U Sarajevu otvoren međunarodni skup o miru i suživotu, Željko Komšić citirao Aleksandra Stojkovića

Parlament Bosne i Hercegovine (PSBiH) i Liga muslimanskog svijeta organizovali su u ponedjeljak, 12. februara, u Sarajevu Međunarodnu konferenciju pod nazivom "Članovi parlamenata i vjerski lideri za mir i suživot".

Konferencija okuplja predsjednike i članove parlamenata, vjerske lidere, predstavnike civilnog društva, članove akademske zajednice i druge stručnjake iz velikog broja država kako bi se uključili u dijalog i zajednički definisali ključne mjere za izgradnju pravednijih i kohezivnijih društava.

Skup je otvorio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, koji je kazao da je pitanje života i mira ili života u miru, aktuelno i danas i da je glavno pitanje koje se pred bosanskohercegovačko društvo postavljalo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u novembru 1995. godine.

"S obzirom na to da je to ujedno bio mirovni sporazum, upravo je od stanja mira ovisilo održavanje čitave ustavne i društvene strukture unutar Bosne i Hercegovine, koja je ustanovljena kroz teške kompromise. Mir je dakle bio u središtu onoga što je nakon agresije i krvavog rata bio naš opći, odnosno zajednički interes. Brojni sigurnosni i drugi izazovi, pa i tenzije u ovom postdejtonskom periodu istorije Bosne i Hercegovine, nisu mogli nadjačati osnovnu građansku potrebu za mirom i stabilnošću", rekao je Komšić.

Dodao je da je ta osnovna građanska potreba za mirom odnijela svojevrsnu pobjedu u bosanskohercegovačkom društvu i omogućila, barem djelomičnu, društvenu integraciju, ne samo u institucionalnom nego i u privrednom, kulturnom i sportskom smislu.

"Iako je Bosna i Hercegovina ostala administrativno podijeljena na entitete, kantone i distrikt, kretanje ljudi, roba i kapitala se nije moglo zaustaviti, kao što se nisu mogli zaustaviti niti brojni drugi susreti u različitim društvenim disciplinama. Mir je svaki dan dobijao smisao i sve je bilo jasnije da je on najveća vrijednost jednog političkog sporazuma sa kojim, budimo pošteni, niko nije bio zadovoljan. Mir naravno možemo zahvaliti sebi kao građanima, a možemo i zahvaliti prijateljima iz međunarodne zajednice koji su, ruku na srce, dali solidan doprinos u njegovom održavanju", poručio je Komšić i dodao:

"Sve to, u skoro tri decenije postdejtonske istorije, stvorilo je preduslove za stabilno stanje života u miru u Bosni i Hercegovini, za kojeg sam uvjeren da se može pretvoriti u trajni mir ukoliko se Bosnu i Hercegovinu ne bude ugrožavalo izvana, kao što je to do sada bio slučaj. Perspektiva trajnog mira u Bosni i Hercegovini ovisi isključivo od toga, jer nemiri i sukobi u Bosni i Hercegovini nisu se rađali sami od sebe, nego su uvijek i u pravilu inicirani i donošeni sa strane."

Kazao je da je stanje života u miru u Bosni i Hercegovini najvidljivije upravo u glavnom gradu Sarajevu.

"Iako još uvijek nije zaliječilo sve rane, a pitanje je da li je to uopšte i moguće, činjenica je da se Sarajevo može smatrati jednim od najslobodnijih i najliberalnijih gradova, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i na čitavom Zapadnom Balkanu. Po svom karakteru i prirodi Sarajevo je oduvijek takvo i bilo. U Sarajevu se smatra sasvim normalnim, gotovo prirodnim, da u njemu žive, rade, sarađuju, druže se, pa i više od toga, ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, ljudi svih etničkih i vjerskih identiteta. To je jednostavno naš način života i mi u tome vidimo normalnost, a ne neku spektakularnu činjenicu i nešto novo", naglasio je Komšić.

Istakao je da praktičan život svjedoči tome da se ljudi oslanjaju jedni na druge u svakodnevnim aktivnostima. Kazao je i da sliku života i perspektivu trajnog mira naročito mogu ojačati vjerske zajednice i njihovi lideri.

"Govorim ovo iz razloga koji nam je svima dobro poznat, htjeli to neki ili ne, uloga vjerskih zajednica i vjerskih lidera u našoj zemlji je ipak uloga duhovnih, ali i generalno moralnih autoriteta kod dobrog dijela Bosanaca i Hercegovaca", rekao je Komšić.

Svoje izlaganje Komšić je završio citiranjem Aleksandra Stojkovića, glumca Narodnog pozorišta RS, čije riječi smatra jednim od najvažnijih misli koje su izrečene nakon rata u Bosni i Hercegovini:

"Da li vi smatrate da bih ja, Aleksandar Stojković, borac vojske RS i ratni vojni invalid trebao da imam zabranu da učestvujem na bilo kojem festivalu u Federaciji Bosne i Hercegovine zato što sam bio pripadnik vojske RS, pogubio najbolje drugove i izgubio rodni kraj, izgubio najljepšu mladost..., da ja trebam nekom da se pravdam zato što smo mi pozvali naše kolege da dođu da igraju ovdje predstavu, 30 godina nakon rata. Dvije vlade, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada RS su sastančili neki dan zajedno, je li njih to neko pitao? Možda ima neki Zlatni ljiljan tu, možda ima neki koji je mene ranio 1992. godine, pa šta? Je li treba da živim u tom svijetu? Je li treba da mom Marku kažem nemoj slučajno da pređeš u Sanski Most, je li treba to da radim?"

Najavljeno je da će s današnje konferencije i iz Sarajeva biti poslane globalne poruke mira, tolerancije i univerzalnih zajedničkih vrijednosti.

U ime organizatora konferencije, javnosti će se u toku dana obratiti zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH Denis Zvizdić i generalni sekretar Lige muslimanskog svijeta i predsjednik Organizacije muslimanskih učenjaka Mohammad bin Abdulkarim Al-Issa.

Konferencija će biti podijeljena u tri panela pod nazivom "Promoviranje regionalnog i globalnog mira kroz susret parlamentaraca i vjerskih vođa u cilju promocije međuvjerskog dijaloga, tolerancije i međusobnog razumijevanja", "Izgradnja mira i suživota u multireligijskim društvima" i "Političke i vjerske vođe kao graditelji mostova: kako razviti pravednije i kohezivnije društvo?".

Očekuje se da će učesnici konferencije usvojiti i zajedničku izjavu u kojoj će podvući da je dijalog s različitim vjerama, kulturama i etničkim grupama neophodan za suživot i mir i da su, kao predstavnici građana, parlamenti posvećeni jačanju zakonskih okvira koji vode otvorenijim i inkluzivnijim društvima, kao i to da je poštivanje vjerskih i kulturnih različitosti način da se ojača međusobni dijalog i razumijevanje.