Sarajevo: Sedina Muhibić, dijete SOS dječijeg sela, napadnuta zbog jakne s kockicama

Sa Sedinom smo tada razgovarali o njenom odrastanju u SOS dječijem selu, životu, talentima i ostvarivanju ciljeva.

Uspješna i talentirana / Životna priča Sedine Muhibić: Ponosna na život u SOS selu 

Rođena u Sarajevu 1991. godine, i ostavljena po rođenju, biva smještena u sarajevski dom Bjelave, a u SOS dječije selo dolazi tek u oktobru 1997 godine.

Sinoć je ova mlada djevojka na Facebooku otkrila kako je napadnuta u Sarajevu, u svom gradu, a povod su bile kockice koje je imala na sebi.

"U skoro punom tramvaju stajala sam i slušala muziku. Nisam ni shvatila da je u tramvaju haos zbog mojih kockica. U jednom momentu su mi gospođe prišle i rekle kako je u tramvaju neki divljak koji me želi ubiti, prebiti kad izađem iz tramvaja jer, kako kaže, 'šahovnici nije mjesto u Sarajevu', 'mrzi Hrvate', 'otkud mi hrabrost, treba me ubiti...', opisala je svoje šokantno iskustvo skijašica Sedina Muhibić (27).

Za Radiosarajevo.ba je kazala kako ne želi da ispadne žrtve ali da se ovakve stvari i mržnja isto tako ne bi trebale dešavati. 

"Prijetio mi je da će me ubiti, nisam znala jer sam imala slušalice na ušima, to su mi rekli ljudi koji su bili u tramvaju. Zamolili su me da ne izlazim iz tramvaja sama, čak su se pojedini ponudili da mi pomognu. Kada sam rekla da ću ovaj slučaj prijaviti policiji, povukao se", rekla nam je Muhibić.

Podsjetimo, iako je skijanje njena prva ljubav, fascinirana pričom o nastanku SOS dječijeg sela kao humanitarne organzacije, završila je Filozofski fakultet u Sarajevu na Odsjeku Pedagogija.

Svestrana, samostalna i uporna mlada Sarajka talenat koristi, kako je tada kazala za naš portal, kako bi ostvarila svoje ciljeve. Nakon poslane molbe Skijaškom savezu BiH, kako bi joj se pružila podrška, nikada nije dobila odgovor niti je uopće imala uvid da li je iko vidio njene mailove, odlučuje pronaći svoje mjesto u Hrvatskom ski savezu.

"S obzirom na to da pratim sve što je vezano za skijanje tako sam vidjela da će se obilježavati 50 godina skijanja pa sam odlučila da idem na to. Upoznala sam Tinu Maze, Janicu Kostelić, Alberta Tombu, preskočila ogradu i slikala se sa skijašima i uživala, upoznala sam dosta ljudi, iz svih zemalja. Po povratku odlučila sam se zahvaliti Hrvatskom ski savezu za kompletnu organizaciju i zamolila ih da iduće godina radim na ski trkama. Odmah sam dobila odgovor. Jednostavno, prepoznali su moju ljubav za skijanjem i obećali su mi sve. Dobila sam i ponudu iz Slovenije da radim s njima. Tek na kraju sam im rekla ko sam i da nemam roditelje. Planiram s hrvatskim savezom da ovo ostvarim. Želim ići u smjeru skijanja, a voljela bih raditi i u fondaciji američke skijašice Lindsey Vonn", rekla je tada naša sagovornica.