Legenda i historija sarajevske ljepotice: Magribija džamija je preživjela vjekove, požare i rat

Džamija Šejha Magribije nalazi se u sarajevskom naselju Marijin-Dvor. Izgrađena je polovinom XVI vijeka. Prema predanjima, džamiju je dao izgraditi šejh Magribija, koji je došao u Sarajevo zajedno s Isa-begom, osnivačem grada.

Iako je nekoliko puta kroz historiju Sarajeva devastirana, džamija opstaje do danas, a džematlije uz zanimljive historijske činjenice i datume, gaje priče o posebnim duhovnim iskustvima.

Kada je Eugen Savojski 1697. godine spalio Sarajevo, prema predanju, njegovi vojnici su u mahali Vinograd (današnje područje između Vratnika i Sedrenika u Starom Gradu) zarobili jednu Sarajku i odveli je u Budim, gdje je prodana u roblje.

Žena je tamo godinama služila svojim gospodarima, ali joj nikada nisu dozvoljavali da uđe u jednu zatvorenu kuću u dvorištu. Jednog dana, kada nikoga nije bilo, pronašla je ključeve i ušla unutra. U kući je zatekla drveni sanduk iznad mezara i kuburu. U strahu je pala pored kubure i izgubila svijest.

Tada se, prema legendi, pojavio starac s ahmedijom oko fesa koji ju je upitao ko je i odakle dolazi. Nakon što mu je ispričala da je iz Sarajeva, on ju je pitao zna li gdje je džamija Magribija. Kada je potvrdila da zna, upitao ju je da li bi voljela tamo biti. Na njen potvrdan odgovor rekao joj je da stane na njegovu nogu i zatvori oči. Kada ih je otvorila, našla se u Sarajevu, ispred Magribija džamije. Predanje kaže da je kasnije svakog petka dolazila u džamiju i učila dovu za Magribijinu dušu.

Ova priča jedna je od najpoznatijih legendi vezanih za Magribija džamiju, jednu od najstarijih i najpoznatijih sarajevskih džamija, smještenu na Marijin-Dvoru, u području koje je nekada bilo poznato kao Zagorica.

Na današnji dan 1992. godine, nakon granatiranja sa srpskih položaja, džamija je teško oštećena i zapaljena, a munara srušena do temelja.

Magribiju danas posjećuju i brojni turisti. Najčešći gosti dolaze iz Turske, arapskih zemalja, Malezije i Japana, a u posljednje vrijeme, posebno tokom ramazana, posjećuju je i migranti.

Prema historijskim izvorima, džamiju je podigao nepoznati šejh Magribija, koji je, prema predanju, došao u Sarajevo sa Isa-begom Ishakovićem, osnivačem grada. Smatra se da je bio pripadnik derviškog reda i porijeklom iz Magriba, naziva za sjevernu Afriku.

Džamija je kroz historiju više puta gorjela i obnavljana, a posebno 1697. godine tokom pohoda Eugena Savojskog, kada su od nje ostali samo zidovi i kamena munara. Ponovo je obnovljena 1766. godine.

Magribija je bila predmet interesovanja i stranih istraživača. Engleski učenjak sir Thomas W. Arnold, koji je posjetio Sarajevo 1929. godine, bio je posebno impresioniran njenom arhitekturom i drvenim detaljima. Tom prilikom je izjavio da sličnu gradnju i ukrase može vidjeti jedino u džamijama u Delhiju.

Danas je Magribija džamija ponovo obnovljena i predstavlja jedan od prepoznatljivih simbola Sarajeva. Džamija je svjedočanstvo otpornosti Sarajeva. Kroz požare, ratove i prijetnje rušenjem, ona je ustrajala kao simbol kontinuiteta i nade. 

Rekonstruisana je korištenjem kamena iz Fojnice i Hreše, dok su u stepenice ugrađeni dijelovi starog objekta, čime je sačuvan dio njene autentične historije.