Sjećanje na Midhada Hujdura Hujku: Svi su dali nešto, neki su dali sve!

Prođete li mostarskim ulicama, na pojedinim objektima u blizini Starog mosta, negdje iznad Kujundžiluka, primijetit ćete siluetu čovjeka i poruku ispisanu na engleskom jeziku: "all gave some some gave all!" ("svi su dali nešto, neki su dali sve!").

Piše: Faruk Vele

Pojedini turisti, strani putnici, nerijetko su se pitali o čijem muralu je riječ, i ne sluteći kako se velika i slavna priča krije iza imena legendarnog mostarskog komandanta i heroja grada na Neretvi, Midhada Hujdura Hujke, koji je poginuo na današnji dan prije 29 godina, 30. juna 1993. godine.

Poštovali su ih i neprijatelji

"Zlatni ljiljan" i brigadni general život je dao za domovinu u mostarskom Sjevernom logoru, direktno u borbama sa jedinicama Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Zahvaljujući njegovoj i žrtvi njegovih saboraca, Mostar je u toj poznatoj i hvaljenoj operaciji spojen s ostatkom "slobodne teritorije".

Priznanje za hrabrost, odlučnost i vojničko držanje u pojedinim medijskim istupima poslije rata Hujki i njegovim saborcima odali su čak i njihovo neprijatelji, bojovnici HVO, poput Marka Radića Make, kojeg je 2020. godine ubio njegov saborac Josip Cvitanović.

Komandant Hujka rođen je 28. decembra 1953. godine u Mostaru. Radio je u zemlji i inozemstvu za bosanskohercegovačku kompaniju Hidrogradnja.

Otprilike 19. decembra 1991. Hujka se kao rezervni policajac stavio na raspolaganje u Stanicu policije Luka u Mostaru, a samo nekoliko mjeseci kasnije, aprila 1992. postaje simbolom otpora i snage Mostaraca.

Formiranjem Armije Republike Bosne i Hercegovine postaje komandant bataljona Prve mostarske brigade kojom je komandovao general Arif Pašalić.

Prelaskom Pašalića na mjesto komandanta IV korpusa, Hujka preuzima komandu nad čuvenom Prvom mostarskom brigadom, koja će nakon njegove pogibije postati 41. slavna brigada Armije RBiH.

Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata Armije RBiH.

Zdravo, ma gdje bili...

Iza njega su ostale supruga Ramiza, te kćerke Elvina, Enita i Edita, koje su se kasnije i same suočavali s brojnim nepravdama. Živjeli su i žive dostojanstveno, na način kojim bi se ponosio i sam komandant Hujka.

U više medijskih istupa Ramiza je govorila da se Hujka nije borio "za ovakav Mostar i za ovakvu BiH", ali će zauvijek ostati ponosni na veliko djelo svoga supruga, oca i djeda.

Na mjestu gdje je Hujka položio život za domovinu, u mostarskom Sjevernom logoru, u blizini današnjeg Univerziteta Džemal Bijedić, podignuta je spomen-ploča u sjećanje na komandanta Hujdura, a njegovo ime nosi i sportska dvorana. Univerzitet i dvorana u kojoj stasavaju oni koji će s ponosom pričati budućim generacijama o komandantu Hujki.

Jer, „svi su dali nešto, neki su dali sve!“

Neka je slava i hvala, i vječni rahmet, komadanu Hujduru Hujki i svim njegovim saborcima koji položiše svoje živote za našu slobodu.

"Zdravo ma gdje bili, heroji Mostara"