Tatarevići: Od dvije košnice pčela do lidera u proizvodnji matične mliječi

Na Međunarodnom sajmu gospodarstva Mostar 2017., proizvodima iz svoga pčelinjaka plijene pažnju brojnih posjetitelja.

No, ovaj bračni par priznaje da se pčelarstvom počeo baviti 2002. godine i to iz ljute nevolje, da bi prehranili dvoje maloljetne djece, jer niti jedno od njih tada nije moglo naći posao.

Suada priznaje da u trenutku kada su nabavili prva dva roja pčela nije mogla ni sanjati da će to biti posao koji će im obilježiti život, jer kako ističe sve je počelo iz očaja i ljute muke.

"Započeli smo 2002 godine, s obzirom da muž nije imao stalno zaposlenje. Radio je ponekad za dnevnicu kada je imao gdje, a zemlje nismo imali da bi se bavili zemljoradnjom pa nismo ni o tome mogli razmišljati. Željeli smo nešto raditi, jer samo oboje bili bez posla, a imali smo dvoje male djece koju treba odgojiti. U tom našem razmišljanju i traganju za načinom kako zaraditi novac, predložio nam je jedan prijatelj da nabavimo pčele i proizvodimo med“, priča Suada.

Do tada je kako ističe, pčele vidjela samo u letu i ništa o njima nije znala, kao ni njezin suprug pa ih je bilo strah kako se upustiti u to.

Ključ uspjeha uporan rad

"S obzirom da nismo imali imanja i nismo mogli razmišljati o zemljoradnji i nečem drugom, shvatili smo da bi to moglo biti ono čime bi se bavili. Kako nismo ništa znali o pčelarstvu, vidjeli ih doslovno samo kako lete, morali smo se dobro educirati o svemu. Prijatelj nam je putovao na brojne seminare, na koje mi nismo mogli ni otići i prenosio znanje koje je usvajao i donosio neku litetaturu. Onda smo i mi počeli tražiti na internetu, nabavljati stručne knjige i stvarno nastojali sve što možemo da saznamo o pčelama i proizvodnji meda“, priča Suada sjećajući se dana kad su se odvažili sa dva roja pčela započeti svoj vlastiti biznis.

Kada su kaže, dobili prvi med, ne može objasniti koji je to bio osjećaj.

"Da ne govorim kad su se pčele počele razmnožavati, pa smo od dva roja za godinu dana imali njih pet“, kaže Suada navodeći kako je to bio na početku mukotrpan posao dok nije počela pristizati zarada, a to se, kako naglašava, dogodilo zato što je ljubav prema pčelarstvu ušla u čitavu obitelj.

Ona suprug i dvoje djece radili su na proizvodnji meda, ali i uz konstantnu naobrazbu o tom segmentu došli na ideju da rade propolis i matičnu mliječ, što je kako ističe bio puni pogodak.

"Bili smo među prvima u Jajcu, pa možda čak i u Srednjobosanskom kantonu koji proizvode matičnu mliječ“, s ponosom kaže Suda, koja je sada sa svojom obitelji vlasnica pravom malog pčelinjeg carstva sa više od 100 rojeva.

Prisjetila se nabavljanja opreme za proizvodnju matične mliječi i ulaganja za koja je bilo teško izdvojiti novac, ali i svijesti da je to nužno kako bi se posao razvijao.

"Dok nismo počeli raditi matičnu mliječ, prije pet godina nismo vozili ni na pašu, jer nismo imali ni neki veliki broj pčela. Uvijek smo ulagali i nije bilo lako, jer kad idete da razvijate, zapravo nema tu ni nekih novaca, ali nada i vjera u uspjeh nas je držala“, naglašava Suada.

U vrijeme kada su počeli proizvoditi matičnu mliječ kaže Suada dosta ljudi nije niti znalo što je to zapravo, a sada im narudžbe stižu sa svih strana.

Ključ uspjeha je kaže,  jednostavan, “uporan rad i ljubav prema obitelji i poslu koji se radi“.

"Uz pčele sam našla dobar izvor prihoda za obitelj, ali i odmor za dušu. Ponekad se fizički umorim, ali duhom nikada i što je najvažnije dobro živimo od ovoga“, kaže Suada.

Kada je posao procvao kako ističe suprug Ensad je dobio posao u jednoj kompaniji, ali nikad nije zapostavio pčelarstvo.

Više od stotinu košnica

"Da se vratim sada u 2002. godinu uradio bih isto. Nekada smo maštali zbog djece da selimo u grad radi škole i da bi se oboje zaposlimo, a sada svoju egzistenciju vidimo u proizvodnji, jer smo se uvjerili da domaći proizvodi imaju prođu na tržištu“, kaže Ensad.

Iako radi u jednoj kompaniji, kako ističe, posao sa pčelama je ono što ga ispunjava.

Trenutno posjeduju oko 100 košnica, a pčelanjak je stacioniran u selu Barevo Polje na 370 metara nadmorske visine, gdje sakupljaju matičnu mliječ, polen, propolis i med. Sa drugim dijelom pčela idu na pašu u širem području Sanskog Mosta.

"Uz sve to sada imamo dva plastenika, kravu i pravimo sušnicu za meso i voće, jer radimo čak sokove i pekmeze i zaista svoju budućnost i egzistenciju vidimo u proizvodnji. Napravili smo vikendicu kao mjesto za odmor i tu smo napravili pčelinjak. Mnogi mi me pitaju što sam napravio vikendicu u pčelinjaku, a ja garantujem da više vremena provedem u svojoj vikendici na pčelinjaku nego netko tko napravi vikendicu na planini da bi otišao popaliti roštilj. Pčelarstvo je za sve nas nešto posebno, radimo svi sa zadovoljstvom, a činjanica da smo pčelinjak napravili na mjestu za odmor sve govori“,  kaže Ensad, te poručuje da u BiH ima mjesta za sve, ali da ga samo treba pronaći.