EUzičke razglednice: Evropljani saksofonisti

U današnjim EUzičkim razglednicama predstavit ćemo nekoliko istaknutih evropskih jazz saksofonista. 

Lars Gullin (1928. – 1976.) bio je švedski saksofonista, kompozitor i pijanista koji je je radio pod utjecajem američkog "cool jazza", a u svoju svirku ubacivao je i elemente švedskog folklora što mu je davalo prepoznatljivost. Kao dijete je bio virtuoz na harmonici, kasnije profesionalni pijanista, ali je igrom slučaja 1949. otkrio da je bariton saksofon instrument za njega. Nakon što je kao član Arne Domnérus’s septeta svirao u najboljim klubovima u Stockholmu, snimao s gostujućim zvijezdama kao što su James Moody, Zoot Sims i Clifford Brown, 1954. dobiva nagradu magazina Down Beat za najboljeg debitanta. Počinje snimati za Atlantic Records s vodećim američkim jazzistima, a njegov posljednji zapažen album je Aeros aromatic atomica suite iz 1973.

Mlad je preminuo od srčanog udara, za koga se smatra da je uslijedio od posljedica dugogodišnje ovisnosti o metadonu. 

Juhani Aaltonen (1935.) finski jazz saksofonista i flautista, je počeo svoju profesionalnu karijeru krajem '50-i­h, studirao je flautu na Sibelius Akademiji i usavršavao se na Berklee College of Music. Nakon povratka u Helsinki i učestvovanja u raznim projektima '60-i­h, prvi solo album, Etiquette, objavljuje 1974. godine. Bio je vođa raznih sastava u formatu dua, tria, kvarteta, sarađivao je UFO Big Bandom, Jan Garbarekom, Charlie Marianom... I u poznim godinama je aktivan, tako da je 2009. objavio album Conclusions.

Toon Roos (1964.) je holandski saksofonista i kompozitor koji je već s 19 godina imao zapažen nastup na North Sea Jazz Festivalu. To mu je otvorilo vrata za brojne nastupe u zemlji i inostranstvu, a sa svojim Toon Roos Quartetom prvi album First Impression izdaje 1984. godine. Na početku karijere dobiva nagradu Wessel Ilcken Prijs, a konzervatorij u Roterdamu završava 1985. godine. Posljednji studijski album mu je Angel Dance iz 2011. U zadnje vrijeme s nekim istaknutim holandskim muzičarima radio je tribute koncerte u čast svog omiljenog banda iz mladosti Steely Dan.

Stefano di Battista (1969.) je italijanski sopran i alt saksofonista koji je počeo svirati pod utjecajem Art Peppera. U svojim dvadesetim godinama nastupa u Parizu, a od 1997. postaje vođa sopstvenog orkestra. Prvi album za Blue Note A Prima vista izlazi mu 1998. Objavio je 12 albuma, a posebno je interesantan njegov tribute album iz 2004 godine Parker’s Mood (Blue Note).