Godina u kojoj smo zabrinuli Togo

Godina ničega – tako je 2012. u jednoj od svojih kolumni opisao naš stalni suradnik Ahmed Burić. Teško je zaista sjetiti se pozitivnih društvenih procesa i političkih događaja iz protekle godine. Država bez vlade, entitet s nestabilnom vladom, pad proizvodnje, porast dugovanja, separatistička retorika. Na kraju godine, još smo dalje od Evropske unije i, što je mnogo opasnije, udaljeniji smo jedni od drugih.

Situacija je bila tako dramatična da se na sjednici Generalne skupštine UN-a oglasio i zabrinuti predstavnik afričke državice Togo.

Jedan je zamjenik jednog ministra otvoreno nabio na k…c, a u zgradi državne vlade otvoren je butik. Jedan je državni službenik jednu zastupnici nazvao droljom, a jedan je ministar narodu poručio da ne jede ako nema para. Jedan je kandidat za načelničko mjesto pornografijom pokušao privući glasače; možda je on bio i najiskreniji političar ove godine.

Padaju vlade

Političku 2012. pamtit ćemo po mukotrpnim formiranjima vlasti i munjevitim rušenjima formiranih vlada. U godinu na izmaku država je ušla bez vlade, Vijeća ministara, koje je, prema svim mjerilima, trebalo biti formirano još u prvom kvartalu 2011. Vijeće je, ipak, 15 mjeseci nakon izbora, formirano a na njegovo je čelo postavljen Vjekoslav Bevanda, kadar HDZ-a. Formiranju državne vlade prethodili su veliki politički sukobi dviju nominalno socijaldemokratskih partija u BiH: SNSD Milorada Dodika i SDP Zlatka Lagumdžije. Dvije su to stranke koje su 2010. bile statistički pobjednici izbora, ali u ovakvom političkom sistemu pobjednici ne mogu sami određivati formiranje vlasti. Petnaest je mjeseci nepovratno izgubljeno, produbljeno je međuetničko nepovjerenje, privreda je dodatno stagnirala i porastao je društveni pesimizam. Nakon 15 mjeseci teških riječi, svađa i sporenja, SDP i SNSD danas su dvije stranke koje složno rade zajedno u državnoj vlasti.

Državnu vlast nakon samo par mjeseci čekao je novi remont. Pukla je crveno-zelena koalicija SDP-a i SDA, nisu se mogli usuglasiti oko državnog budžeta. SDP je odlučio izgurati SDA iz svih vlada koje su zajednički formirali a na mjesto SDA trebao je doći SBB Fahrudina Radončića.

Odluka je bila laka, ali proces promjene političkog partnera još uvijek traje. Na državnom je nivou vlast promijenjena tek nakon nekoliko mjeseci, uz pomirenje ljutih protivnika SDP-a i HDZ-a Dragana Čovića. Potpisao je lider SDP-a sporazume i sa Dodikom i Čovićem, a upravo će ga ti sporazumi koštati unutarstranačkih podjela i odlaska nekih od najvažnijih ljudi, među prvima Željka Komšića.

Formirali su SDP i SBB vlasti i nekim kantonima, ali te vlade opet padaju, prvo ova sarajevska, gdje je SDA uspostavila vlast s nekoliko manjih stranaka, ali uz pomoć zastupnika SDP-a koji su otkazali poslušnost svojoj stranci.

Najveća drama međutim još uvijek traje. Novi politički partneri: SDP, SBB i dva HDZ-a ne mogu pronaći legalan način kako da smijene ministre SDA iz Vlade FBiH. U Parlamentu imaju većinu, ali predsjednik Federacije BiH Živko Budimir (HSP BiH) već pola godine tvrdoglavo odbija smijeniti ministre koji zaista ne uživaju podršku parlamentarne većine.

Tako na kraju godine državna vlada radi onako kako hoće Milorad Dodik, federalna vlada ne radi ništa, jer ne može, a kantonalne se vlade bave smjenama i međustranačkim sukobima.

Odlazak Komšića i njegova nova stranka

Najpopularniji političar u državi, član Predsjedništva BiH Željko Komšić, godinama je važio za najvećeg aduta popularnosti SDP-a. Međutim, u martu 2012. odjeknula je vijest: Komšić podnio ostavku na sve funkcije u SDP-u. Iako je odluka brzo povučena i Komšić dobio uvjeravanja od Zlatka Lagumdžije da se ovaj neće kandidirati za stranačkog lidera na narednom Kongresu, jasno je danas da je to bio početak odlaska Željka Komšića.

U julu je Komšić definitivno napustio SDP, ogorčen sporazumom Lagumdžije i Čovića o provedbi presude Sejdić – Finci, koji prema njegovoj ocjeni, ali i analizi nevladinih organizacija dodatno cementira diskriminaciju pripadnika nekonstitutivnih naroda.

Komšić je najavio i osnivanje nove stranke, u koju će sigurno preći mnogo nezadovoljnih SDP-ovaca. Uveliko se radi i na formiranju građanskog bloka za Izbore 2014., koji će uz Komšićevu i Našu stranku okupiti još nekoliko manjih stranaka.

Negiranje genocida, negiranje države

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i vođa SNSD-a, nastavio je sa svojom politikom sustavnog negiranja genocida u Srebrenici. Na komemoraciji žrtvama 11. jula u Potočarima, bio je tek njegov savjetnik, a novi predsjednik Srbije, radikal-naprednjak Tomislav Nikolić nije pošao stopama Borisa Tadića, koji se u Srebrenici poklonio žrtvama.

Uporedo s negiranjem genocida, osokoljeni sve dubljim podjelama među bošnjačkim političarima, političari iz Republike Srpske, otvorenije nego ranije, bez imalo sustezanja, svako malo izjavljuju da je Bosna i Hercegovina nemoguća, da je ne vole i da je za njih Republika Srpska država.

Iako Tomislav Nikolić i Milorad Dodik otvoreno priznaju da se baš i ne vole, složni su po pitanju retorike osporavanja državnosti Bosne i Hercegovine i negiranja genocida u Srebrenici.

Glasaću za Srebrenicu

Upravo je konstantno negiranje genocida od strane najviših dužnosnika Republike Srpske bilo motiv pokretanja građanske inicijative Glasat ću za Srebrenicu. Naime, promjenom Izbornog zakona na lokalnim izborima u Srebrenici više ne mogu glasati svi oni koji su tamo imali prebivalište prije rata. Tako je pokrenuta velika akcija preregistracije birača kako bi se spriječio izbor negatora genocida. Akcija je uspjela, za načelnika Srebrenice izabran je nezavisnih kandidat Ćamil Duraković, ali je njegova pobjeda mjesecima nakon izbora osporavan. Ipak, Durakovićeva pobjeda je priznata, ali je u Srebrenici formirana većina koja uključuje sve stranke, pa i SNSD Milorada Dodika.

Nastavak ove inicijative je koalicija Prvi mart, čiji je cilj da za izbore 2014. u RS-u registriraju dovoljno birača, onih koji su tamo živjeli prije rata, kako bi se zaustavilo konstantno osporavanje države i negiranje genocida. Na čelu je ove inicijative i akcije Glasaću za Srebrenicu Emir Suljagić, bivši SDP-ovac, bivši ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo, koji je preživio genocid u Srebrenici.

Bošnjaci i Bosanci

U 2011. godini, kada je većina zemalja svijeta obavila popis stanovništva, u našoj su zemlji trajale političke rasprave o Zakonu o popisu. Zakon je konačno usvojen, ali će Popis biti održan tek 2013., da li u aprilu, kako to najavljuju nadležne institucije, ili u oktboru kako to preporučuje EUROSTAT. Međutim, tehnička izvodivost nije najveća tema u kontekstu Popisa. Formulacije o etničkoj pripadnosti u popisnici i dileme o bošnjaštvu i bosanstvu okupiraju javnost već mjesecima. U maju se skupina nevladinih organizacija oglasila povodom diskriminatornog upitnika, koji nije uključivao odrednice ateist i agnostik u pitanju o vjeroispovijesti, i koji nije davao dovoljno prostora da se jasno upiše Bosanac i Hercegovac, pod etničku/nacionalnu pripadnost. Pritisak nevladinih organizacija je uspio i treba na to gledati kao na jednu od rijetkih pravih pobjeda građanskog aktivizma u godinama kada su profesionalizirane nevladine organizacije potpuno otuđene od građana.

U svjetlu popisa nanovo je otvorena dilema i pitanje o bosanstvui bošnjaštvu. Sve je jači neformalni pokret građana koji se hoće izjasniti kao Bosanci i Hercegovci. Nasuprot njima stoje Islamska zajednica, značajan broj intelektualaca i koalicija nevladinih organizacija Bitno je biti Bošnjak. Glavne su teze zagovornika bošnjaštva da će se drukčijim izjašnjavanjem Bošnjaci dodatno politički ugroziti, u trenutku kada konačno imaju pravo da se slobodno izjasne na Popisu.

Novi poglavar Islamske zajednice

U ovoj je godini Islamska zajednica, nakon 19 godina, dobila novog poglavara. Za nasljednika Mustafe ef. Cerića izabran je Husein ef. Kavazović, doskorašnji tuzlanski muftija. Kavazović je u svojim javnim nastupima jasno kazao da će se posvetiti jačanju islamske zajednice unutra, obrazovanju i većem učešću žena u strukturama IZ. Za razliku od Cerića, koji je često izazivao skandale svojom pretjerano političkom retorikom, Kavazović je u javnim nastupima odmjeren i otvoreno priznaje greške Islamske zajednice i nije sklon, poput Cerića, anatemisati javne djelatnike kao islamofobe. Kavazovićev mandat trajat će sedam godina.

Pobjede nacionalnih stranaka

Lokalni izbori ove godine nisu bili samo prilika da se izaberu nova rukovodstva lokalnih zajednica nego i način da glasačko tijelo iskaže (ne)zadovoljstvo radom političkih partija. Velike su padove doživjele stranke-pobjednice iz 2010., SNSD i SDP, a veliki rast bilježe SDA i SDS. Mnogi su rast nacionalnih stranaka olako ocijenili kao povratak u 90-e, ali ipak, SDS i SDA danas daleko su od politike s početka rata, i mnogo su bliže pomirbenom i konstruktivnom djelovanju nego li neke druge, nominalno lijeve partije. Zabilježena je izlaznost veća nego na svim ranijim lokalnim izborima, ali je opet jako nizak broj žena u vlasti. Bosna i Hercegovina dobila je prvu pokrivenu načelnicu, Amru Babić u Visokom.

Daleko od Evrope

U 2013. nastavit ćemo živjeti u zemlji koja ustavno diskriminira sve svoje građane koji se ne izjasne kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Probijeni su svi rokovi za provedbu presude Sejdić – Finci, a neki od prijedloga (naprimjer, SDP-HDZ) daleko su od stvarnog rješenja ustavne diskriminacije. Godine prolaze a naša je zemlja sve dalje od Evropske unije, na indeksima bijede ispod smo Afganistana, a samo nas Makedonija spašava da ne zabilježimo najveću nezaposlenost u Evropi.

Zbog lažnih azilanata iz Srbije i BiH, mnoge evropske države traže da nam se ukine bezvizni režim, što, nažalost, po svemu sudeći, vrlo vjerovatno neće ostati samo na nivou političkih prijetnji.

U godini najvećih političkih kriza najveća je bila i šutnja međunarodne zajednice. Visoki predstavnik se rijetko oglašavao, a svojim izvještajem pred Vijećem sigurnosti UN-a, ponovo je izazvao bijes Milorada Dodika i političara iz Republike Srpske.

Konstruktivnog i odlučnog postupanja međunarodne zajednice više nema: zemlja je prepuštena političarima koji otvoreno priznaju da se koalicije sklapaju sa onima koji daju bolju ponudu.