Ko je Zdravko Šagolj Piske: Naređivao progone civila, paljenje bošnjačkih kuća, ugostio Juku Prazinu

Bivši zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Zdravko Šagolj "Piske" osuđen je na šest godina zatvora zbog učešća u velikoj operaciji krijumčarenja kokaina preko Luke Ploče.

Kako je objavio portal Istraga.ba, Sud Bosne i Hercegovine je 14. maja donio prvostepenu presudu kojom je Šagolj proglašen krivim za neovlašteni promet oružjem, vojnom opremom i proizvodima dvojne namjene, neovlašteni promet opojnim drogama te nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija. Izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina, a oduzeta mu je i imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnih djela.

Brigada ‘Herceg Stjepan’

Međutim, iza ovog "zapovjednika" ostali su i ratni krvavi tragovi. Naime, ime Zdravka Šagolja nerijetko se pominjalo i u sudnici Haškog tribunala, posebno u predmetu "Prlić i ostali", koji se odnosio na udruženi zločinački poduhvat tokom međunarodnog oružanog sukoba.

"Tokom mjeseca septembra 1992. formirana je Brigada ‘Herceg Stjepan’ HVO-a, čiji je zapovjednik od oktobra 1992. do juna 1993. bio Zdravko Šagolj, za područje Jablanice i Konjica, a u općini Jablanica formirana je 3. bojna ‘Mijat Tomić’ u sastavu Brigade ‘Herceg Stjepan’ HVO-a. Brigada ‘Herceg Stjepan’ i 3. bojna ‘Mijat Tomić’ bile su u sastavu Operativne zone Jugoistočna Hercegovina, pod zapovjedništvom Mile Lasića. Vijeće, međutim, napominje da su u aprilu 1993. Brigada ‘Herceg Stjepan’ i 3. bojna ‘Mijat Tomić’ svoje redovne izvještaje slale i zapovjedništvu Operativne zone Jugoistočna Hercegovina i zapovjedništvu Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina", navodi se u prvostepenoj presudi u predmetu "Prlić i ostali", koja je kasnije potvrđena.

"Osim toga, oba zapovjednika bila su povezana s razvojem događaja u općini Jablanica u aprilu 1993. godine, što konkretno potvrđuju izvještaji Željka Šiljega, zapovjednika Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina, upućeni Milivoju Petkoviću, načelniku Glavnog stožera, u kojima se govori o situaciji na terenu u Sovićima i Doljanima. Vijeće nije moglo utvrditi kakvu je tačno ulogu odigrao Željko Šiljeg u događajima u općini Jablanica u aprilu 1993. godine, no, s obzirom na izvedene dokaze, konstatuje da su tokom sukoba u aprilu 1993. u općinu Jablanica stizala pojačanja u ljudstvu i municiji iz Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina", dodaje se.

Prema navodima presude, upravo je Šagolj tražio pojačanje od Glavnog stožera HVO-a, zapovjedništva Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina i zapovjedništva Operativne zone Jugoistočna Hercegovina za područje doleine Jablanice, gdje se nalaze sela Sovići i Doljani. Piske je zahtijevao da "počnu djelovati prema ranijem dogovoru – odmah". Ove aktivnosti bile su koordinirane s Mladenom Naletilićem Tutom, koji je pred Haškim tribunalom osuđen za ratne zločine.

Prema pisanju uglednog ratnog reportera Šefke Hodžića (knjiga Operacija Jesen '94), pripadnici HVO-a, ali i Hrvatske vojske napali su  Soviće i Doljane 17. aprila 1993. godine i tada, ali i narednih dana ubili 18 Bošnjaka (neke i kao zatočenike logora "Heliodrom"), svo civilno stanovništvo zatočili, pa deportirali, porušili obje džamije i sve bošnjačke kuće.

Izvještaj predstojnika Ureda obrane HVO-a općine Jablanica Marka Rozića, upućen Odjelu obrane tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 23. aprila 1993. godine, svjedoči da su tokom spomenute operacije "čišćenja" (doslovno je tako naveo jedan zapovjednik) najmanje 94 muškarca "otpremljena za Ljubuški", dok su 422 žene i djece protjerani prema Gornjem Vakufu.

"Do sada je pokopano sedam vojnih obveznika koji su poginuli, a pripadaju Armiji RBiH Sovići. Nakon prestanka sukoba na ovim terenima zapaljene su sve muslimanske kuće te srušene dvije džamije po zapovijedi visokih zapovjednika", naveo je Rozić.

Prema ranijem svjedočenju Mustafe Šampe, čiji je brat Salem ubijen u ovom zločinu, iz grupe zatočenih kasnije je još pet zarobljenih mještana Sovića ubijeno u logoru "Heliodrom" ili je korišteno kao "živi štit" u Mostaru.

O djelovanju Šagolja reporter Hodžić izvještavao je još u jesen 1993. godine. U tekstu objavljenom u Oslobođenju u septembru 1993. godine naveo da je, nakon što su iz 15 sela u dolini Neretvice protjerani bojovnici HVO-a predvođeni Zdravkom Šagoljem, ovaj kraj postao utočište za brojne izbjeglice iz Hercegovine.

"Do prije dva mjeseca Kostajnica je bila leglo ustaškog zla u konjičkom kraju. Iz zgrade u kojoj je bio smješten Štab brigade HVO-a ‘Herceg Stjepan’, njen zapovjednik Zdravko Šagolj Piske naređivao je svojim bojovnicima da napadaju borce Armije BiH, pale muslimanske kuće u Neretvici te hapse i progone muslimanske civile. Tu je ugostio i Juku Prazinu, odnosno sada Juru Bobana, kada je bježao s Igmana. Shvativši da se nalazi u okruženju jedinica Armije BiH, Piske je izdao naredbu...", pisao je tada Hodžić.

Podsjetimo, kako je Istraga.ba objavila u novembru 2024. godine, Zdravko Šagolj je uhapšen nakon zapljene 500 kilograma kokaina u Luci Ploče 2021. godine. Tri i po godine kasnije, analizom prepiski iz aplikacije Sky otkriveno je da je droga pripadala međunarodnoj kriminalnoj grupi na čijem je čelu bio srbijanski državljanin Borislav Plavšić.

Europol je dostavio podatke policijskim agencijama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Slovačkoj, Grčkoj i Ekvadoru, nakon čega su uslijedila hapšenja. U Bosni i Hercegovini glavne mete istrage bili su Zdravko Šagolj i Branko Zelenika iz Laktaša.

Odgovornost pravosuđa

Kako je moguće da je osoba čije se ime više puta spominje u presudi "Prlić i ostali", a koja se dovodi u vezu s teškim zločinima nad civilima tokom rata, godinama bila na slobodi i nesmetano se bavila međunarodnim krijumčarenjem droge?

Priča o Zdravku Šagolju "Piske" otvara brojna pitanja o radu pravosuđa u Bosni i Hercegovini i odnosu prema ratnoj prošlosti. Kako je moguće da, uprkos brojnim navodima iz haških presuda, svjedočenjima i medijskim izvještajima, njegova ratna uloga nikada nije bila predmet ozbiljne pravosudne obrade, dok je istovremeno, očito je, bio dio međunarodne mreže za šverc narkotika?

Takvi slučajevi ostaju mrlja na bh. pravosuđu i dodatno produbljuju nepovjerenje javnosti u institucije koje bi trebale osigurati pravdu za žrtve i jednak tretman pred zakonom za sve.