Zanat srca i ruku po kojem je bh. selo poznato: Znate li šta je čibučarstvo?

U selu Goduša, nedaleko od Visokog, krije se stari zanat koji virtuozi za rukotvorine od drveta koji stotinama godina drvo pretvaraju u umjetnost.

S obzirom na to da je čibuk, pomagalo za pušenje cigarete, bio najdominantniji proizvod koji izlazi iz njihovih radionica po njemu su ih i prozvali, a i danas im je to zvanični naziv, te u ovom selu koje broji oko 300 domaćinstava, svaka kuća ima nekoga ko se bavi čibučarstvom.

Čibučarstvo, kao dio nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine, uvršteno je i u UNESCO-ovu enciklopediju starih zanata, zajedno s još dva visočka zanata.

Za Udruženje Mapa Kulture, govorio je Vehab Halilović, te je podijelio priče o svom djetinjstvu, procesu u zanatu, te ljepoti stvaranja.

"Teško je reći kad sam tačno napravio prvu frulu samostalno", prisjeća se Vehab, "ali znam da je to bilo u djetinjstvu. U to vrijeme su se znali našaliti na račun Godušana, govoreći kako smo mi jedini koji radimo pravo – jer ako ne radiš precizno, ode frula, a može i ruka nastradati."

"Čak i oni koji nisu napravili čibuk, a jesu frulu i oni su čibučari", kaže Vehab.

Čibučarstvo nije samo proces umjetnosti, već i stvarna kulturna vrijednost i tradicija koja povezuje generacije ljudi.

"I u Njemačkoj će te naći da se pravi frula. Kuriozitet je da se jedan cijeli kraj od 300 porodica bavi samo ovim", rekao je.

"Uglavnom prije agresije su se radile tri ili četiri rukotvorine, najčešće frule, čibuci, češljevi od goveđeg roga. Svaki čibuk iz Goduše nosi pečat majstora u rezu i detaljima koji ga prate", poručio je, te dodao da se manji broj ljudi bavi ovim zanatom, ali nema straha od izumiranja zanata.

"Preuzimaju i mlađi ovaj zanat", zaključio je Vehab.