Ustaški zlikovci žive u Mostaru: Budakovom do ulica Jure Francetića i Rafaela Bobana

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić na današnjoj komemoraciji posvećenoj 27. januaru, Međunarodnom danu sjećanja na žrtve Holokausta u sarajevskoj Jevrejskoj općini podsjetio je na strašnu istinu da i 74. godine nakon progona Jevreja diljem Europe u našoj državi i dalje postoje političke opcije koje se ne odriču nacističkog naslijeđa.

Piše: Faruk Vele

„Tako u Mostaru, zahvaljujući tim politikama ulice nose imena po učesnicima u Holokaustu... Zbog toga, da bi sve te žrtve imale smisao, želim da vjerujem da će sjećanje na patnju žrtava 'Aušvica', i sve druge žrtve monstruoznih umova, biti nauk novim generacijama da odbace ideologije koje počivaju na segregaciji, netoleranciji, nepoštivanju i nebrizi za drugog i drugačijeg“, naveo je član Predsjedništva BiH.

Ostavština Mije Brajkovića

Zanimljivo da su uoči 27. januara sa tzv. Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru ponovo odaslane poruke historijskog revizionizma, negiranja presude Haškog tribunala u slučaju „Prlić i ostali“, koja je razotkrila jedan novi oblik fašizma i užasnih zločina.

A kako i ne bi kada i danas HDZ-ova vlast u Mostaru svim sredstvima štiti ulice ustaških zločinaca i sluga fašizma.

Odluke o preimenovanju ulica i trgova u Mostaru simbolično je 15. februara 1995. godine (Mostar je oslobođen 50 godina ranije, 14. februara 1945., i to ulaskom jedinica 26. dalmatinske divizije) i 26. maja 1995. godine potpisao predsjednik Općinskog vijeća, tadašnje Općine Mostar, mr. Mijo Brajković.

U komisiji koja je donijela sramne nazive ulica bili su veoma zanimljivi likovi: Jadran Topić (nekadašnji nogometaš FK „Velež), predsjednik komisije, te članovi don Luka Pavlović, fra Tomislav Pervan, Nikola Mandić, Ante Aleksić, Marin Topića, Srećko Vučina, Mile Puljić, Anđelko Zelenike i Ivan Kordić.

Šira bosanskohercegovačka javnost malo zna o tome, ali je činjenica da, dok lideri HDZ-a i SNSD Dragan Čović i Milorad Dodik paktiraju protiv interesa države BiH, dio ulice pjesnika Alekse Šantića je presječena! Drugi dio ulice, prema Silosu i Centru II, umjesto po divnom Aleksi, nazvan je po zloglasnom Mili Budaku, poznatom tvorcu rasnih zakona kojeg tabloidi pod kontrolom predsjendika Srbije Aleksandra Vučića i danas nazivaju „krvavim ustašom“.

Drugi dio ulice, prema Silosu i Centru II nazvan je po zloglasnom Mili Budaku, poznatom tvorcu rasnih zakona kojeg tabloidi pod kontrolom predsjendika Srbije Aleksandra Vučića i danas nazivaju „krvavim ustašom“.

Zanimljivo u toj ulici se nalazi Elektroprivreda HZ Herceg-Bosne, pa svi dopisi i akti koji pristižu iz Vlade FBiH prema tom preduzeću i obrnuto nose i Budakovo ime.

Iako je taj slučaj najpoznatiji, Budakova ulica svakako nije jedina u Mostaru koja nosi ime ustaških zločinaca. U mostarskom naslju Cim, na uglu jedne ulice, stoji ploča s napisom Jure Francetić. Riječ je, naravno, o ustaškom koljaču i zapovjedniku zloglasne „Crne legije“.

Od Bijelog Brijega prema Crkvi sv. Franje u Ilićima, preko rijeke Radobolje, prolazi ulica Viteza Rafaela Bobana. Rafael Ranko Boban, koji ima ulicu i u centru rodnih Gruda, bio je stariji rođak oca Herceg-Bosne i Tuđmanova suvremenika Mate Bobana, a zanat je ispekao u Vojsci Kraljevine Jugoslavije.

Kako god, nije čudo da Mostarom i danas odjekuje pjesma „Evo zore, evo dana“ izvedena, baš onako simbolično, 9. januara 1996. godine na stadionu „Pod Bijelim Brijegom“, gdje je i dalje protjerani FK „Velež“ godinama postizao velike uspjehe.

Nekadašnja Slijepa ulica u Mostaru preimenovana je u Ulicu Vokića i Lorkovića. Riječ je, podsjetimo, o ministrima unutrašnjih poslova NDH, Mladenu Lorkoviću i ministru oružanih snaga NDH, krilniku Anti Vokiću, koji stoje iza neuspješnog pokušaja puča u NDH.

Vrlo jasno historijsko opredjeljenje HDZ-ovih vlasti u Mostaru bilo je, i ostalo, kroz činjenicu da se ulica partizana Ante Zelenike preimenuje u ulicu ustaškog tabornika Ive Zelenika, njegovog rođenog brata. A svoje mjesto u mostarskom historijskom revizionizmu je našao i župan Đuro Spužević.

Autor ovih redaka godinama je pisao o ovoj mostarskoj činjenici koje se sramne i pošteni HDZ-ovci. Istina je to o veličanju onih u hrvatskom narodu, koji, za razliku od tolikih drugih, ničim nisu zaslužili da ih historija pamti, osim kao zločince i izdajnike.

Međutim, uprkos brojnim pokušajima, nije bilo koncenzusa o promjeni naziva ulica. Politika HDZ-a BiH, kojeg je cijelo to vrijeme predvodio Čović, jednostavno nije dozvoljvala ukidanje tih relikta fašizma.

Ustaške ulice nije uspio ukinuti  čak ni pokojni Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH, iako se mora priznati da je preko svojih saradnika, poput Zorana Pajića, formirao komisije koje su imale zadatak dokinuti tu historijsku sramotu.

Predstavnici HDZ-a BiH uglavnom su zahtijeval ukidanje ulica Maršala Tita i drugih značajnih ličnosti iz Narodno-oslobodilačke borbe, kao uvjet da za ukidanje ustaških ulica. Pametnima dovoljno.