Kontejnerizacija ljudskih prava

U udarnim terminima prije večernjega dnevnika i u ovim prazničnim danima po francuskim, kako privatnim, tako i nacionalnim televizijskim kanalima, prikazuje se reklamna kampanja (ne)vladine organizacije “Reporteri bez granica (RSF)”.

Piše: Andrej Đerković za Radiosarajevo.ba

U krupnom planu je kontejner. Kako je snimak ubrzan, smjenjuju se noći i dani, te u OFF-u ide glas koji govori: "U ovom kontejneru od 14 m2, temperatura se može spustiti i do -40 Celzijevih stupnjeva i podići se i do 50 Celzijevih stupnjeva. Naravno, u njemu se ne nalazi nikakav teret, no nije prazan. U njemu je već 12 godina zatvoren jedan novinar. Donirajte. Pomozite nam da spasimo neovisno novinarstvo".

Kampanja se naslanja na situaciju eritrejsko-švedskog novinara Dawita Isaaka, koji je zatvoren još od 2001. godine. Dawit Isaak je u Švedsku izbjegao 1987. godine, te je švedsko državljanstvo dobio 1992. godine. Kada je Eritreja stekla neovisnost, Isaak se vratio u domovinu gdje je počeo raditi kao novinar za dnevnik Setit, gdje je na kraju, postao i suvlasnik novina. Pod optužbom da je izdajnik i da je pomagao reformiste, uhapsila da je 2001. godine eritrejska režimska policija. Kontejner iz kampanje, simbolično predstavlja vid torture tajnog zatvora Eiraeiro u kojem je Isaak zatvoren, gdje se zatvorenici stavljaju u kontejnere po nekoliko dana kao neka vrsta samice.

Naslov kampanje "Ovo nije kontejner, ovo je zatvor" (Ceci n'est pas un container, c'est une prison) se veoma jeftino naslanja na čuvenu sliku belgijskog slikara nadrealizma Renéa Magrittea, pod nazivom: "La trahison des images", na kojoj je naslikana lula, te ispod nje na platnu piše: "Ceci n'est pas une pipe.”, na našem jeziku "Ovo nije lula".

Ovdje nije problem humani gest kampanje čiji je cilj oslobađanje jednog ljudskog bića iz nehumanih zatvorskih uvjeta i uopće dokazivanja njegove nevinosti, jer u Isaakovoj domovini Švedskoj, još od njegovog hapšenja traje kampanja podrške, kako na nogometnim utakmicama, tako i u novinama, kao što je akcija iz 2009. godine, kada je pet najvećih dnevnih novina u Švedskoj: Aftonbladet, Expressen, Dagens Nyheter i Svenska Dagbladet, na svojim naslovnim stranicama publiciralo molbu za oslobađanje Isaaka.

Problem je taj prokleti kontejner, njegova medijska (zlo)uporaba od RSF-a, samozvanih branilaca neovisnog novinarstva i taj OFF glas koji govori o (ne)postojećem teretu. 

U kontejneru istih dimenzija, a da ne vide svijetlo dana, se u ovom trenutku kao ilegalni TERET prevoze stotine i stotine imigranata i prognanika iz ratnih područja Sirije, Iraka, Afganistana, Libije, u nadi da će se domoći Velike Britanije. U zatvorenom kontejneru istih dimenzija koji je došao iz Magrittove Belgije, u luci Tilbury na istoku Engleske, prije nekoliko mjeseci pronađeno je trideset pet osoba s Indijskog potkontinenta, među kojima je bila i jedna mrtva.

U kamionske kontejnere istih dimenzija u francuskim lukama Dunkerque i Calais u nadi da pređu kanal La Manche, svakodnevno se pokušavaju krišom ubaciti stotine i stotine afričkih imigranata, porijeklom baš iz Eritreje i iz susjednog Sudana.

U kontejnerima istih dimenzija stotine i stotine imigranata iz Kine se sakrivaju na onim istim minusima ili plusevima navedenim u spotu, na brodovima koji koji plove prema lukama na Zapadnoj obali američkog kontinenta, kao što su Los Angeles, Long Beach i Seattle.

Takvi kontejneri nisu dio njihove novinarske zadaće, osim kada se "teret" iznese u crnoj plastičnoj vreći. Tereti takvih kontejnera su nešto što njihov osnivač i donedavni predsjednik Robert Ménard, naziva ljudskim viškom i koji javno kaže da u Francuskoj ima previše imigranata (prema njemu, većinom muslimana).

I na kraju, slušajući opet onaj OFF glas, koji kaže: "U njemu je već 12 godina zatvoren jedan novinar", na početku godine u kojoj obilježavamo dvadesetu obljetnicu zvaničnog završetka rata u BiH (koji tada nažalost još uvijek nije prekinuo opsadu Sarajeva), možemo samo da podsjetimo RSF da su tu u pravu! Neovisno novinarstvo koje oni (čast izuzecima) predstavljaju i JESTE zatvoreno, ne 12, već skoro 23 godine u jednom od kontejnera koji su bili postavljeni u sklopu protusnajperske zaštite po Sarajevu. Zatvoreni ste u onom UN kontejneru na Skenderiji (jednom od scenskih rekvizita Mitterandovog "humanitarnog spektakla" koji ste voajerski podržavali skoro četiri godine) na kojem je netko cinično dopisavši: forgiven, stvorio kultni grafit koji je glasio: UNforgiven!

Čitajući sve one ratne i ove poratne godine, vaša "neovisna" zapažanja o domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini i tragičnoj opsadi Sarajeva i slika koju ste (nažalost) stvorili, niti vam je oprošteno, niti ste se sami moralno pokušali "osloboditi" predrasuda i neznanja koje vas je vodilo i nažalost i dalje vas vodi, kada pišete o istom. Aferim.