Subvencioniranjem vrtića u KS-u majke bi dobile poticaj za zapošljavanje

"Zamislimo mladu ženu, koja se, recimo, zove Irma, i koja ima 32 godine. Irma se proteklih sedam godina posvetila odgoju dvoje djece, dvije djevojčice od 7 i 3 godine. Po zanimanju je frizerka, i nakon sedam godina Irma se pokušava vratiti na tržište rada. Ponuda koju Irma ima za novi početak u frizerskom salonu je 600 KM. Prosječna plata u Bosni i Hercegovini ove godine iznosi 849 KM, a prosječna plata u Irminom sektoru znatno je niža pa se ona smatra sretnom što je dobila ovu ponudu. Cijena produženog boravka za Irminu stariju kćerku iznosi 200KM, a cijena vtića za mlađu djevojčicu iznosi 180 KM. Ako na ovaj mjesečni iznos od 380 KM, dodamo cijenu radničkog mjesečnog kupona za javni prevoz (53 KM) te novac koji Irma potroši hraneći se van kuće (u minimalnom iznosu od 6 KM po danu), Irmina porodica dolazi do ispravnog zaključka da (gotovo) čitava Irmina plata odlazi na pokrivanja troškova njene odluke da se odvaži na izlazak iz kuće i ulazak u radnu snagu ove države", status je potpredsjednice Naše stranke i aktuelne zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Sabine Ćudić koji je pokrenuo lavinu komentara i odobravanja.

Vijećnici Naše stranke u općinskim vijećima u Kantonu Sarajevo izložili su inicijativu o subvencioniranju produženog boravka za djecu s poteškoćama u razvoju koja nije tretirana zakonom, objasnila je Ćudić.

Inicijativa Naše stranke, kako navodi Ćudić, nije samo socijalna mjera već i ekonomska. 

"Trenutno je u Kantonu Sarajevo više od 70.000 nezaposlenih osoba na birou. Od toga je više od 60 posto žena. Koliko nas košta svaka nezaposlena osoba i koliko državu opterećuje pružanje na primjer zdravstvenog osiguranja nezaposlenim osobama?
Ako uzmemo u obzir da bi Irma na ovu neto plaću u vidu doprinosa u penzioni i zdravstveni fond svaki mjesec uplaćivala više od 400 KM, onda naravno ne govorimo samo o Irminom interesu, već i interesu države da se Irma i više od 40.000 drugih nezaposlenih žena u Kantonu Sarajevo zaposle", pojasnila je Ćudić u statusu na Facebooku.

Prilikom posjete Dnevnom centru Dajte nam šansu nakon koje je i nastala ova inicijativa, članovi Naše stranke su se upoznali s izazovima s kojima se susreću porodice s djecom s poteškoćama.

Pred roditeljima djece s poteškoćama u razvoju nalaze se brojni zahtjevi koji iziskuju novac poput sesije kod logopeda koja košta 20 KM, plaćanje asistenta u nastavi, te brojni drugi troškovi.

U nemogućnosti finansiranja svih potreba za djecu s poteškoćama u razvoju, roditelji djecu ispisuju iz vrtića zbog čega nema inkluzije što dodatno utječe na psihološko-fizičko zdravlje djece, pojasnio nam je vijećnik Naše stranke u Općini Novi Grad Vernes Ćosić.

Kako je naveo Ćosić, roditelji su im i sugerirali na ovaj problem te su bili oduševljeni inicijativom, ali ona nije naišla na pozitivne reakcije kod ostalih vijećnika u Općini Novi Grad.

"Vijećnici su to pravdali da produženi boravak nije zakonski obavezan. Nadamo se da će bar lokalne zajednice i kantoni naći način za finansiranje produženog boravka djeci sa poteškoćama u razvoju", rekao nam je Ćosić. 

U ostalim općinskim vijećima u Kantonu Sarajevu ova inicijativa tek treba biti prezentirana, stoga ostaje da se vidi kakve će biti reakcije.

"Ako se desetinama hiljada žena 'ne isplati" zaposliti - kako da podržimo, ohrabrimo i omogućimo zapošljavanje žena? Tako što ćemo ciljano i strateški subvencionirati i finansirati one segmente brige koja tradicionalno pada na žene - briga za djecu i iznemogle roditelje. Zato ovdje ne govorimo isključivo o socijalnim politikama već o razvojnim politikama koje će doprinijeti da se, naravno, kako žene tako i muškarci finansijski osamostale te omoguće dostojanstven život sebi i svojim porodicama. Ne možemo raditi i biti produktivni dok nas briga o djeci i roditeljima košta više nego što na početku možemo zaraditi. Zato govorimo o subvencioniranom i kvalitetnom vrtiću i produženom boravku na kojima ćemo insistirati i u općinama i u kantonu", zaključila je Ćudić.

Predložena inicijativa bit će samo jedna od mjera koje Naša stranka planira uvrstiti u ekonomski program 2018. godine, a nastojat će se zalagati za kvalitetnija i subvencioniranu zaštitu za određene kategorije poput djece, starijih i iznemoglih, rekla nam je još Sabina Ćudić. 

Također, razmatrat će se i na koje kategorije će se odnositi subvencije, do koje plaće itd.

Grad Zagreb je na sličan način riješio pitanje subvencioniranja vrtića, odlučivši da teret krize rasporede što racionalnije i pravednije, vodeći računa da porodice s najnižim primanjima plaćaju najmanje,  a da oni koji imaju više i plaćaju više.

Povećavanjem subvencija za privatne i vjerske dječje vrtiće Zagrepčani su osigurali da se kapaciteti maksimalno iskoriste i da sva zagrebačka djeca imaju mogućnost upisa u dječiji vrtić i jaslice.

Tim ustanovama osiguravali su sredstva za redovni desetosatni program predškolskoga odgoja (odnosno program kraćeg trajanja za djecu s teškoćama u razvoju) po upisanom djetetu s prebivalištem na području Grada Zagreba.

Mjesečni iznos sufinansiranja po djetetu iz proračuna Grada Zagreba isti je kao i za gradske vrtiće – od 1.300 do 1.750 kuna – ovisno o prihodima pojedine porodice, naveli su iz Grada Zagreba.

U susjednoj Srbiji je u nekoliko gradova pokrenut projekt subvencije predškolskih ustanova, poput Kragujevca i Čačka u kojima se pored gradskih finansiraju i privatni vrtići.

Oba grada su razvila model sufinansiranja po kome se novac iz gradskih budžeta prebacuje direktno na račun privatnih predškolskih ustanova, dok roditelji plaćaju samo razliku do pune cijene.

Podaci Ministarstva prosvjete za teritoriju Srbije bez Vojvodine, govore da je broj verificiranih privatnih predškolskih ustanova sa 33 u 2015. godini, skočio na 99 u 2016, a u prvih nekoliko mjeseci 2017. godine još 28 ustanova je dobilo dozvolu da primi djecu u svoje objekte.

Ipak, to ne znači da svi koji su su dobili „verifikaciju“ ispunjavaju i uvjete propisane paravilnicima koji reguliraju ovu oblast.

U Kragujevcu je za ovu namjenu budžetirano 120 miliona dinara, a u Čačku 40 miliona dinara, samo za 2017. godinu. 

Ipak, prema navodima srbijanskih medija cijeli sistem stoji na klimavim nogama. Naime, nijednim članom Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju ne predviđa mogućnost da se privatni vrtići dotiraju iz javnih sredstava, stoga su općine sprovele svojevrsnu „pravnu gimnastiku“ - ne sufinansiraju se privatni vrtići, već se pomaže porodicama s djecom.