i gospodarskih objekata bilo poplavljeno. 

Ono što su oni mogli uraditi po pitanju toga u periodu od oko tri sedmice otkad je Balkan poplavljen, se završava danas. Po naredbi kreću sutra (07.06) nazad u SR Njemačku, pored svih ostalih koji su došli iz Europe odmah poslije poplava. No, ostale mnogobrojne nevladine organizacije dolaze odmah poslije njih kako bi pružali pomoć koja je sad potrebna.. 

'Plavi anđeli', kao obučeni volonteri s 13 pumpi odnosno HP modula su do sada napravili neprocjenjiv posao. No, ako bi ipak pokušali procijeniti količinu vode ispumpane u Bosni i Hercegovini i Srbiji u proteklom periodu to bi bilo oko 2.1 biliona litara vode. Slikovito predstavljeno to bi bilo 560 Olimpijskih bazena.

Dovoljno je reći, da takve njihove dvije pumpe istodobno radeći na jednoj lokaciji ispumpavaju oko 60.000 litara vode po satu. Statistički im je doseg oko 100.000 litara vode, no nisu smjeli koristiti maksimum kapaciteta zbog tla ispod, koji bi mogao naglo početi pucati, te napraviti veću štetu kućama okolo. Stoga, su morali biti vrlo pažljivi.

Poslije kafe, krenuli smo s njihovim posebnim kamionom „Kat 1“ koji može voziti kroz vodu, kako bismo obišli sva mjesta iz kojih ispumpavaju vodu, te kako bi oni izvršili ponovna mjerenja, kao i provjerili "odokativno"količinu larvi komaraca koje se u vodi mogu vidjeti kao crvene tačkice. Ovo je ono što ih trenutno najviše plaši, a čime će se baviti drugi stručnjaci. 

Temperatura je već bila viša, tako da nas je i kroz zatvorene prozore počeo okruživati vrlo neprijatan miris. Pokušajte samo zamisliti miris močvare s gasovima, buđom i leševima. Odmah su nas upozorili da je jači na ovom mjestu jer je prije postojala farma svinja, gdje ih se oko 10.000 ugušilo u vodi, prema njihovim izvorima.

S obje strane puta smo mogli vidjeti cijele enterijere izbačene na ulicu u obliku manjih deponija smeća od namještaja, kuhinja, stolarija i svih ostalih stvari što su mogle biti na prvim spratovima kuća. Odvoz smeća je još uvijek u toku.

Tačno se po linijama na kućama moglo vidjeti koliko visoko je bila voda. Na početku puta te linije su bile visoke oko pola metra, a poslije dva, a onda čak i više. 

Ono što je nekad bilo zeleno polje, sada je izgledalo kao površina spaljena muljem, dok smo s druge strane mogli vidjeti groblje, danas bez vode, no i ono je ranije bilo skroz prekriveno vodom.

A onda nas je zapahnuo najgori smrad ikad. Došao je s prizorom par mrtvih svinja zavezanih od stub saobraćajnog znaka Stop odmah na putu. Kad smo ih pitali zbog čega su još uvijek ovdje, rekli su nam kako im ovo nije trenutno najveći problemi, ali da ovo slikovito pokazuje da pravi problemi tek počinju.

Vraćajući se iz obilaska u bazu, izrazili su sreću što su mogli učiniti sve u njihovoj moći i pružiti pomoć za koju su obučeni i opremljeni, jer to je i njihova misija, bilo gdje na svijetu. Sada se nadaju da će radovi koji slijede ići kvalitetno i brzo, kako bi što prije sva pogođena područja poplavama bila sanirana i osposobljena za život tih stanovnika. Ali, svjesni su borbe koja je ispred svih.

Na kraju žele da se svi volonteri vrate sigurno kućama, svojim porodicama i ostalim obavezama.