Udruženja logoraša Mostar: Nama koji smo podnijeli toliku žrtvu ne trebaju isprazna obećanja i laži

Na današnji dan prije šest godina Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio je historijsku presudu kojim je za udruženi zločinački poduhvat nad Bošnjacima Hercegovine i Bosne na 111 godina zatvora osuđeno političko i vojno rukovodstvo tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne i to: Jadranko Prlić,Valentin Ćorić,Bruno Stojić,Josip Praljak,Milivoj Petković i Berislav Pušić.

Istom presudom utvrđena je agresija susjedne Republike Hrvatske i za zločinačku politiku krivim proglašeni predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane RH Gojko Šušak i general HV Janko Bobetko.

Povodom ove šeste godišnjice, oglasili su se iz Upravnog odbora Udruženja logoraša Mostar. Njihovo saopćenje prenosimo u cijelosti: 

"Očekivanja preživjelih žrtava i porodica ubijenih i nestalih bila su da će ova presuda za počinjene brojne zločine biti uvod u procesuiranje mnogobrojnih izvođača ratnih zločina čime će doživjeti djelimičnu satisfakciju ali su najvećim dijelom ostala su sferi nadanja.

Pitamo se šta se čeka sa podizanjem ozbiljnih optužnica za prostor Hercegovine jer šestorka bez revnosnih izvođača radova nije mogla pobiti, protjerati, mučiti, silovati i zatvarati u logore hiljade građana Mostara i Bosne i Hercegovine. 

Na tome treba ‘’zahvaliti’’ neradu i neprincipijelnosti tužilaštava,sudova i neodgovornih politika koji ne razumiju da se prosperitetna budućnost Bosne i Hercegovine može graditi isključivo na utvrđivanju istine i zadovoljenja pravde jer ako toga nema država i narod su osuđeni na ponavljanje historije. Zločin bez obzira ko ga i zbog čega počinio mora biti presuđen i zločinci kažnjeni jer to je jedini zalog mirne budućnosti.

Vjerovatno se čeka da svi pomremo kako bi ih oslobodili obaveze istraživanja zločina i time priroda pomogla u zatvarnju tih predmeta. No, mi nećemo odustati od progona zločinaca pa makar jedan od nas bio živ i s time trebaju računati svi.

Političkim sljedbenicima međunarodno presuđene politike i poštovaocima ratnih zločinaca, koje usput i veličaju, treba odati priznanje kako su netom nakon izricanja presude za UZP iz defanzivne pozicije filmskom brzinom prešli u političku ofanzivu koja traje i danas. Znajući za slabosti političara  koji se vole zvati probosanskim sljedbenici, sljedbenici UZP politike pribjegli su prijetnjama i ucjenama,prvo tihim putem daleko od javnosti, a isti su potom osokoljeni uspjesima i javno kao u januaru ove godine zaprijetili da ukoliko se usude u javnom prostoru pominjati UZP neće biti usvajanja državnih i federalnih budžeta, uslijedit će blokade imenovanja stranačkih kadrova na dobro plaćene pozicije,neće se formirati vlast. Posljedice političkog i ljudskog kukavičluka na svojim leđima najbolje osjećaju istinske žrtve rata.

Kruna politike bezobzirnosti s jedne strane i podaništva s druge, sipanje je soli na živu ranu žrtvama torture, progona, silovanja, ubijanja kroz formiranje Muzeja HVO-a na lokalitetu Heliodroma koji je sudskim putem utvrđen kao koncentracioni logor HVO za Bošnjake Hercegovine i Bosne . Presuda šestorci UZP utvrdila je da je to mjesto počinjenih teških ratnih zločina i sinonim za patnje građana Mostara i Bosne i Hercegovine.

Naš univerzalni humanistički pristup je da se niti jedan muzej bilo kojoj vojnoj komponenti Oružanih snaga BiH ne smije graditi na sudski utvrđenim mjestima počinjenih ratnih zločina jer to duboko vrijeđa žrtve i time pokušava kriviti nepobitna istina.Sve to za konzekvencu ima pravdanje starih i poticanje novih zločina. Adekvatna paralela ovome bi bio pokušaj da se u nekom od nacističkih logora u Njemačkoj izgradi Muzej Vermahta.

Svi naši pokušaji na zaustavljanja izgradnje “Muzeja srama”, jer kako ga drugačije nazvati, i izgradnji ‘’Muzeja HVO’’ na drugoj prikladnoj lokaciji oslobođenoj prošlosti ratnih zločina ignorisani su od nadležnog Ministarstva odbrane BiH i Ureda Visokog predstavnika koji tobože imaju razumijevanja za žrtve i njihove patnji koje se ogleda u apsolutnom nečinjenju da se žrtva zaštiti već naprotiv ponizi do krajnjih granica. Nama koji smo podnijeli toliku žrtvu ne trebaju isprazna obećanja i laži.

Svima onima koji su učestvovali u donošenju sramne odluke kao i onima koji nisu učinili ništa da je anuliraju rezultati te zločinačke politike poručujemo, da im žrtve nikada neće zaboraviti i oprostiti na ovoj svojevrsnoj čestitci povodom šeste godišnjice presude za UZP.

Sram i stid vas bilo.

Poruka svim preživjelim logorašima i žrtvama rata je da niti jedna politika nije vrijedna onoga što smo podnijeli i dostojanstva koje svakodnevno iskazujemo. Mi ćemo nadživjeti sve ove prolazne politike i nikada više ne smijemo dozvoliti da bilo ko u budućnosti prođe kroz što smo mi prolazili. DA SE NE ZABORAVI-DA SE NE PONOVI", naveli su iz Upravnog odbora Udruženja logoraša Mostar.